Zašto je friluftsliv dobar za zdravlje i otpornost djece

Nema lošeg vremena, samo loše odjeće – ova poznata skandinavska izreka najbolje utjelovljuje duh nama teško izgovorive norveške riječi friluftsliv. U doslovnom prijevodu, ona znači “život na otvorenom”. Prvi ju je upotrijebio poznati norveški dramatičar Henrik Ibsen daleke 1859. godine. No friluftsliv znači puno više: za Norvežane je to način povezivanja s prirodom, obitelji i samim sobom radi postizanja duhovnog i fizičkog blagostanja.

Pritom nema potrebe za natjecanjem, skupom opremom ili osvajanjem vrhova. Naglasak na uživanju u prirodi kroz aktivnosti poput planinarenja, šetnje šumom, klizanja, skijanja ili ribolova na zaleđenom jezeru. Kada se ovaj koncept primijeni na odgoj djece, brojna međunarodna istraživanja potvrđuju da je djetinjstvo povezano s prirodom ključno za zdrav i sretan razvoj djeteta.

Vremenska prognoza nije prepreka za igru

U skandinavskim zemljama, zima traje veliki dio godine pa bi čekanje na lijepo vrijeme značilo vječni boravak u zatvorenom. S druge strane, studije sa sveučilišta u Oslu i Stockholmu naglašavaju važnost izlaganja djece različitim vremenskim uvjetima. Djeca u norveškim vrtićima provode do 80% vremena na otvorenom, bez obzira na vremenske uvjete. Isto tako, norveške škole organiziraju redovite izlete u prirodu. 

Iako to u našoj kulturi nije uobičajeno, činjenica je da igranje na kiši, snijegu i vjetru gradi fizičku otpornost. Istraživanja pokazuju da djeca koja provode više vremena vani, bez obzira na vrijeme, imaju jači imunološki sustav. Izloženost prirodnom mikrobiomu (bakterijama u tlu) smanjuje rizik od alergija i autoimunih bolesti. Osim toga, svladavanje neugode u sigurnom okruženju djecu uči mentalnoj čvrstoći i otpornosti, što im kasnije pomaže u nošenju sa stresnim situacijama. Iako bi mnogi roditelji mogli imati određene zabrinutosti, znanstvene studije potvrđuju da ovakav pristup pozitivno utječe na dječji razvoj.

Zašto je penjanje na drvo dobro za djecu

Naime, studije objavljene u časopisima poput Journal of Adventure Education and Outdoor Learning uspoređivale su djecu iz klasičnih vrtića s onima iz “šumskih vrtića” (poput danskih skovbørnehaver). Rezultati su nedvosmisleni: djeca koja se igraju u prirodi imaju znatno bolje razvijenu ravnotežu, koordinaciju i agilnost. Penjanje na drvo angažira mišićne skupine i centre za ravnotežu na način na koji to niti jedna plastična penjalica ne može simulirati.

U norveškom odgoju, djeci se dopušta da se penju visoko i koriste prave alate (poput nožića za rezbarenje uz nadzor). U Hrvatskoj bi se to vjerojatno smatralo previše rizičnim, no profesorica Ellen Beate Hansen Sandseter s norveškog Sveučilišta Queen Maud, vodeća svjetska stručnjakinja za rizičnu igru, tvrdi da pretjerano štićenje djece nije dobro za njih. Naime, ako djecu štitimo od svih rizika, ona nikada ne nauče procjenjivati opasnost. Friluftsliv omogućuje djeci da testiraju svoje granice i zapitaju se: “Mogu li preskočiti ovaj potok?”, “Hoće li ova grana izdržati moju težinu?”. Kroz te male pobjede i neizbježne (uglavnom bezopasne) padove, djeca grade samopouzdanje i sposobnost preživljavanja, što drastično smanjuje rizik od ozbiljnih ozljeda u adolescenciji.

Kako djeca u prirodi razvijaju maštu i ekološku svijest

U zatvorenom prostoru djeca se obično igraju igračkama, koje imaju ograničenu svrhu (primjerice, auto vozi). U prirodi, štap može biti mač, čarobni štapić, dio brane na potoku ili instrument. Nedostatak klasičnih igračaka potiče divergentno mišljenje, odnosno sposobnost pronalaska više rješenja za jedan problem. Istraživanja Richarda Louva, autora knjige “Posljednje dijete u šumi” ukazuju na to da boravak u prirodi smanjuje simptome poremećaja pažnje (ADHD). Zeleno okruženje djeluje obnavljajuće na dječji mozak, smanjuje kognitivni umor i vraća fokus, što kasnije rezultira boljim akademskim uspjehom.

Dobra stvar je i to što friluftsliv ima dugoročnu ekološku dimenziju. Nemoguće je očekivati od budućih generacija da štite planet ako ga ne vole, a ne mogu ga voljeti ako ga ne poznaju. Skandinavski pristup ne uči ekologiju kroz strašne podatke o klimatskim promjenama, već kroz ljubav prema onome što je pred nosom. Djeca koja uče imena ptica, koja promatraju kako se punoglavci pretvaraju u žabe i koja znaju kako miriše mahovina nakon kiše, razvijaju duboku, emocionalnu vezu s prirodom. To stvara unutarnju motivaciju za očuvanje okoliša, koja je jača od bilo kakve vanjske prisile.

Ne morate ići duboko u šumu da biste prakticirali friluftsliv

Ako živite u velikom gradu, radite po cijele dane i imate bezbroj obveza, možda mislite da jefriluftsliv luksuz koji si ne možete priuštiti. Ipak, nije tako, jerfriluftsliv je prije svega stanje uma. Dovoljno je da malo usporite i odete prošetati u park bez zadanog cilja.

Točnije, cilj nije prehodati 10 kilometara, nego biti vani. Ako dijete želi promatrati bubu 15 minuta, to je  savršeno u redu. Pustite djecu da se igraju vani i zaprljaju. Blato se ispere, ali iskustvo ostaje. Povedite ih na piknik na obližnjoj livadi ili čaj iz termosice kad je hladno. I ono što je posebno važno: mobitele ostavite u džepu, igrajte se i razgovarajte s djecom.

Naslovna fotografija: Freepik