Tinejdžeri i seks: kako razgovarati otvoreno i bez nelagode?

Razgovor o spolnim odnosima jedna je od tema koja mnogim roditeljima izaziva nelagodu. Često ne znaju kada započeti razgovor niti kako pronaći prave riječi. A da ih se ne prekine već nakon prve rečenice! Djeca i mladi danas informacije o seksualnosti uglavnom pronalaze na internetu ili među vršnjacima. Takvi izvori nisu uvijek pouzdani niti prilagođeni njihovoj dobi. Zbog toga je važno s njima otvoreno razgovarati o tijelu, odnosima i granicama kako bi dobila točne i razumljive informacije.

Izbjegavanje razgovora ne znači da djeca neće razvijati stavove i znatiželju o spolnim odnosima. Upravo suprotno – bez razumljivih informacija mogu stvoriti pogrešne predodžbe ili osjećati nelagodu i zbunjenost. No, razgovor o spolnosti ne bi trebao biti jedan neugodan veliki razgovor, nego postupni proces prilagođen djetetovoj dobi.

S druge strane, otvorena i smirena komunikacija može pomoći djeci da razviju zdrav odnos prema vlastitom tijelu, granicama i bliskosti. Kada roditelji stvaraju prostor za pitanja bez osuđivanja, djeca lakše razvijaju povjerenje i traže savjet kada im je potreban. Psihijatrica Mirela Ćelić Ružić iz zagrebačke Klinike za psihijatriju Sveti Ivan je za Kidz.hr kako i kada s djecom razgovarati o spolnim odnosima.

Kako roditelji mogu započeti razgovor o spolnim odnosima?

Razgovor o spolnim odnosima s djetetom trebao bi početi puno ranije nego što mnogi roditelji misle. Psihijatrica Ćelić Ružić ističe kako izraz taj razgovor često stvara pritisak i kod roditelja i kod djece. Isto tako, umjesto jednog neugodnog razgovora, bolje je s djetetom postupno komunicirati kroz više kraćih i redovitih razgovora tijekom odrastanja.

“S djetetom najprije treba razgovarati o tijelu, granicama, privatnosti i poštovanju. Kasnije treba razgovarati o odnosima, pristanku, zaštiti, pritisku vršnjaka i digitalnim sadržajima. Moja poruka roditeljima je jednostavna: ne trebate jedan savršen razgovor, trebate više dovoljno dobrih razgovora”, pojašnjava.

Roditelji razgovor ne bi trebali započeti kao ispitivač, već kao osoba koja želi razumjeti. Tinejdžeri se najčešće ne zatvaraju zbog same teme razgovora. Najčešće se zatvaraju i brzo povuku zbog tona razgovora ili ako osjete paniku, kontrolu ili predavanje. Važno je prvo pitati što oni misle i kako oni to vide. Tek onda treba govoriti što kao roditelji mislimo.

“Razgovor je najbolje krenuti usput, iz svakodnevice: kroz film, seriju, TikTok, neku situaciju iz škole ili priču o vršnjacima. I nešto što često zaboravljamo: mladi danas puno više znaju nego što mi mislimo. To je znanje često fragmentirano, zbunjujuće i bez pravog konteksta. Upravo zato im treba mirna i dostupna odrasla osoba”, pojašnjava psihijatrica.

Ključne teme o spolnosti o kojima treba razgovarati

Danas s djecom više nije dovoljno razgovarati samo o spolnom odnosu u užem smislu. Potrebno je razgovarati o cijelom kontekstu spolnog odnosa – emocionalnoj zrelosti, granicama, pristanku, poštovanju, odgovornosti i osjećaju sigurnosti u odnosu. Posebno su važne teme pristanka, kontracepcije i spolno prenosivih infekcija.

“S djecom je važno razgovarati i o pritisak vršnjaka, mitu da svi to rade te utjecaj pornografije i društvenih mreža. Mladi o tome već nešto znaju, ali često iz izvora koji su brzi, površni ili nerealni. Zato roditelj ne treba glumiti da zna sve. Roditelj djetetu treba dati okvir o tome što je zdravo i sigurno te što je odnos pun poštovanja”, pojašnjava psihijatrica Ćelić Ružić.

Roditelji najčešće griješe kada razgovor započinju iz straha, moraliziraju, posramljuju dijete ili ga vode kroz dugačke monologe. Kad razgovor počne s porukom Sad ću ti ja objasniti, tinejdžer ga često samo preživi i ne otvori se. Druga česta pogreška je fokusiranje isključivo na biologiju i tehniku.

“Roditelji često preskoče razgovor o emocijama, granicama, pristanku i pritisku vršnjaka. Upravo su to teme s kojima se mladi najviše muče. Roditeljima savjetujem da govore kratko, jasno i smireno, te da češće pitaju Kako ti to vidiš? ili Što ti je tu nejasno?. To gradi dijalog, a ne otpor”, ističe psihijatrica.

Kako stvoriti odnos povjerenja?

Povjerenje se ne gradi velikim govorima, nego načinom na koji roditelj reagira kad mu dijete nešto povjeri. Ako roditelj eksplodira, posrami ili odmah kazni dijete, ono će sljedeći put šutjeti, čak i kad mu stvarno treba pomoć. Psihijatrica Ćelić Ružić ističe kako je najvažnija poruka koju roditelj može poslati Možda se nećemo u svemu složiti, ali možeš doći meni i neću te poniziti. To je ogroman zaštitni faktor u adolescenciji.

I još nešto važno: tinejdžeri jako brzo osjete jesmo li iskreno dostupni ili samo formalno pitamo. Kad roditelj redovito razgovara i o običnim temama, puno je veća šansa da će mu se dijete javiti i kad dođe neka ozbiljna dilema.

“Mladi danas često znaju više nego što mislimo, ali to ne znači da im odrasli ne trebaju. Djeca trebaju roditelje manje kao kontrolore, a više kao mirne, informirane i sigurne osobe s kojima mogu razgovarati bez srama”, zaključuje psihijatrica.

Naslovna fotografija: Pexels