Spisateljica Sanja Pilić: “Susreti s djecom znaju biti nevjerojatno lijepi i zabavni”

Kada je riječ o suvremenoj hrvatskoj književnosti za djecu i mlade, ime Sanja Pilić se ističe već pri samoj pomisli na otvaranje prve stranice knjige. Kao predstavnica treće generacije književnica u svojoj obitelji, Pilić nosi snažno literarno nasljeđe koje je nadogradila vlastitim autentičnim glasom. Njezina su djela uvrštena na popise školske lektire, a bogat opus obuhvaća sve – od slikovnica za najmlađe čitatelje do romana za tinejdžere i odrasle. Tom se raznolikošću potvrdila kao nezaobilazna autorica hrvatske književne scene.

Književni put Sanje Pilić nije bio unaprijed zadan. Školovanje u zagrebačkoj Školi primijenjene umjetnosti i karijera u fotografiji, animiranom filmu i vizualnim umjetnostima ostavili su trag u njezinom izražajnom i slikovitom stilu. Njezine priče prepoznatljive su po toplini, neposrednosti i duhovitosti, a čitateljima svih generacija nude autentičan prikaz dječjeg i mladenačkog iskustva. Djeca se pronalaze u vedrim pričama, tinejdžeri u iskrenim glasovima likova, dok odrasli u tekstovima prepoznaju univerzalne teme koje nadilaze dobne granice. Sa spisateljicom Sanjom Pilić smo razgovarali povodom Međunarodnog dana dječje knjige.

Kako biste opisali svoj put do pisanja za djecu i mlade – kada ste znali da je to ono čime se želite baviti?

Relativno kasno sam to saznala. Prvo sam bila fotografkinja, zatim snimateljica crtanih filmova. Povremeno sam objavljivala priče za odrasle. One su izašle u dvije zbirke priča. A onda sam jednog dana počela pisati roman za djecu O mamama sve najbolje. I baš sam se zabavljala. Moja djeca tada su imala već 14 i sedam godina. Dijelom me je i život s njima inspirirao.

Vaša je majka bila također poznata spisateljica za djecu. U kojoj je mjeri ona utjecala na vaš književni razvoj?

Ne znam, zapravo. Međutim puno smo razgovarale o književnosti, piscima, stalno smo nešto čitale i komentirale. Kako sam bila, zapravo, stidljiva, pa i plašljiva osoba, a i rano sam postala mama, tako sam pomalo napustila svoja prijašnja zanimanja i posvetila se pisanju.

Mnoga vaša djela su postala dio školske lektire. Kako doživljavate taj susret s novim generacijama čitatelja?

Susreti s djecom znaju biti nevjerojatno lijepi i zabavni. Pogotovo kada mi iznenade s dramskim uprizorenjem mog teksta. Ili sa zgodnim pitanjima. Djeca u nižim razredima su još vrlo maštovita, nježna, vole se maziti. Znaju mi prići, pa me zagrle. To mi je drago. Ali ipak, manje se čita u svakom slučaju, a hrvatski im kao predmet baš i nije drag.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Sanja Pilic (@sanja.pilic3)

Na koje teme se najčešće vraćate u svojim knjigama i zašto smatrate da su važne djeci danas?

To su vječne teme, zaljubljenost, škola, prijateljstvo, rastava roditelja i slično. U njima se djeca prepoznaju jer pišem o onome što im je blisko. Pratim ono što ih zanima, od društvenih mreža do glazbe koju slušaju, a i nastojim da svaki roman ima sretan kraj po glavnog junaka ili junakinje.

Kako se po vašem mišljenju promijenilo djetinjstvo i dječje čitanje kroz godine vašeg stvaralaštva?

Prilično. Kao da im se sad mora više objašnjavati što je pisac htio reći. Imaju kraću koncentraciju. Sve se događa ubrzano. Postoji i dosta nepotrebnog natjecanja među djecom: tko ima bolju odjeću, bolji mobitel i slično. Neki dan sam ih pitala za izreke tipa Jedna lasta ne čini proljeće ili Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada, pa zapravo, nisu mogli shvatiti smisao tih izreka. Drukčiji su. Drukčije doživljavaju i knjige i svijet.

Koji je proces pisanja za vas najizazovniji – slikovnice, kratke priče ili romani? Kako pristupate svakom od tih formata?

Najizazovniji mi je roman jer se moram usredotočiti duže vremena na likove, radnju i temu. A, zapravo, volim i raditi sto malih poslova u isto vrijeme. Tako da mi je pisanje priče zabavnije zbog kratke forme. I sama sam postala poput današnje djece: malo pišem, malo šaljem poruke na mobitel, otiđem na kavu, telefoniram, gledam televiziju, pa opet pišem. Volim tu raspršenost. Pišem u dnevnom boravku, po danu, u krevetu i u poluležećem položaju, ha, ha.

Postoje li određene knjige ili likovi iz vaše kolekcije na koje ste posebno ponosni i zašto?

Ne postoje. Sve svoje romane i priče podjednako volim. I sve junake. Možda najbolje pamtim najstarije likove iz knjiga koje sam davno napisala, a dragi su mi. Na neke su me inspirirali moji prijatelji. Kasnije sam više izmišljala.

Kako reagirate kada vidite da su vaše knjige pretočene u kazališne predstave ili druge oblike umjetnosti?

Tome se jako veselim. Pogotovo ako su predstave dobre. A obično jesu. I inače volim kazalište jer na drugi način prikazuju ono što sam napisala. Volim i glumce, transformaciju riječi u glumu: doživjeti svoje misli izrečene scenskim jezikom.

Koji bi savjet dali mladim autorima koji žele pisati za djecu i mlade?

Puno čitajte i pišite o onome što vam se događa ili o onome što vas zanima. To je najvažnije. Ako možete posjetiti kakvu radionicu pisanja i to je zgodno.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Sanja Pilic (@sanja.pilic3)

Što vas osobno nadahnjuje u životu i pisanju – imate li neki moto ili filozofiju koju slijedite?

U životu me nadahnjuje sloboda. Sretna sam jer su mi djeca i unučad, zdravi i normalni, imaju poslove koje vole. Jako je važno imati zdravu obitelj. Onda se sve može. Mir je važan. Sklad. Sigurnost. I smisao za humor.

Na kraju, što biste poručili današnjim mladim čitateljima povodom Međunarodnog dana dječje knjige?

Sve je počelo od riječi. I od knjiga, zapisa. Ono što nije zapisano ne postoji. Zato su riječi važne. Čitajte dobre knjige i stvarajte nove svjetove riječima i djelima.

Izvor naslovne fotografije: Sanja Pilić