Što učiniti kada dijete doživi online nasilje?

Internet i pametni telefoni su današnjim tinejdžerima dio svakodnevice. Društvene mreže i aplikacije za dopisivanje omogućuju im stalni kontakt s vršnjacima, razmjenu iskustava i osjećaj povezanosti. No isti prostor u kojem nastaju prijateljstva može postati mjesto neugodnih iskustava, ismijavanja i pritiska koji se ne zaustavlja ni nakon izlaska iz škole. Za razliku od tradicionalnog vršnjačkog nasilja, ono na internetu može trajati neprekidno i često ostaje skriveno od odraslih.

Roditelji često vjeruju kako bi primijetili da se njihovo dijete suočava s takvim problemima. Promjene se, ipak, često događaju postupno i lako se pripisuju uobičajenim izazovima odrastanja. Istovremeno, tinejdžeri nerado govore o negativnim iskustvima na internetu jer osjećaju sram, strah ili nesigurnost oko toga kako će odrasli reagirati. Zato je važno razumjeti kako se online nasilje može prepoznati i na koje načine pružiti podršku djetetu. Psihologinja Ivančica Bulut Gubić iz osječke Privatne psihološke prakse Pučić za Kidz.hr otkriva kako prepoznati znakove cyberbullyinga i pomoći tinejdžerima.

Kako prepoznati da dijete doživljava cyberbullying?

Psihologinja ističe kako prvi znakovi cyberbullyinga često nisu izravno vezani uz tehnologiju, nego uz promjene u ponašanju i raspoloženju. Roditelji te promjene ponekad pripisuju tipičnoj adolescenciji. Pritom zanemare naglu i intenzivnu emocionalnu reakciju vezanu uz online interakcije.

“Tinejdžer može postati povučeniji, razdražljiv ili tjeskoban nakon korištenja mobitela, naglo prestati koristiti društvene mreže ili, suprotno tome, kompulzivno provjeravati poruke. Česti su poremećaji spavanja, pad koncentracije i školskog uspjeha te izbjegavanje vršnjaka”, pojašnjava.

S tinejdžerom treba otvoreno razgovarati o online nasilju, a ključno je stvoriti atmosferu sigurnosti i nenametljive znatiželje. Razgovor je učinkovitiji kada roditelj ne započinje optužujućim tonom ili ispitivanjem, već izražavanjem brige i spremnosti na slušanje. Djetetu treba jasno poručiti da odgovornost za nasilje uvijek leži na počinitelju.

“Osjećaj srama ili krivnje smanjuje validacija emocija, bez dramatiziranja ili umanjivanja rečenicama poput Ma to su samo šale. Tinejdžeri će se lakše otvoriti ako osjete da roditelj neće reagirati impulzivno oduzimanjem uređaja ili zabranama koje bi ih dodatno izolirale”, pojašnjava psihologinja.

Što učiniti kada dijete doživi cyberbullying?

Psihologinja Bulut Gubić je istaknula strategije i korake koji mogu pomoći u zaustavljanju cyberbullyinga. Roditelji trebaju održavati otvorenu i smirenu komunikaciju s djecom o njihovom online životu, bez osuđivanja i pretjeranog kažnjavanja. Tinejdžeri se tako osjećaju sigurno prijaviti problem. Prvi korak kod cyberbullyinga je dokumentiranje nasilja – spremanje poruka, snimki zaslona i drugih dokaza.

“Potrebno je blokirati i prijaviti počinitelja putem platforme na kojoj se nasilje događa. Važno je ne ulaziti u daljnje online sukobe jer odgovaranje često produbljuje problem. Roditelji i tinejdžer trebaju zajedno procijeniti situaciju i po potrebi obavijestiti nadležne institucije ili školu. U nekim slučajevima korisno je privremeno ograničiti izloženost određenim online prostorima, ali uz dogovor i objašnjenje, kako mjera ne bi bila doživljena kao kazna”, pojašnjava.

Kako pomoći djetetu?

Otpornost i emocionalna snaga tinejdžera se ne razvijaju kroz izbjegavanje problema. Naša sugovornica ističe kako se te vještine razvijaju kroz iskustvo podrške i uspješnog suočavanja. Roditelji mogu pomoći jačanjem djetetova samopoštovanja, poticanjem interesa i aktivnosti u kojima se osjeća kompetentno.

“Važno je i razgovarati o realnoj prirodi online prostora, gdje anonimnost često potiče agresivno ponašanje. U terapijskom radu, fokus je na prepoznavanju i preispitivanju negativnih uvjerenja koja nasilje može potaknuti, poput osjećaja bezvrijednosti ili socijalne isključenosti. Tinejdžer treba razumjeti da online nasilje govori više o počinitelju nego o njemu”, objašnjava.

Ako je nasilje učestalo i intenzivno te uključuje prijetnje, dijeljenje intimnih sadržaja ili ozbiljno narušava psihičko stanje djeteta, potrebno je uključiti školu i, prema potrebi, nadležne institucije. Škola se obavještava kada cyberbullying uključuje učenike iste škole, kada se nasilje prelijeva u školsko okruženje npr. prijetnjama ili ismijavanjem u razredu. Obavještava se i kada se nasilje ponavlja unatoč blokiranju i prijavi online ili kada ozbiljno utječe na djetetovo mentalno zdravlje, sigurnost i školski uspjeh.

“Također, školu treba uključiti ako postoje prijetnje nasiljem, dijeljenje privatnih fotografija ili govor mržnje. Obvezna je reagirati kada su u sukob uključeni učenici iste ustanove, bez obzira događa li se nasilje online. U slučajevima prijetnji, ucjena ili distribucije osjetljivih sadržaja moguće je podnijeti prijavu policiji. Paralelno s institucionalnim koracima, preporučuje se psihološka podrška kako bi se spriječile dugoročne posljedice poput anksioznosti, depresivnosti ili socijalnog povlačenja”, zaključuje psihologinja.

Naslovna fotografija: Freepik