Što kada dijete ne želi na WC?

Prva asocijacija na zatvor kod djece je za mnoge roditelje tek poneki rjeđi odlazak na WC. Iza tih naizgled bezazlenih pauza ipak se često krije nešto mnogo složenije. Dijete koje se mršti, povlači ili izbjegava razgovor o odlasku na toalet možda ne prolazi samo kroz prolaznu fazu. Nelagoda, bol i tiha ljutnja prema vlastitom tijelu mogu postupno pretvoriti svakodnevnu potrebu u situaciju koju dijete doživljava kao prijetnju.

Mnogi u početku misle da će se problem riješiti sam od sebe s odrastanjem, promjenom prehrane ili uz malo strpljenja. Kad dijete jednom počne povezivati odlazak na toalet s neugodnim iskustvom, može razviti obrasce izbjegavanja koji produbljuju problem. Roditelji tada često ostaju zbunjeni: je li riječ o tvrdoglavosti, prolaznoj smetnji ili znaku da se događa nešto ozbiljnije?

Zatvor kod djece češći je nego što se misli, a problem je nerijetko složeniji nego što izgleda. Gdje je granica između prolazne tegobe i problema koji zahtijeva stručnu procjenu? Kada reagirati, a kada smireno pratiti situaciju? Na ta i druga pitanja stručan uvid daje pedijatrica i gastroenterologinja prim. dr. med. Alemka Jaklin Kekez iz zagrebačke Poliklinike Helena.

Kako prepoznati zatvor kod djeteta?

Kronični zatvor česta je pojava i javlja se kod oko 10 % do 17 % djece. Pedijatrica Jaklin Kekez ističe da se zatvor najčešće pojavljuje tijekom odvikavanja od pelena, posebno ako dijete još nije spremno na taj proces. Zatvor se često javlja i u kasnoj dojenačkoj dobi uslijed nekih promjena u prehrani. U takvim slučajevima malo dijete može početi izbjegavati defekaciju kako bi se zaštitilo od nelagode koju osjeća. Treba pristupiti fleksibilno i, ako je potrebno, odgoditi odvikavanje od pelene dok dijete ne pokaže emotivnu spremnost.

“Ako nisu spremna na odvikavanje od pelena, često razviju manevar zadržavanja stolice i velike razmake između odlazaka na toalet. Taj manevar zadržavanja sprečava izgon stolice pa se ona stajanjem još jače stvrdnjava, postaje voluminoznija i ponovo je neugodna. Tako se pokrene začarani krug zadržavanja i tvrde stolice i to je uzrok što problem postaje dugotrajan”, pojašnjava.

Roditelji kod problema sa zatvorom najčešće griješe kada predugo čekaju prije nego što poduzmu prve korake. Kod novonastalog zatvora, dok još nema zadržavanja, konzistenciju stolice mogu poboljšati prilagodba prehrane i dovoljan unos tekućine. Ako ni to ne pomaže, potrebno je započeti s omekšivačima stolice.

“Važna je prehrana s dosta voća, povrća, žitarica. Treba izbjegavati hranu poput grickalica, slatkiša, suhe hrane i većih količina pekarskih proizvoda koja ima tendenciju stvrdnuti stolicu. Međutim, kada dijete krene zadržavati stolicu to više nije dovoljno. Uslijed zadržavanja će crijevo upiti previše vode, čak i iz vlaknaste hrane, i stolica će postati tvrda. Djeca u pravilu piju po osjećaju žeđi i slabo pijenje tekućine nije uzrok opstipacije. Zatvor neće riješiti forsiranje unosa veće količine tekućine”, pojašnjava pedijatrica.

Kada treba reagirati?

Dodatne pretrage potrebne su ako se zatvor javlja uz znakove upozorenja, odnosno takozvane alarme. To uključuje rani nastanak zatvora u prvih šest mjeseci života ili pojavu drugih simptoma, poput slabijeg napredovanja, nejasnih temperatura, povraćanja, promjena oko čmara ili njegove pozicije. Važna je i opterećujuća obiteljska anamneza na kronične bolesti probavnog trakta povezane sa zatvorom. Tada se dijete upućuje dječjem gastroenterologu koji planira daljnju obradu. Pedijatrica Jaklin Kekez ističe kako se, u slučaju zadržavanja stolice, djetetu preporučujuosmotski laksativi, odnosno omekšivači stolice.

“Oni djeluju na principu zadržavanja vode u crijevu i održavanju mekoće stolice. Time nestaje osjećaj nelagode kod defekacije, te s tim i manevar zadržavanja. Takvi preparati mogu se davati bez vremenskog ograničenja i straha jer nema navikavanja, niti će oni ulijeniti crijeva. Sa stimulativnim laksativima, na koje se dijete može naviknuti, smo pak uvijek oprezni. Dajemo ih samo u nekim situacijama, kada imamo puno nakupljene stolice i moramo pomoći početnoj evakuaciji. Njih nikada ne dajemo dugo niti kontinuirano”, zaključuje.

Naslovna fotografija: Pexels