Djeca i ekrani: kako digitalni svijet utječe na dječju pažnju i emocije?

Digitalni sadržaji danas su neizostavan dio djetinjstva. Djeca se s ekranima susreću od najranijih dana – kroz crtane filmove, videoigrice, razne digitalne aplikacije… Takav je sadržaj postao dio svakodnevice mnogih obitelji. Upravo zato sve se češće govori o tome kako izloženost ekranima utječe na razvoj dječje pažnje i emocionalnih vještina.

Digitalni svijet može imati pozitivnu ulogu u učenju i zabavi, ali je važno osvijestiti da vrijeme i način korištenja digitalnih sadržaja imaju ključnu ulogu. To je važno u ranom i srednjem djetinjstvu jer djeca u tom periodu intenzivno razvijaju fokus, samoregulaciju i razumijevanje emocija. Pretjerana ili nekontrolirana upotreba ekrana može utjecati na taj proces. Umjesto potpune zabrane, sve se više naglašava važnost ravnoteže i svjesnog pristupa tehnologiji u svakodnevnom životu.

Djeca predškolske dobi: pažnja u fazi intenzivnog razvoja

Dječja pažnja se u dobi od tri do šest godina pažnja tek oblikuje. Dijete u tom razdoblju uči kako zadržati fokus, pratiti jednostavne upute i postupno razvijati samokontrolu. Digitalni sadržaji, osobito oni koji se brzo izmjenjuju i nude snažne podražaje, uvelike mogu utjecati na taj proces. Psihologinja Ivana Mostarac iz centra za psihološko savjetovanje Sirius pojašnjava kako limitiranje ekrana u dojenačkoj i ranoj dječoj dobi može biti ključno za razvoj tih vještina.

“Prije svega, važno je reći da uporaba ekrana u odgoju djeteta nema isključivo negativne učinke. No, kad promatramo funkciju pažnje, većina istraživanja pokazuje da izloženost različitim sadržajima na ekranima u ranom djetinjstvu može biti povezana sa smanjenom mogućnosti usmjeravanja i održavanja dječje pažnje. Takvi su nam rezultati veoma važni jer upravo pažnja predstavlja jednu od osnova za razvoj različitih izvršnih funkcija u kasnijem djetinjstvu i adolescenciji. Prevelika izloženost ekranima i digitalnom sadržaju je jednako štetna i za djecu školske dobi. Ipak, što je dijete ranije intenzivno izloženo ekranima to je veća mogućnost da će takve aktivnosti ostaviti posljedicu na njegov kognitivni, emocionalni, socijalni i fizički razvoj”, kaže Mostarac.

Sve se češće primjećuje da djeca izložena intenzivnim digitalnim podražajima teže ostaju uključena u slobodnu igru. Osim toga, brže gube interes za aktivnosti koje ne nude trenutnu nagradu. Takva djeca često pokazuju i nižu toleranciju na dosadu, što dodatno otežava njihov svakodnevni razvoj. S druge strane, slobodna igra, ponavljanje i sporiji ritam svakodnevnih aktivnosti imaju ključnu ulogu u razvoju dječje pažnje. Upravo takve aktivnosti djetetu omogućuju da postupno razvija fokus, ali i unutarnju motivaciju. Dugoročno gledano, to pozitivno utječe na emocionalni razvoj, samoregulaciju i sposobnost učenja.

Emocionalni razvoj predškolske djece i uloga ekrana

Digitalni svijet danas je neizostavan dio dječje svakodnevice, no njegov utjecaj ne staje samo na pažnji. Prekomjerno korištenje ekrana može utjecati i na dječje emocije, način na koji se nose s frustracijom te kako reagiraju na podražaje iz okoline. Djeci je u razvoju potrebna stvarna interakcija, igra i kontakt s drugima kako bi učila razumjeti vlastite osjećaje.

“Djeca koja se češće smiruju uz ekrane češće i teže reguliraju vlastite emocije. Neki autori uočene promjene objašnjavaju činjenicom da ekrani ograničavaju mogućnost učenja prepoznavanja, tolerancije i iskazivanja vlastitih emocija. Također, sadržaj na ekranima je često jako dinamičan i visoko stimulirajući. To na biološkoj bazi može povećavati djetetovu razdražjivost, odnosno smanjenu mogućnost regulacije emocija. Također, prekomjerno korištenje ekrana djecu izolira od “stvarnog” svijeta. Poznato je da čovjek uči kroz vlastita iskustva i promatranjem ponašanja osoba iz okoline. Ako je dijete jako fokusirano na ekrane, može propustiti razvoj određenih obilježja igre, empatije, zauzimanja tuđe perspektive. Odnosno – može doći do razvoja slabijih socijalnih vještina”, ističe psihologinja Mostarac.

Takav se obrazac ne mora odmah pokazati kao konkretan problem u ponašanju. No, dugoročno može utjecati na slabiju sposobnost samoregulacije, izraženiju razdražljivost te teže prihvaćanje granica i pravila. Djeca koja nemaju priliku vježbati nošenje s neugodnim emocijama u sigurnom okruženju često se kasnije teže snalaze u socijalnim situacijama i zahtjevnijim emocionalnim izazovima.

“Svi znamo da nas dijete, kad mu damo neku vrstu ekrana u ruke, tad ‘jedva primjećuje’. Na neki način ekrani okupiraju njihovu pažnju. Ako se to događa prečesto moguće je da će dijete propustiti učiti uspostavljati interakciju s drugima, prepoznavati njihove emocije i načine iskazivanja istih, da će propustiti učiti održavati uzajamnu igru, razvijati maštu, naučiti gledati perspektivu druge osobe. Pretjerana uporaba ekrana generalno može dovoditi do pojačanih emocionalnih reakcija, ponekad i agresivnosti”, dodaje Mostarac.

Ekrani kao dio djetinjstva, ali ne njegova zamjena

Ekrani i digitalni sadržaji sami po sebi nisu štetni, ali ne mogu zamijeniti stvarna iskustva koja čine temelj zdravog dječjeg razvoja. Djeca predškolske dobi najviše uče kroz igru, pokret i emocionalnu povezanost s odraslima – u digitalnom svijetu koji se brzo mijenja na dnevnoj razini, upravo su ti elementi ono što djetetu pruža osjećaj sigurnosti, samopouzdanja i unutarnje stabilnosti.

“Ekrani imaju veliku ulogu u svakodnevnom životu djece jer je jedno od osnovnih obilježja suvremenog svijeta upravo digitalizacija. Tako je nemoguće “izdvojiti” djecu od ekrana i digitalnih sadržaja. S druge strane, istraživanja nam također kažu da je i prekomjerno izdvajanje djece iz digitalnog svijeta često jednako rizično za njihov razvoj i mentalno zdravlje kao i prekomjerna konzumacija takvih sadržaja. Digitalni sadržaji, ako se primjereno koriste (uz ograničenje vremena provedenog na njima, kao i pažljiv odabir sadržaja) mogu biti jako korisni za poticanje različitih domena djetetovog razvoja”, govori psihologinja Mostarac.

Ekrani mogu biti važan i koristan dio odrastanja, ali emocionalni razvoj, pažnja i mentalno zdravlje i dalje se najviše oblikuju kroz svakodnevne, stvarne i prisutne odnose – kroz interakciju, igru i zajedničke aktivnosti s odraslima i vršnjacima. Upravo ta iskustva djeci daju temelj za zdrav emocionalni i kognitivni razvoj, ali i za uspješno snalaženje u sve složenijem digitalnom okruženju.

Kako roditelji mogu pomoći?

Digitalni sadržaji danas su sastavni dio dječjeg života i njihov se utjecaj ne može zanemariti. Iako takvi sadržaji donose brojne prednosti, pretjerana ili nekontrolirana izloženost ekranima može utjecati na dječju pažnju, emocionalnu regulaciju i ponašanje. Upravo zato je važna uloga roditelja.

Roditelji ne mogu u potpunosti ukloniti digitalne medije iz dječjeg života, ali mogu aktivno usmjeravati način i kvalitetu njihova korištenja. Psihologinja Mostarac ističe kako je važno uvoditi zdrave navike uporabe ekrana već od ranijeg djetinjstva.

“Preporučuje se da roditelji minimaliziraju vlastitu uporabu ekrana u prisustvu male djece. To je posebno važno u vrijeme obroka i igre, kao i za vrijeme svih aktivnosti koje kod djece potiču učenje socijalnih vještina. Biti prisutan i uključen kada djeca koriste ekrane ključno je za razvoj njihove digitalne pismenosti. Važno je birati edukativne, dobno primjerene i interaktivne sadržaje te poticati kreativnu uporabu ekrana, umjesto pasivnog gledanja. Generalno se preporučuje djecu do druge godine uopće ne izlagati uporabi ekrana (osim za video pozive s bliskim ljudima). U kasnijim životnim razdobljima, važno je jasno određivati vrijeme koje dijete ima na raspolaganju. Jako je važno i ne smirivati intenzivne emocije djece uporabom ekrana. Kad je moguće, preporučuje se dati prednost zajedničkom korištenju medija i poticati stariju djecu da pomažu mlađima u digitalnim iskustvima”, zaključuje Mostarac.

Naslovna fotografija: Pexels