Ako vam tinejdžer kaže da ste “polyester”, ne govori o vašoj odjeći

Ako ste u posljednje vrijeme od svog tinejdžera čuli da je nešto polyester, vjerojatno ne govori o sastavu vaše majice. U jeziku Gen Z generacije polyester je način da se nešto opiše kao jeftino, umjetno, generičko ili isforsirano. Može se odnositi na osobu, odjeću, video, način života, reklamu ili čak čitavu atmosferu neke situacije. Drugim riječima, ako nešto na prvi pogled pokušava izgledati bolje, zanimljivije ili posebnije nego što doista jest, tinejdžer bi to mogao proglasiti – polyester.

Na društvenim mrežama riječ se posljednjih mjeseci počela pojavljivati u različitim kontekstima. U početku se koristila za određenu vrstu prenatrpanih i jeftino napravljenih videomontaža. Značenje se potom proširilo na puno širi spektar sadržaja. Danas se polyester može odnositi na influencericu koja djeluje kao da joj je cijeli život pažljivo složen za kameru. Ili na video koji izgleda kao reklama bez obzira na to što bi trebao biti spontan. Iza svega toga krije se jednostavna ideja: ovo mi ne djeluje stvarno. Roditeljima značenje ovog izraza znači potrebu mladih da prepoznaju što je autentično, a što samo dobro upakirano.

Što znači kada nešto nazovu polyester?

Najjednostavnije rečeno, kada tinejdžer nešto nazove polyester, najčešće želi reći da mu to djeluje umjetno, jeftino, generički ili isforsirano. Nije nužno riječ samo o cijeni ili stvarnoj kvaliteti. Nešto može biti skupo, savršeno snimljeno i vrlo popularno, a da ga tinejdžer svejedno proglasi polyesterom. Problem je u dojmu koji ostavlja. Ako izgleda kao da se netko previše trudi biti kul, uspješan, bogat, spontan ili drugačiji, trud može postati ono što će mlađa publika ismijati. Polyester zato funkcionira kao svojevrsna etiketa za ono što izgleda kao kopija nečega što bi trebalo biti posebno.

Zanimljivo je i to što se riječ oslanja na već postojeću percepciju poliestera kao sintetičkog materijala. Sam poliester nije nužno nekvalitetan i ima brojne praktične primjene. U online razgovorima o odjeći posljednjih se godina često povezuje s jeftinijom masovnom proizvodnjom. Upravo je ta asocijacija poslužila kao podloga za novi sleng. Nešto može izgledati sjajno na površini, ali ako djeluje masovno proizvedeno, bez osobnosti i bez stvarnog sadržaja, dobiva etiketu polyester. Zato ćete ovu riječ sve češće vidjeti uz komentare o sadržaju na TikToku, influencerima, modi i životnim stilovima. Pa čak i ponašanju ljudi.

Zašto tinejdžerima toliko smeta ono što djeluje isforsirano?

Ovdje nova riječ postaje zanimljivija od samog trenda. Tinejdžeri danas odrastaju u svijetu u kojem se gotovo sve može snimiti, urediti i objaviti. Fotografija se može doraditi, a video se može montirati tako da izgleda spontano. Svakodnevni život se pak pretvara u pažljivo složen sadržaj. Netko može nekoliko puta ponoviti istu scenu kako bi izgledala prirodno, a zatim je objaviti kao trenutak koji se slučajno dogodio. Mladima koji svakodnevno gledaju takav sadržaj nije osobito teško prepoznati obrasce. Zato im ono što djeluje previše savršeno, previše uvježbano ili previše očito napravljeno za publiku može brzo postati predmet sprdnje.

To ne znači da je cijela generacija postala opsjednuta iskrenošću ili da svaki tinejdžer detaljno analizira sadržaj koji gleda. Slengovi se šire upravo zato što su zabavni, kratki i lako primjenjivi. Polyester se pojavio u trenutku kada se među mladima već neko vrijeme šire izrazi kojima se proziva neautentično ponašanje. Sličan obrazac vidljiv je i kod izraza poput industry plant kojim se opisuje osoba koja djeluje kao da je umjetno stvorena ili pogurana u javnost, te drugih izraza kojima se ismijava pretvaranje. Stručnjaci koji prate jezične trendove i ponašanje mladih u tome vide širu potrebu za razlikovanjem onoga što djeluje stvarno od onoga što je napravljeno prvenstveno zbog dojma.

Od polyester lifestylea do polyester osobe

Jedan od zanimljivijih primjera je izraz polyester lifestyle. Njime se na društvenim mrežama ismijava određena vrsta idealiziranog životnog stila koji na prvi pogled izgleda savršeno. Zamislite objavu u kojoj netko ustaje u pet ujutro, živi u luksuznom stanu, svaki dan trenira, pije skupu kavu, radi nekoliko sati uz pomoć umjetne inteligencije, putuje bez ikakvog plana i pritom izgleda kao da mu je život potpuno pod kontrolom. Sam sadržaj nije nužno problematičan. Ono što ga čini polyesterom jest dojam da je riječ o pažljivo složenoj slici života koja postoji prvenstveno zato da bi je drugi gledali i poželjeli.

Tu se vidi zašto ovaj izraz može biti zanimljiv i roditeljima. Tinejdžer koji kaže da je nešto polyester možda zapravo pokušava opisati zašto ne vjeruje nečemu što vidi na internetu. Možda mu određeni influencer djeluje kao osoba koja prodaje savršen život. Ili mu reklama izgleda kao lažno prijateljski razgovor. A možda mu se ne sviđa način na koji se netko u društvu ponaša jer osjeća da ta osoba pokušava ostaviti određeni dojam. U takvim situacijama nije loše pitati što točno tinejdžeru djeluje umjetno. Umjesto da se razgovor završi na opet neki vaš glupi sleng, jedna kratka riječ može otvoriti puno zanimljivije pitanje: kako mladi danas procjenjuju kome vjeruju i što smatraju stvarnim?

Što roditelji mogu naučiti iz novog tinejdžerskog slenga?

Roditeljima je sasvim razumljivo da povremeno izgube korak s jezikom svoje djece. Tinejdžerski izrazi pojavljuju se i nestaju nevjerojatnom brzinom, a pokušaj da ih sve naučimo napamet često nema previše smisla. Još je manje smisleno pokušavati ih koristiti kako bismo zvučali mlađe. Tinejdžer će vrlo vjerojatno primijetiti ako mu roditelj odjednom počne govoriti polyester u svakodnevnom razgovoru i teško da će reakcija biti posebno oduševljena. Puno je korisnije razumjeti što se iza neke riječi nalazi. U ovom slučaju riječ je o ideji koja nije nimalo nova, ali je dobila novi naziv. Ljudi ne vole osjećaj da ih netko pokušava impresionirati nečim što nije stvarno.

Zato polyester može biti i dobar povod za razgovor o društvenim mrežama, influencerima i slici života koju svakodnevno gledamo na ekranima. Možete pitati dijete što mu neki sadržaj čini lažnim, zašto vjeruje jednoj osobi više nego drugoj ili kako prepoznaje kada netko nešto objavljuje zato što to stvarno želi podijeliti, a kada to radi zbog pregleda i lajkova. Takav razgovor može biti puno korisniji od pokušaja da roditelj postane stručnjak za svaki novi izraz koji se pojavi na TikToku. Jer iza polyestera stoji pitanje koje vrijedi za sve generacije: kako razlikovati ono što je stvarno od onoga što samo tako izgleda?

Naslovna fotografija: Pexels