Diše li vaše dijete na usta? Evo zašto to nije bezazleno!

Već na prvi pogled, u svojoj okolini možemo primijetiti djecu koja često imaju otvorena usta. Najčešće su to mališani s učestalo začepljenim nosom, djeca s povećanim krajnicama ili djeca koji neprestano dišu na usta. Monika Ivanović, magistra logopedije i orofacijalno miofunkcionalna terapeutkinja iz Logopedskog kabineta unTieMI, upozorava kako disanje na usta nije ni prirodno ni povoljno za zdravlje djeteta.

Iako mediji i crtani filmovi često prikazuju disanje na usta i hrkanje kao simpatične i očekivane pojave, dugotrajno disanje na usta može utjecati na razvoj lica, zubi, kvalitetu sna, pa čak i opće zdravlje. Problem treba prepoznati na vrijeme kako bi djeca razvila zdrave navike disanja i bila zdrava. Logopedica i terapeutkinja Ivanović u nastavku objašnjava zašto je pravilno disanje ključno, kako uočiti prve simptome i na što obratiti pažnju.

Što je ustvari disanje na usta?

Disanje na usta definiramo kao dugotrajno preusmjeravanje zračne struje kroz usta kod udaha i izdaha, kaže Ivanović. Isprva disanje na usta ne zvuči kao nešto opasno ili zabrinjavajuće. No, zapravo, radi se o red flagu.

“Disanje na usta upućuje na to da zračni put, orofacijalni mišići ili prohodnost nazalnih puteva ne rade optimalno. Mogu ga uzrokovati uvećani adenoidi i(li) tonzile, nazalna opstrukcija, alergije, devijacije septuma lii restriktivna oralna tkiva. Logopedima su zato u samoj procjeni uzroka disanja na usta važni i otorinolaringolozi koji će napraviti vlastitu procjenu. Logopedi i otorinolaringolozi zajedno stvaraju individualni terapijski plan za dijete”, pojašnjava.

Važnost pravilnog nazalnog disanja za rast i razvoj

Fiziološki, ljudsko tijelo je napravljeno da bi se disanje odvijalo nazalno, odnosno kroz nos. Logopedica Ivanović pojašnjava kako se disanjem na nos zrak se pročišćava, zagrijava te vlaži prije ulaska u pluća. Isto tako, disanje na nos olakšava izmjenu kisika i ugljikovog dioksida i umiruje tijelo. Disanje na usta treba početi adresirati kao patologiju iz nekoliko razloga.

“Ako disanje na usta ostane neprepoznato, može dovesti do poremećaja u rastu, razvoju, spavanju i općem zdravlju. Ono ne utječe samo na fizički izgled djeteta već i na hranjenje, spavanje, kraniofacijalni razvoj te ponašanje. U hranjenju neki od simptoma mogu biti mljackanje, žvakanje otvorenih usta ili izbirljivost. Kod spavanja se primjećuje glasno disanje ili hrkanje, često mijenjanje pozicije u spavanju i nemir tijekom spavanja. Djeca se, pak, bude umorna neovisno o broju sati koje prospavaju. U kraniofacijalnom razvoju događa se vertikalan rast lica i glave (izdužen oblik lica), natiskana denticija, malokluzije, visoko i(li) usko nepce. Na razini ponašanja se pak počinju primjećivati simptomi ADHD-a, slabija koncentracija, kraća i lakše distraktibilna pažnja”, pojašnjava.

Terapija i uloga roditelja u korekciji disanja

Problemi i teškoće koje se javljaju kao posljedica disanja na usta mogu se korigirati.

“Tijek terapije uvijek započinje procjenom kroz koju se otkriva postoji li strukturalna ili funkcionalna pozadina disanja na usta. Nakon toga adresira se dišni put i njegova prohodnost i kreće se s orofacijalno miofunkcionalnom terapijom kod educiranog logopeda. Logoped terapiju vodi hijerarhijski postavljenim koracima. Oni kreću od osvještavanja disanja na usta ili nos, prelazi preko vježbi disanja te miofunkcionalnih vježbi. Cilj je jačanje oralne muskulature i postavljanje pravilne oralne posture u mirovanju dok se ne uđe i u zadnju fazu, odnosno implementaciju naučenih navika u svakodnevni život. Prema potrebi, tijekom cijelog terapijskog procesa uključuju se i ostali stručnjaci poput otorinolaringologa, stomatologa, ortodonta ili fizioterapeuta”, pojašnjava logopedica i orofacijalno miofunkcionalna terapeutkinja Ivanović.

U cijelom su procesu roditelji najvažniji suradnici, dodaje Ivanović. Oni će redovno održavati higijenu nosa kako bi zaštitili zračni put od infekata koji stvaraju opstrukciju i sprječavaju neometano disanje na nos. Isto tako, svakodnevno će implementirati vježbe disanja i podsjećati dijete na zadržavanje pravilne oralne posture u mirovanju.

“Disanje je puno više od održavanja na životu, ono utječe direktno na način na koji rastemo i razvijamo se. Orofacijalno miofunkcionalna terapija razvija i korigira oralnu posturu u mirovanju koja pak potiče pravilne obrasce disanja. Koliko god disanje na usta u mlađoj dječjoj dobi može biti slatko i simpatično, ono dugoročno negativno utječe na kvalitetu cijelog života”, zaključuje.