Psihijatrica objašnjava: treba li pregovarati s djecom?

Djeca vrlo rano shvate kako doći do onoga što žele. Ponekad će upotrijebiti svoj neodoljivi šarm, a ponekad upornost. Kada to ne upali, na red brzo dolaze suze, ljutnja ili cjenkanje. Roditelji se zbog toga nalaze pred nimalo lakom dilemom. Trebaju li odmah popustiti radi mira u kući? Je li bolje čvrsto postaviti granicu? Ili je pak najbolje rješenje pokušati pronaći brzi kompromis? Zato tema pregovaranja s mališanima uvijek izaziva oprečna mišljenja i rasprave. Dok jedni čvrsto vjeruju da s djecom treba razgovarati i dogovarati se od malih nogu, drugi upozoravaju na opasnost. Oni smatraju da previše raspravljanja ozbiljno narušava roditeljski autoritet.

U modernom roditeljstvu se naglašava važnost suosjećanja. Želimo uvažiti dječje osjećaje, saslušati njihove želje i pokazati im da ih razumijemo. S druge strane, stručnjaci ponavljaju važnu stvar. Djeca trebaju jasne i stabilne okvire. Samo se uz čvrste granice mogu osjećati sigurno i razviti pravu odgovornost. Mame i tate se zato stalno koprcaju među pitanjima. Gdje točno prestaje zdravi dogovor, a počinje klasično popuštanje? Treba li djetetu ponuditi nagradu da bi napokon napisalo zadaću ili pospremilo igračke? Je li u redu stalno nuditi nešto zauzvrat? Roditelji opravdano strahuju da takav pristup stvara pogrešne obrasce ponašanja.

Odgovor nikada nije jednostavan niti crno-bijel. Sve zapravo ovisi o samoj dobi djeteta, ali i o specifičnoj situaciji u kojoj se nalazite. Ono što savršeno pali kod male djece, vjerojatno neće imati nikakvog efekta kod školaraca. Kod tinejdžera pak vrijede neka sasvim drugačija pravila igre. Zato je ključno razumjeti kako djeca u različitim razvojnim fazama uopće shvaćaju svijet oko sebe. Oni tek uče povezivati uzroke i ekonomske posljedice svojih postupaka. O tome treba li pregovarati s djecom i kako postaviti zdrave granice objasnila je Mirela Ćelić Ružić, psihijatrica iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan.

Kako djeca uče kroz posljedice svojih postupaka?

Kada roditelji pokušavaju motivirati dijete da pospremi razbacane igračke, napiše zadaću ili ugasi ekran, često posežu za brzim obećanjima. Nagrade i ustupci u tom trenutku izgledaju kao jedini spas. Dogovori zaista mogu donijeti ekspresne rezultate i trenutni mir u kući. Ipak, stručnjaci upozoravaju na zamku tog pristupa. Treba dobro razlikovati kupovanje željenog ponašanja od stvarnog učenja odgovornosti. Djeca moraju jasno razumjeti da njihovi postupci uvijek nose prirodne posljedice. Ne mogu očekivati posebnu nagradu za svaku osnovnu obvezu koju ispune u danu. Zato način na koji postavljamo pravila mora biti prilagođen djetetovoj dobi. Razina emocionalnog i kognitivnog razvoja diktira sve.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli KIDZ.HR (@kidz.hr)

“Uvjetovanje je ustvari širi pojam. Ono znači da dijete uči da svako ponašanje ima posljedicu. O dobi djeteta ovisi i mijenja se kako to točno radimo. Kod male djece je najbolje upotrijebiti odmah razumljivu logičnu posljedicu, bez kupovanja njihova ponašanja. Kod školaraca je najbolje primijeniti dogovor ako-onda koji je pravedan i predvidljiv. A kod adolescenata stvarne životne posljedice izbora uz autonomiju i uz postavljanje jasnih granica”, objašnjava Ćelić Ružić.

Zašto su jasne granice važnije od stalnih pregovora?

Roditelji često upadaju u zamku stalnog pregovaranja jer žele izbjeći sukobe i ispade bijesa. Međutim, kada se svako pravilo pretvori u raspravu, dijete može steći dojam da su granice promjenjive i da se upornošću uvijek može doći do željenog ishoda. To ne znači da roditelji ne trebaju slušati svoje dijete ili uvažavati njegove osjećaje. Naprotiv, važno je pokazati razumijevanje i pružiti priliku djetetu da izrazi svoje mišljenje. Ipak, određena pravila moraju ostati jasna i dosljedna. Granice djeci pružaju osjećaj sigurnosti jer znaju što se od njih očekuje i koje su posljedice određenih ponašanja.

Jasno postavljene granice također pomažu djeci razviti odgovornost, samokontrolu i sposobnost donošenja odluka. Kada roditelji dosljedno provode dogovorena pravila, djeca postupno uče da svaka odluka nosi određene posljedice. Tako razvijaju važne životne vještine koje će im koristiti i izvan obiteljskog okruženja. Cilj nije pobijediti u raspravi niti uvijek postići kompromis, već pomoći djetetu da razumije kako svijet funkcionira. Stručnjaci zato ističu da zdravi odnosi između roditelja i djece ne počivaju na stalnom pregovaranju, nego na ravnoteži između razumijevanja, poštovanja i jasno postavljenih granica.

Naslovna fotografija: Pexels