Sisanje palca je jedna od najčeših dječjih navika. Dijete se tako umiruje prije spavanja, traži osjećaj sigurnosti u nepoznatim situacijama ili se pokušava nositi s emocijama koje još ne zna izraziti. Navika se u prvim godinama života doživljava kao prirodan dio odrastanja i rijetko izaziva zabrinutost. No kako dijete raste, pojavljuju se i brojna pitanja. Treba li reagirati odmah? Hoće li dijete samo prestati? Može li dugotrajno sisanje palca utjecati na razvoj govora ili zubi?

Dodatnu nelagodu mogu stvoriti i komentari okoline te osjećaj da bi problem trebalo riješiti što prije. Neka djeca palac sišu samo prije spavanja. Druga to rade kada su uznemirena, a kod je neke djece navika dio svakodnevice kojeg se teško odriču. U pokušaju da dijete prestane, roditelji ponekad posežu za nagovaranjem, skrivanjem ruku, pa čak i kažnjavanjem ili posramljivanjem. Takvi pristupi često stvaraju još veći otpor i frustraciju. Pritom treba razumjeti da dječje navike rijetko nastaju bez ikakvog razloga.

Sisanje palca u ranijoj dobi je najčešće dio urednog razvoja. Stručnjaci ipak upozoravaju da dugotrajna navika može ostaviti određene posljedice, osobito ako traje i kad dijete naraste. Zato ovoj temi treba pristupiti smireno i bez ignoriranja problema. Roditeljima pritom najviše pomaže ako razumiju zašto dijete sisa palac, kao i kako mogu reagirati s podrškom i strpljenjem. Što se zapravo događa kada dijete dugo zadržava ovu naviku i kada je vrijeme za stručni savjet, za Kidz.h pojašnjava logopedica Ines Perović iz Logopedskog kabineta ReciR.

Kada sisanje palca postaje razlog za brigu?

Sisanje palca je u ranom djetinjstvu često i kod većine djece ne predstavlja razlog za zabrinutost. Navika obično ima umirujuću funkciju jer djetetu pomaže da se lakše nosi s umorom, frustracijom, nesigurnošću ili promjenama u okolini. Neka djeca posežu za sisanjem palca prije spavanja, druga u stresnim situacijama. Kod nekih je pak riječ o načinu samoumirivanja koji se spontano javlja tijekom dana. Logopedica Perović ističe kako je sisanje palca uobičajeno do druge ili treće godine. Trajne posljedice mogu se pojaviti ako se navika zadrži i nakon četvrte godine života, osobito u razdoblju kada sisanje postane učestalo i dugotrajno te kada počinju nicati trajni zubi.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli KIDZ.HR (@kidz.hr)

S vremenom, dugotrajno sisanje palca može utjecati na razvoj usne šupljine, položaj jezika i način formiranja zagriza. Dugotrajno sisanje palca kod neke djece može utjecati i na izgovor određenih glasova. Rizik je veći ako dijete palac sisa snažno i kroz dulje vremensko razdoblje, primjerice tijekom noći ili većeg dijela dana. Stručnjaci zato savjetuju roditeljima da ne reagiraju panično, ali ni da potpuno zanemare naviku ako primijete da traje dulje nego što je razvojno očekivano. Pravovremeno praćenje i podrška djetetu često su dovoljni kako bi se navika postupno smanjila.

Kakve posljedice može ostaviti dugotrajno sisanje palca?

Držanjem palca u ustima mijenja se i položaj jezika. S vremenom ga dijete počinje gurati prema naprijed ili natrag, često između zuba. Ako to traje dulje vrijeme, dijete može automatizirati nepravilno držanje jezika čak i kada više nema palac u ustima. Logopedica Perović govori kako sisanje palca može utjecati i na rad mišića usne šupljine. To dovodi do pojačane salivacije, odnosno lučenja sline u usnoj šupljini. Ova navika tako može mijenjati i način na koji dijete koristi mišiće lica, jezika i usana tijekom govora i gutanja.

“Među promjenama koje se najčešće pojavljuju kao posljedica sisanja palca je i otvoreni zagriz. U tom se slučaju ne preklapaju gornji i donji zubi. Može doći i do promjena oblika čeljusti, položaja nepca, položaja donje čeljusti i sveukupno do nepravilnog zagriza. Uslijed organskih promjena koje nastaju kao posljedica sisanja palca, može doći do pojave artikulacijskih teškoća. Najčešće se to događa u vidu sigmatizma, teškoća u izgovoru glasova iz skupine s, z, c, š, ž, č, ć, dž, đ”, dodaje.

Kako pomoći djetetu da se odvikne od ove navike?

Važno je pokušati prepoznati u kojim situacijama dijete najčešće poseže za sisanjem palca. Navika se kod mnoge djece pojačava u trenucima umora, nesigurnosti, stresa ili emocionalne preopterećenosti. Palac tako postaje način samoumirivanja i traženja osjećaja sigurnosti. Logopedica Perović savjetuje da se zato na ovu naviku ne reagira naglo ni kažnjavanjem, nego s puno strpljenja i razumijevanja. Djetetu treba pružiti podršku i osjećaj bliskosti, osobito u situacijama koje mu izazivaju nelagodu ili anksioznost.

Pretjerani pritisak, posramljivanje ili stalno upozoravanje mogu izazvati suprotan učinak i dodatno pojačati potrebu za sisanjem palca. Dijete tada naviku može početi skrivati ili joj još češće pribjegavati kako bi se umirilo. Zato se preporučuje postupan i nježan pristup, uz ohrabrivanje i stvaranje osjećaja sigurnosti, umjesto forsiranja trenutnog prestanka. Ako roditelji primijete da navika dugo traje, postaje intenzivnija ili je povezana s promjenama u govoru i zagrizu, zaključuje Perović, korisno je potražiti savjet stručnjaka koji će procijeniti treba li djetetu dodatna podrška.

Naslovna fotografija: Pexels