Dijelite slike svog djeteta na mrežama? Evo zašto to može biti opasno!

Roditeljski ponos danas se sve češće vidi na društvenim mrežama. Prvi koraci, rođendani, školske priredbe ili svakodnevni simpatični trenuci lako postaju objave koje dijelimo s obitelji i prijateljima. Želja da sačuvamo uspomene i podijelimo radost potpuno je prirodna. Ipak, iza tih objava postoji i manje vidljiva strana.

Svaka fotografija i svaka priča ostavlja digitalni trag koji dijete prati mnogo prije nego što samo može odlučiti koliko želi dijeliti o sebi. Upravo tu praksu opisuje pojam sharenting, koji sve češće otvara pitanje gdje završava bezazleno dijeljenje, a počinje narušavanje djetetove privatnosti.

Istraživanja posljednjih godina sve više upozoravaju da djeca već od najranije dobi dobivaju digitalni identitet koji sami nisu izabrali. Fotografije i informacije objavljene u djetinjstvu mogu ostati dostupne godinama, čak i kada ih roditelji zaborave. Dok roditelji u objavama najčešće vide uspomene, dugoročne posljedice često ostaju izvan fokusa. Zato je važno razumjeti što je sharenting i kako dijeliti sadržaj na način koji štiti dijete.

Što je sharenting i zašto svi to rade?

Riječ sharenting nastala je spajanjem engleskih riječi share (dijeliti) i parenting (roditeljstvo). Odnosi se na situacije u kojima roditelji na internetu objavljuju fotografije, videozapise i informacije o svojoj djeci. Takve objave često uključuju i osobne podatke poput imena, dobi, škole ili mjesta koja dijete redovito posjećuje. Za razliku od razgovora unutar obitelji ili među prijateljima, sadržaj objavljen na društvenim mrežama može vidjeti velik broj ljudi i često ostaje trajno dostupan online.

Sharenting je postao dio svakodnevice i zato što društvene mreže omogućuju brzo i jednostavno dijeljenje. Roditelji tako bližnje obavještavaju o važnim događajima, razmjenjuju iskustva ili traže savjete i podršku drugih roditelja. S vremenom se lako stvara navika redovitog objavljivanja, bez razmišljanja o količini informacija koje se pritom otkrivaju.

Kontinuiranim objavljivanjem fotografija i osobnih podataka roditelji postupno stvaraju digitalni identitet djeteta – često mnogo prije nego što ono može izraziti vlastito mišljenje. Jednom objavljen sadržaj može se dijeliti, spremati ili ponovno pojavljivati i nakon mnogo godina, zbog čega dijete može izgubiti kontrolu nad vlastitim informacijama. Zato se sve češće govori o promišljenom dijeljenju sadržaja i postavljanju granica kada je riječ o objavama koje uključuju djecu.

Kada dijeljenje postaje rizik za dijete?

Objavljivanje fotografija djece često se čini potpuno bezazlenim, ali sharenting može imati i stvarne sigurnosne posljedice. Fotografije i podaci objavljeni na internetu mogu završiti izvan kontrole roditelja. Čak i kada profili nisu potpuno javni, sadržaj može dospjeti do nepoznatih osoba. Jedan od najčešće spominjanih problema je gubitak privatnosti. Objave koje uključuju ime djeteta, datum rođenja, školu ili mjesta koja redovito posjećuje mogu olakšati zloupotrebu osobnih podataka, uključujući i krađu identiteta ili lažno predstavljanje na internetu.

Istovremeno, dijete može odrastati uz osjećaj da je njegov život stalno izložen tuđim pogledima. Istraživanja pokazuju da djeca i adolescenti sve češće izražavaju nelagodu zbog fotografija i informacija koje su o njima objavili roditelji, osobito kada o tome nisu imali priliku odlučivati. Takva iskustva mogu utjecati na osjećaj privatnosti i odnos prema vlastitom digitalnom identitetu. Osim sigurnosnih rizika, moguće su i emocionalne posljedice.

Fotografije ili priče koje roditeljima izgledaju simpatično dijete kasnije može doživjeti kao neugodne ili sramotne. To može utjecati i na odnos povjerenja između roditelja i djeteta, osobito ako se sadržaj objavljuje bez njegova znanja ili pristanka. Zato se danas sve više naglašava da pitanje sharentinga nije samo tehnološko, nego i razvojno – riječ je o tome kako zaštititi dijete u digitalnom prostoru dok još ne može samo odlučivati o sebi.

Kako odgovorno dijeliti sadržaj o djeci?

Potpuno izbjegavanje objavljivanja sadržaja o djeci za mnoge roditelje nije realno. Ipak, moguće je dijeliti sadržaj odgovorno i uz znatno manje rizika. Prvi korak je razmisliti koje informacije zaista trebaju biti javno dostupne. Preporučuje se izbjegavati objave koje otkrivaju djetetovo puno ime i prezime, datum rođenja, adresu, školu ili svakodnevne rutine, jer takvi podaci mogu omogućiti prepoznavanje djeteta izvan kruga obitelji i prijatelja.

Važno je i redovito provjeravati postavke privatnosti na društvenim mrežama te ograničiti tko može vidjeti objave. Roditelji bi trebali pokušati gledati objave iz perspektive djeteta. Prije objave, dobro je zapitati se bi li se dijete zbog tog sadržaja jednog dana moglo osjećati neugodno ili posramljeno. Kako djeca rastu, sve je važnije uključiti ih u odluke o objavljivanju njihovih fotografija i poštovati njihovu želju ako ne žele da se neki sadržaji dijele. Time djeca postupno razvijaju osjećaj osobnih granica i razumijevanje vlastite privatnosti u digitalnom prostoru.

Odgovorno dijeljenje uključuje i razmišljanje o budućnosti. Fotografije koje se danas čine beznačajnima mogu ostati dostupne godinama i postati dio djetetova digitalnog identiteta. Upravo se zato preporučuje rjeđe i promišljenije objavljivanje, uz svijest da dijete ima pravo na privatnost i mogućnost da jednog dana samo odluči što želi dijeliti o sebi.

Naslovna fotografija: Pexels