Jesu li dodaci prehrani neizbježni za djecu?

Od kapi vitamina D koje se preporučuju dojenčadi, pa sve do omiljenih multivitaminskih gumenih medvjedića za stariju djecu, dodaci prehrani sve su prisutniji u dječjoj svakodnevici. Široka dostupnost često izaziva brojne nedoumice kod roditelja: jesu li dodaci prehrani zaista nužni? U kojim situacijama ih je opravdano koristiti i mogu li, u nekim slučajevima, izazvati štetne posljedice?

Na ova i slična pitanja odgovore nam je dala dr. Ana Balažin Vučetić, specijalistica pedijatrije u Poliklinici Sabol, pružajući stručne savjete i smjernice za pravilnu i sigurnu primjenu suplemenata u dječjoj prehrani.

Kada su dodaci prehrani djeci potrebni – i jesu li uopće nužni?

Za zdravu djecu koja se hrane raznoliko i uravnoteženo, većina nutritivnih potreba može se zadovoljiti isključivo hranom. Voće, povrće, cjelovite žitarice, mliječni proizvodi, riba, meso i mahunarke osiguravaju potrebne vitamine, minerale i druge hranjive tvari važne za rast i razvoj. U takvim okolnostima rutinsko uzimanje dodataka prehrani najčešće nije potrebno, a ponekad može biti i opterećenje za organizam. Međutim, danas je realnost je takva da se dječja prehrana često temelji na jednostavnim ugljikohidratima i industrijski prerađenim namirnicama. To ju čini siromašnu vlaknima, zdravim masnoćama i mikronutrijentima – objašnjava dr. Balažin Vučetić.

Dječje nutritivne potrebe razlikuju se od potreba odraslih

Nutritivne potrebe djece razlikuju se od potreba odraslih, ne samo količinski, već i kvalitativno. Zato su dodaci prehrani opravdani i korisni u određenim razdobljima i situacijama tijekom djetinjstva. Dr. Balažin Vučetić ističe da se suplementacija vitamina D u dojenačkoj dobi često neopravdano prekida nakon prve godine. Imunološki sustav tada je posebno izložen novim patogenima. Kod isključivo dojene djece, nakon injekcije vitamina K u rodilištu, preporučuje se dodatak male količine K vitamina kroz prva tri mjeseca. Dodaci su često potrebni i kod djece koja s 12 mjeseci kreću u jaslice, kod izbirljive prehrane, vegetarijanske ili veganske prehrane te kod djece s alergijama, atopijskim dermatitisom ili astmom.

Najčešći nutritivni deficiti kod djece i kako ih prepoznati?

Dr. Balažin Vučetić ističe kako su najčešći nutritivni deficiti u pedijatrijskoj praksi manjak željeza, vitamina D, cinka, omega-3 masnih kiselina te vitamina A, C i B12. Oni mogu značajno utjecati na rast, razvoj i imunološku otpornost djece. Deficit željeza povezuje se s umorom, razdražljivošću, slabijom koncentracijom, poremećajima sna, kašnjenjem u neuromotornom razvoju i češćim infekcijama. Manjak vitamina D, pak, dovodi do slabijeg imuniteta, umora i bolova u kostima. Nedostatak cinka i omega-3 masnih kiselina može rezultirati usporenim rastom, kožnim promjenama, poteškoćama s pažnjom i većom sklonošću infekcijama. Manjak vitamina A, C i B12 uzrokuje slabiju otpornost sluznica i kože, sporiji oporavak od infekcija, umor, razvojna kašnjenja i pogoršanje astme. Posebno su ugrožena djeca koja preferiraju tzv. „bijelu prehranu“, temeljenu na rafiniranim ugljikohidratima, uz nedovoljan unos nutritivno bogatih obroka.

Izbirljiva djeca i posebni režimi prehrane

Kod djece koja su izbirljiva u prehrani često se bilježi manjak željeza, cinka, vitamina B skupine, omega-3 masnih kiselina te prehrambenih vlakana. To dugoročno može utjecati na rast, razvoj i otpornost organizma. Kada je riječ o vegetarijanskoj, a osobito veganskoj prehrani u dječjoj dobi, obroci moraju biti nutritivno uravnoteženi i pažljivo osmišljeni, uz redovito praćenje djeteta od strane nutricionista. Čak i uz optimalno planiranu prehranu, potreban je dodatni oprez jer je suplementacija u određenim slučajevima nužna. Obavezna je suplementacija vitaminom B12, vitaminom D i omega-3 DHA masnim kiselinama iz algi. Ovisno o sastavu prehrane i nutritivnom statusu djeteta, vrlo često je potrebna i nadoknada željeza, cinka, kalcija i joda, naglašava dr. Balažin Vučetić.

Multivitamini ili ciljani dodaci?

Stručnjaci uglavnom prednost daju ciljanoj suplementaciji – onome što djetetu stvarno nedostaje. Multivitaminski pripravci za djecu često sadrže premale doze ključnih nutrijenata, poput cinka. Uključuju i nepotrebne dodatke te mogu stvoriti lažan osjećaj sigurnosti da je prehrana uz njihovu primjenu u potpunosti i adekvatno nadopunjena, tvrdi dr. Balažin Vučetić. Također, na tržištu postoje i dodaci bez čvrste znanstvene podloge, poput “imuno-pripravaka” s biljnim ekstraktima. Upravo iz tog razloga, bitno se posavjetovati s pedijatrom prije konzumacije istih. Roditelji bi trebali obratiti pažnju na jasno navedene doze i sastav, dobnu prilagođenost, registraciju proizvoda i usklađenost s europskim standardima. U ovom slučaju, marketing ne smije biti zamjena za znanstvene dokaze.

Koliko je važan oblik pripravka?

Oblik dodatka prehrani značajno utječe na njegovu učinkovitost i sigurnost u dječjoj dobi. Zato doktorica Balažin Vučetić objašnjava koja vrsta pripravka je najpogodnija s obzirom na djetetovu dob. Kapi su najpreciznije za doziranje i najpogodnije za bebe i malu djecu jer sadrže minimalan broj pomoćnih tvari i jednostavne su za primjenu. Sirupi su praktični i uglavnom dobro prihvaćeni, no mogu sadržavati dodane šećere, sladila, konzervanse te umjetne boje i okuse. Zbog toga se pri njihovu izboru preporučuje što jednostavniji sastav.

Pripravci u obliku gumenih bombona i čokoladica mogu kratkotrajno pomoći kod izbirljive djece, ali nose rizik stvaranja navike konzumacije slatkiša i mogućeg predoziranja ako nisu pod roditeljskim nadzorom. Tablete i kapsule prikladne su tek za stariju djecu. Iako su svi dodaci prehrani na tržištu zakonski kontrolirani, razlike u sastavu pomoćnih tvari među proizvođačima mogu biti značajne. I u pripravcima za malu djecu se mogu naći konzervansi, sladila ili druga nepotrebna sredstva. Stoga se u pedijatriji, osobito kod dojenčadi i djece s kroničnim ili alergijskim bolestima, preporučuje oprezan i individualiziran izbor pripravka.

Kada i kako mijenjati, odnosno uvoditi dodatke prehrani?

Dodaci prehrani trebaju se prilagođavati godišnjem dobu i načinu života djeteta. To je osobito važno u razdobljima povećane izloženosti infekcijama, poput polaska u jaslice ili vrtić te tijekom zimskih mjeseci, kada rastu potrebe za vitaminom D, cinkom i omega-3 masnim kiselinama. Istodobno, naglasak mora ostati na nutritivno bogatoj prehrani s toplim domaćim obrocima, povrćem bogatim vlaknima te fermentiranim namirnicama. Dodaci prehrani nisu zamjena za kvalitetnu prehranu. Važno je naglasiti da se vitamin D u organizmu stvara isključivo djelovanjem UVB zraka na otkrivenu kožu, u specifičnim uvjetima koji su u našim krajevima ostvarivi tek rijetko i tijekom nekoliko ljetnih mjeseci. Oslanjanje na sunčevu svjetlost najčešće se pokazuje nedostatnim, zbog čega je suplementacija vitamina D nužna, osobito u razdoblju od listopada do travnja, a kod pojedine djece i tijekom ostatka godine.

Kada prestati sa suplementacijom?

Dodaci prehrani nisu zamišljeni kao trajno rješenje. Ipak, kod ciljane suplementacije, koja se provodi u dogovoru s liječnikom, mora postojati jasan klinički i(li) laboratorijski pokazatelj na temelju kojega se ona uopće preporučuje. Primjerice, kod malog djeteta koje je s navršenih 12 mjeseci u jesen krenulo u jaslice, često pobolijeva, slabije napreduje na tjelesnoj masi, izrazito je izbirljivo u prehrani te rijetko konzumira crveno meso i ribu, može biti opravdana suplementacija željezom, cinkom, vitaminom D i omega-3 masnim kiselinama. U takvim se slučajevima suplementacija najčešće provodi tijekom nekoliko ključnih zimskih mjeseci, ponekad i do proljeća, kako objašnjavadr. Balažin Vučetić. Zato se smanjenje doze ili prekid suplementacije treba provoditi isključivo u dogovoru s pedijatrom, uz klinički pregled i(li) laboratorijsku kontrolu, kao i procjenu poboljšanja prehrambenih navika na temelju roditeljskih informacija, uključujući povećani unos određenih namirnica.

Zdrave prehrambene navike i savjet pedijatra su ključni

Temelj zdravlja djeteta nalazi se u njegovom tanjuru i u svakodnevnim prehrambenim navikama koje se grade još od prvog obroka. Zato je nužno prvenstveno izgraditi zdrave prehrambene navike. U konačnici, važno je i posavjetovati s pedijatrom, ako postoji sumnja na određeni nutritivni deficijent.

Naslovna fotografija: Pexels