Jelena Pervan o Mrljeku i Prljeku, inspiraciji i kreativnom procesu

Ako imate dijete, Mrljek i Prljek vrlo su vjerojatno već postali dio vaše svakodnevice. Bilo da se pojavljuju u večernjem čitanju prije spavanja ili kao povod za razgovor o higijeni i zdravim navikama, ovaj dvojac već godinama zauzima posebno mjesto u mnogim obiteljima. Upravo u toj jednostavnosti i bliskosti s dječjom svakodnevicom leži i razlog njihove popularnosti.

Iza serijala Mrljek i Prljek stoje Jelena Pervan, jedna od najčitanijih domaćih autorica za djecu, i ilustratorica Jelena Brezovec. Popularni serijal danas broji sedam knjiga, a posljednja je objavljena krajem prošle godine, čime je ova priča dobila još jedno novo poglavlje.

Osim popularnog serijala, Pervan je izdala još 11 knjiga, a kroz svaku novu stranicu uspješno spaja zabavu i edukaciju.

U razgovoru s Jelenom saznali smo više o nastanku popularnog serijala, njezinim književnim počecima, inspiraciji i načinu na koji pristupa pisanju, kao i o planovima koji tek dolaze.

Kako je započela Vaša priča s dječjom književnošću? Sjećate li se prve priče koju ste napisali za djecu?

Počelo je rano – još u srednjoj školi, što je pomalo neobično razdoblje života za pisanje priča za djecu. Kao mala nisam voljela čitati, ali sam uvijek voljela priče u različitim oblicima. Na pragu punoljetnosti osjetila sam poziv da stvaram za djecu. Da, prva se priča ne zaboravlja i bila je pomalo suluda, ali znala sam da neće biti posljednja. Djeca su oduvijek bili moji ljudi, volim boraviti u njihovom društvu, znam ih slušati i s njima razgovarati. Priče mi pomažu da se uistinu susretnem s njima. Osim što pišem za djecu, prevodim dječje knjige i slikovnice s engleskog jezika te organiziram radionice pisanja i stvaranja priča.

Gdje najčešće pronalazite inspiraciju za likove i priče – u svakodnevnim susretima s djecom, vlastitim iskustvima ili negdje drugdje?

U svemu tome. Najdraže su mi one priče koje nastanu kao spoj nekog stvarnog problema koji se događa meni ili nekom djetetu koje poznajem i neke dobre, prave izmišljotke koja onda tu priču lijepo upotpuni. Puno vremena provodim na književnim susretima i radionicama s djecom pa iz prve ruke čujem što im je važno, što ih muči i što ih zabavlja.

Postoji li slikovnica ili dječja knjiga iz vašeg djetinjstva koja je ostavila poseban trag i kojoj se i danas rado vraćate?

Poplava iz šalice kave Željke Horvat Vukelje i Pipi Duga Čarapa Astrid Lindgren. Pipi je moj omiljeni lik od malena pa me zato posebno raduje što sam ove godine nominirana za jednu od najprestižnijih međunarodnih nagrada za dječju književnost, Astrid Lindgren Memorial Award, koja nosi ime upravo po njenoj autorici.

Imate li omiljeno mjesto na kojem pišete i smišljate nove priče?

Sve dobro što sam napisala nastalo je na mom kauču. Nemam radni stol, a čak i da imam, opet bih birala kauč. Iako se nije pomaknuo, sa mnom je proputovao svijet u pričama.

Kako izgleda Vaš kreativni proces – pišete li u tišini, uz glazbu i kavu ili Vam kreativni nered pomaže da ideje lakše teku?

Najdraži dio stvaralačkog procesa je kad mi ideja tek dođe. To je najuzbudljivije razdoblje i uvijek mu se iznova radujem. Puno razmišljam o ideji, crtam je, zapisujem detalje, črčkam i ostavljam da se u meni marinira danima, mjesecima – neke čak i godinama. A onda jednog dana odlučim da je vrijeme zagrijati stolac i to mi je najdosadniji dio jer sam sama sa svojim mislima, tipkovnicom i tišinom. Ne bih mogla samo pisati, važno mi je da sam među djecom i treba mi taj balans. Malo pišem, malo sam na terenu.

Serijal Mrljek i Prljek osvojio je male čitatelje. Što Vas je potaknulo da njihove priče ispričate baš kroz slikovnice?

Potaknula me urednica Jelena Kovačić, kao i potreba odgojitelja i roditelja koji su nam se stalno javljali i tražili da napravimo nešto zabavno i poučno što će djeci pomoći u usvajanju higijenskih navika. Na prvu mi je to zvučalo dosadno, ali ispostavilo se da smo, uz pomoć urednice, ilustratorica Jelena Brezovec i ja pronašle pravu formulu jer su Mrljek i Prljek doživjeli uspjeh o kakvom nitko od nas nije mogao ni sanjati.

Sedam je slikovnica u seriji i prodane su u zaista puno primjeraka, među najposuđivanijim su knjigama na dječjim odjelima knjižnica, prevedene na nekoliko svjetskih jezika, vole ih u Poljskoj, Srbiji, Latviji pa čak i Kini. O njima je napravljena sjajna predstava riječkog kazališta lutaka, u režiji Davida Petrovića i tko zna što ih sve još čeka. Ono što me posebno veseli je, osim što su ispunile svoju edukativnu misiju, to što su zaista zaljubile toliko puno djece u priče. Djeca ih sakupljaju, čuvaju, vole i često znaju od korica do korica. Nema veće sreće za autora nego da njegove knjige žive tako dobar život kao što žive priče o Mrljeku i Prljeku.

Autorica ste i drugih dječjih slikovnica. Postoji li neka koja Vam je posebno draga i zašto – možda zbog teme, likova ili faze života u kojoj je nastala?

U 2025. godini objavila sam svoju 18. knjigu za djecu. Lijepa je to brojka za 33 godine života. Među njima ima i romana, dužih pripovjetki, zbirki priča, ali ipak je najviše slikovnica. Svaka mi je draga i svaka predstavlja dio mene i neko razdoblje života koje je ostalo u njoj. Ipak, moja prva slikovnica Pjegava Iva uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Napisana je stvarnoj djevojčici Ivi koja više nije među nama, ali uspomena na nju živi dijelom i u ovoj priči.

Na čemu trenutačno radite? Mogu li mali čitatelji uskoro očekivati neku novu priču?

Krajem godine objavljene su moje dvije nove slikovnice, Mak i Keksosaur, priča o jednom neobičnom vrtićkom danu te sedmi nastavak serijala Mrljek i Prljek – Mljackobljackava frka za stolom u kojoj se prvi put pojavljuju i dvije dobre bakterije, Njamika i Mljacika. Prije nego napišem nešto novo, vrijeme je da se ove nove priče upoznaju s djecom i da ih pustim da malo žive svoj život. U ladici imam puno ideja, ali nemam uvijek dovoljno vremena da se njima bavim. Živjeti kao pisac za djecu zabavno je, ali ponekad izazovno. Radim na puno projekata i rijetko sam bez obaveza, a pisanje traži vrijeme i mir. Veseli me napisati novi roman za djecu, čim si stvorim priliku za to.

Zašto je, po Vašem mišljenju, djecu važno upoznati s knjigama od najranije dobi? Imate li savjet za roditelje koji žele potaknuti ljubav prema čitanju?

Knjige, odnosno priče, važan su dio odrastanja jer djeci daju šansu da žive više života od ovog kojeg poznaju. Pomažu im razumjeti situacije i emocije s kojima se u stvarnosti možda teže nose. Povezivanje s likovima i njihovim životima daje im priliku da razvijaju suosjećanje i da razumiju drugačije od sebe. Priče djecu opuštaju, zabavljaju i daju im uvid u različite perspektive. Uče ih razmišljati i izražavati emocije i potrebe. A zajedničko čitanje poseban je oblik povezivanja, bilo u obitelji, vrtiću, školi ili knjižnici. Roditeljima savjetujem da čitaju barem 15 minuta dnevno svojoj djeci. Čak i onda kad djeca nauče samostalno čitati, neka im čitaju i dalje. Ima nešto čudesno u vremenu koje nam netko pokloni kako bi nam ispričao priču.

Kad ne pišete i ne stvarate, kako najradije punite baterije?

Volim kuhati i jesti, vesele me dobre serije i filmovi, puno čitam i kad nisam na kauču… Volim biti i među ljudima, životinjama, smijati se, malo i grintati (ipak sam iz Splita). Uživam u svakodnevnim malim, ali velikim radostima.

Izvor naslovne fotografije: Marko Petrović