Saborska zastupnica Ivana Kekin: “Digitalno nasilje prestaje biti privatni problem obitelji i postaje javnozdravstveni prioritet”

Svako treće dijete u Hrvatskoj barem jednom mjesečno doživi neki oblik digitalnog nasilja, dok se čak 50.000 djece suočava s poteškoćama mentalnog zdravlja. Uzroci su brojni, no istraživanja potvrđuju da su prerano i prekomjerno korištenje društvenih mreža među ključnim čimbenicima rizika.

Na to upozorava saborska zastupnica i psihijatrica Ivana Kekin, koja u velikom intervjuu za Kidz.hr objašnjava kako algoritmi i društvene mreže utječu na dječji mozak. Govori i o razlozima zbog kojih se zalaže za regulaciju korištenja mobitela u osnovnim školama na nacionalnoj razini. Kekin dodatno ističe da djeca mlađa od 15 godina ne smiju otvoriti profile na društvenim mrežama bez pristanka roditelja, što je jedan od prijedloga u okviru Zakona o digitalnoj zaštiti djece.

U Hrvatskoj oko 50 tisuća djece ima poteškoće s mentalnim zdravljem. Vjerujete da je jedan od bitnih uzroka prekomjerno i prerano izlaganje društvenim mrežama. Što kažu istraživanja, koje su posljedice toga?

Po gotovo čitavom zapadu, uključujući Hrvatsku, već niz godina svjedočimo kontinuiranom porastu teškoća mentalnog zdravlja kod djece i adolescenata. U Hrvatskoj govorimo o oko 50 tisuća djece, što je razmjer koji iz perspektive javnog zdravstva već dugo ne dopušta pasivno promatranje. U isto vrijeme broj dječjih i adolescentnih psihijatara ostaje dramatično nizak, što dodatno povećava ranjivost cijelog sustava.

Istraživanja vrlo jasno pokazuju da uzroci tog porasta nisu jednolinijski ni jednostavni. Ulogu imaju društvene promjene i krize kojima svjedočimo, pritisci školskog okruženja, ekonomski stresovi u obiteljima, smanjeno vrijeme provedeno u igri i socijalnoj interakciji… No jedan se čimbenik u nizu istraživanja pojavljuje kao osobito snažan i posebno štetan u mlađoj dobi – prerano i prekomjerno korištenje društvenih mreža.

I sigurno da, ako se želimo uhvatiti ukoštac s porastom depresivnosti, tjeskobe, s poremećajima pažnje i koncentracije, poremećajima spavanja, samozljeđivanjima kod mladih, poremećajima hranjenja, moramo se uhvatiti ukoštac i s društvenim mrežama koje, ovako neregulirane kakve su danas, predstavljaju divlji zapad djetinjstva.

Kako algoritmi utječu na stvaranje ovisnosti o mobitelima i razvoj dječjeg mozga?

 Algoritmi društvenih mreža funkcioniraju kao sustavi optimizirani za maksimalno zadržavanje pažnje, a ne za dobrobit korisnika. Riječ je o modelima koji analiziraju svaki pokret prsta, svako zadržavanje pogleda, ritam skrolanja i emocionalnu reaktivnost. Na temelju tih signala algoritam personalizira tijek sadržaja tako da maksimizira emocionalni angažman. Za dijete i adolescenta, čiji prefrontalni korteks – regija zadužena za samoregulaciju i inhibiciju impulsa – još nije u potpunosti razvijen, ovakvi podražaji djeluju iznimno snažno. Sustav nagrade aktivira se brzo i ponavljano, s kratkim, ali intenzivnim dopaminskim šutevima koji potiču naviku i kompulzivnost. To vidimo i u ponašanju: teškoće u odvajanju od ekrana, stalna fragmentacija pažnje i emocionalna labilnost nakon dužeg korištenja.

Dakle, ne govorimo o “lošim navikama”, nego o procesu u kojem tehnologija aktivno nadjačava dječju sposobnost samoregulacije.

Grad Zagreb je već izdao preporuku svim osnovnim školama da zabrane korištenje mobitela učenicima tijekom cijelog boravka u školi, uključujući nastavu i odmore. Kakvi su rezultati?

Sto škola u Zagrebu danas živi tu odluku i rezultati su iznimno jasni. Učitelji prijavljuju bolju koncentraciju, više razgovora među djecom, topliju atmosferu u razredima, manje digitalnog nasilja. Škole kažu da su postale “bučnije, ali na dobar način” – djeca ponovno gledaju jedni druge, a ne ekrane.

To je važan korak, ali nije dovoljan. Kad djeca izađu iz školskog dvorišta, ponovno ih preuzimaju algoritmi.

Idući korak koji ste predložili je donošenje Zakona o digitalnoj zaštiti djece. Koji su njegovi primarni ciljevi u smislu reguliranja korištenja mobitela u osnovnom školama?

Zakon uvodi četiri ključna cilja, svaki izravno vezan uz dokazani rizik u digitalnom okruženju. Prvi je uređivanje korištenja mobitela u osnovnim školama na nacionalnoj razini. Djeca mogu donijeti mobitel, ali ga moraju isključiti i pohraniti do kraja boravka u školi. Time se uklanja stalna digitalna distrakcija i smanjuje rizik od digitalnog nasilja tijekom nastave. Time su i djeca pod odmorima usmjerena na komunikaciju uživo.

Drugi je uvođenje filtriranih školskih mreža. Sve škole moraju osigurati internet koji blokira društvene mreže i neobrazovne sadržaje.

Treći je uvođenje provjere dobi i roditeljskog pristanka za društvene mreže. Djeca mlađa od 15 godina moći će otvoriti profil samo uz izričit pristanak roditelja. Platforme će biti dužne uvesti sigurne i privatnosti-prijateljske načine provjere dobi, bez prikupljanja osobnih podataka i kopija dokumenata. Jer danas imamo apsurd: roditelji moraju dati suglasnost da se dijete fotografira na školskom izletu, ali ne i da dijete bude izloženo svima i svemu na Snapchatu. Da im se može obratiti bilo tko na svijetu, da se može lažno predstaviti, da im može slati neprimjerene sadržaje, da ih može strašiti i ucjenjivati.

Ovim zakonom to se mijenja i to na tragu niza zemalja koje su to već uvele ili upravo uvode, poput Francuske, Norveške, Danske, Australije… Četvrti je uspostava sustava prevencije i reagiranja na digitalno nasilje. Platforme moraju osigurati jednostavnu prijavu, brzo uklanjanje štetnih sadržaja i stalne poruke o prevenciji. Država preuzima obvezu edukacija i psihološke podrške za djecu, roditelje i učitelje. Sva četiri cilja čine jednu cjelinu: sigurnije digitalno okruženje u kojem djeca imaju prostor za razvoj, a roditelji i škole dobivaju sustavne alate, a ne samo moralne prozivke.

Tim zakonom bi bilo propisano da dijete mlađe od 15 godina može otvoriti profil samo uz pristanak roditelja. Kako to postići u stvarnosti?

Model je vrlo jasan i već primijenjen u drugim državama. Platforme moraju razviti tehnički sustav provjere dobi koji je siguran, neintruzivan i usklađen s pravilima privatnosti. To znači: bez fotografiranja dokumenata, bez pohrane osobnih podataka djece i bez mogućnosti identifikacijskih zloupotreba.

Sličan pristup već su uvele ili uvode: Francuska, Norveška, Danska, Australija – sve zemlje koje su, baš kao i mi, zaključile da algoritamski pogonjene platforme ne mogu same regulirati pristup maloljetnicima.

Roditeljski pristanak u praksi znači da dijete mlađe od 15 godina neće moći otvoriti profil na TikToku, Snapchatu ili Instagramu dok roditelj na transparentan i siguran način ne potvrdi svoju suglasnost. To je zaštita, a ne zabrana.

Svako treće dijete barem jednom mjesečno doživi neki oblik digitalnog nasilja. Zakon uvodi obvezu platformi za jednostavnu prijavu, brzo uklanjanje štetnog sadržaja i jasne poruke o prevenciji. Kako to planirate postići?

Digitalno nasilje pogađa svako treće dijete u Hrvatskoj barem jednom mjesečno. Zato zakon uvodi dvostruku liniju odgovornosti: obveze platformi su jednostavan i vidljiv mehanizam prijave, brzo uklanjanje štetnog sadržaja te jasne i stalne poruke o prevenciji nasilja. Time se teret napokon pomiče s djeteta i roditelja na platformu koja distribuira sadržaj. Obveze države su sustavne edukacije za djecu, roditelje i učitelje te psihološka podrška dostupna i u školama i u zajednici.

Drugim riječima, digitalno nasilje prestaje biti privatni problem obitelji i postaje javnozdravstveni prioritet, kao što i treba biti.

Na koji način bi, po ovom zakonu, država osigurala sustav prevencije digitalnog nasilja kroz edukaciju i psihološku podršku djeci, roditeljima te učiteljima?

Zakon predviđa obvezu države da osigura edukacije i psihološku podršku za djecu, roditelje i učitelje. Mi u Zagrebu smo već pokazali da to nije utopija. Od prvog mandata intenzivirali smo aktivnosti usmjerene na prevenciju međuvršnjačkog nasilja.

Proveli smo veliko istraživanje u suradnji s Edukacijsko rehabilitacijskim fakultetom. Istraživanje je obuhvatilo više od 7000 djece, 700 zaposlenih u školama i 2600 roditelja. To je baza znanja na kojoj se može izgraditi politika. Na temelju nalaza istraživanja usvojen je Akcijski plan prevencije međuvršnjačkog nasilja i od 2024. prema njemu se sustavno postupa.

U suradnji s UNICEF-om provodi se program prevencije u dvadeset i šest škola, a cilj je uključiti sve škole u Zagrebu. Završava se novo sjedište Centra Luka Ritz, ustanove specijalizirane za rad s djecom i mladima u riziku. Uloženo je 700.000 eura u novi prostor, a od 2026. planirano je povećanje proračuna ustanove za 50% kako bi se zaposlilo još osam novih stručnjaka.

U odnosu na 2022. broj financiranih projekata prevencije porastao je četiri puta, a proračun je dvostruko veći. Istodobno povećavamo financiranje Centra za zdravlje mladih u koji djeca i mladi dolaze po psihološku pomoć bez uputnice i bez čekanja. Uveli smo i mobilne psihološke timove i financirali specijalizacije iz dječje i adolescentne psihijatrije.

I sama ste majka dvoje djece, sina od 18 i kćeri od 13 godina. Kakva pravila, kad su mobiteli i društvene mreže, vladaju u vašoj kući?

Vito je već student tako da on sam odlučuje o svom vremenu i sadržajima na društvenim mrežama. Miša ima vremensko ograničenje tijekom tjedna jedan sat, a tijekom vikenda nažica i malo više… Mogu reći da je i to jedna stalna borba i da se često osjećam i sama da nemam dovoljno uvida u to kako i to ograničeno vrijeme provodi u online svijetu.

Dapače, često imam dojam da djecu prezaštićujemo u vanjskom svijetu, u svakom trenutku znamo gdje su, puno su manje slobodni nego naše generacije, a istodobno ih puno premalo štitimo u online svijetu.

Imate li neki savjet za očajne roditelje koji se muče nametnuti limite surfanja svojoj djeci?

Prije svega mislim da roditelji ne smiju biti prepušteni sami sebi. Jasno da svatko od nas ima i osobnu odgovornost, da postavi jasna pravila i da se trudi biti dosljedan. No, ponavljam, potrebna je i regulacija.

Roditelji mogu puno i važno je da su tu za svoju djecu, da razgovaraju, da budu upućeni i da im budu podrška. Isto tako, društvo i država moraju učiniti ono što pojedinac ne može.

Naslovna fotografija: Freepik