Kada i kako dijete odviknuti od dude? Evo što trebate znati

Duda je jedan od onih predmeta koji u životu s bebom brzo postanu više od običnog komada plastike i silikona. Ona može pomoći kada je dijete nemirno, olakšati uspavljivanje, pružiti osjećaj sigurnosti i postati svojevrsni mali ritual utjehe. Roditeljima je zato potpuno razumljivo zašto je se teško odreći. Pogotovo kada baš duda uspije smiriti dijete nakon plača, pomoći mu da zaspi ili ga utješiti u nepoznatoj situaciji. No kako dijete raste, ono što je bilo praktično pomagalo postupno može postati navika koje se nije tako lako riješiti. Roditelji se u takvim situacijama počinju pitati kada je pravo vrijeme za odvikavanje od dude i kako to učiniti bez velikih suza.

Stručnjaci preporučuju da se korištenje dude postupno smanjuje tijekom druge godine života te da se dijete od nje odvikne najkasnije do četvrte godine. Ipak, odvikavanje nije natjecanje niti postoji savršen dan kada duda jednostavno mora nestati. Svako dijete ima svoj ritam, a važno je uzeti u obzir i okolnosti u kojima se nalazi. Ako dijete kreće u vrtić, dobiva brata ili sestru, prolazi kroz selidbu ili neku drugu veliku promjenu, možda nije najbolji trenutak za još jednu promjenu. Treba pronaći trenutak u kojem je dijete spremno – i roditelj dovoljno strpljiv da kroz proces prođe zajedno s njim.

Kada je pravo vrijeme za odvikavanje od dude?

Iako se djeca razlikuju, stručnjaci preporučuju prestati s korištenjem dude između druge i četvrte godine života. Što dijete dulje i intenzivnije koristi dudu, veća je mogućnost da će ona utjecati na razvoj zubi i čeljusti. Dugotrajno sisanje može pridonijeti promjenama u položaju prednjih zubi i razvoju nepravilnog zagriza. Zato je dobro o odvikavanju početi razmišljati prije nego što duda postane sastavni dio svakodnevnog života. Posebnu pozornost treba obratiti ako dijete dudu koristi često, tijekom dana i noći. Ili ako je već starije od tri godine, a ne pokazuje nikakav interes za njezino napuštanje. U takvim je situacijama dobro razgovarati s pedijatrom ili dječjim stomatologom, koji može procijeniti postoji li već utjecaj na zube i usnu šupljinu.ž

S druge strane, nije potrebno stvarati dodatni pritisak ako dijete još uvijek povremeno poseže za dudom u situacijama kada mu je potrebna utjeha. Djeca dudu često ne traže zato što su razmažena ili zato što odbijaju odrasti, nego zato što im ona predstavlja poznat način samoumirivanja i osjećaja sigurnosti. Zato je korisno najprije promatrati kada dijete najviše traži dudu. Je li to prije spavanja? Kada je umorno? Ili kada se rastuži? Kada je bolesno ili uznemireno? To može pokazati odakle krenuti. Ako dijete, primjerice, dudu koristi isključivo za uspavljivanje, možda nije potrebno odmah ukinuti svako korištenje. Probajte prvo pokušati stvoriti nove rituale koji će mu pružiti isti osjećaj sigurnosti – poput priče prije spavanja, omiljene igračke, maženja ili kratkog razgovora.

Kako dijete postupno odviknuti od dude?

Neki će mališani lakše prihvatiti postupno smanjivanje korištenja, dok će drugima biti jednostavnije ako se jednog dana duda jednostavno više ne pojavi. Ako odlučite krenuti postupno, jedan od prvih koraka može biti ograničiti dudu na određene situacije. Primjerice samo za spavanje ili samo kod kuće. Na taj način dijete postupno uči da duda više nije nešto što je dostupno cijeli dan. Važno je pritom biti dosljedan. Ako se pravilo stalno mijenja, djetetu će biti teže razumjeti što se od njega očekuje. Puno će bolje djelovati mirno objašnjenje i pohvala kada uspije provesti neko vrijeme bez dude nego kritiziranje ili kažnjavanje kada je ponovno zatraži.

Nekoj djeci može pomoći i mali ritual oproštaja. Roditelji mogu zajedno s djetetom odlučiti da je došlo vrijeme da duda ode, a priču je moguće prilagoditi njegovoj dobi i karakteru. Neki će mališani rado prihvatiti ideju o vilici za dude koja dolazi po dude za male bebe, dok će drugima biti draže da ih zajedno stave u kutiju i simbolično se od njih oproste. Pritom nije nužno obećavati veliku nagradu – važnije je da dijete osjeti kako sudjeluje u odluci. Možete ga uključiti u pripremu, zajedno odabrati novu igračku za spavanje ili osmisliti poseban ritual koji će zamijeniti dudu. Cilj nije dijete natjerati da zaboravi dudu preko noći, nego mu pomoći da pronađe nove načine smirivanja i osjećaja sigurnosti.

Što ako dijete teško prihvaća život bez dude?

Ako je duda godinama bila dio djetetove svakodnevice, sasvim je očekivano da njezin nestanak neće proći bez reakcije. Dijete može biti ljutito, tužno, nervozno ili tražiti dudu više nego prije. To ne znači nužno da ste odabrali pogrešan trenutak. Ponekad je upravo potrebno nekoliko dana ili tjedana da dijete prihvati novu rutinu. U tom razdoblju posebno je važno ostati smiren i dosljedan, ali istodobno pokazati razumijevanje. Korisnije je umjesto nema više dude, prestani plakati reći da razumijete da mu nedostaje i ponuditi drugi oblik utjehe. Zagrljaj, omiljena dekica, priča ili pjesmica mogu pomoći da dijete postupno pronađe ono što mu je duda prije pružala.

Ako pak pokušaj odvikavanja izaziva izrazito velike teškoće, nema potrebe situaciju pretvarati u svakodnevnu borbu. Ponekad je bolje napraviti korak natrag, pričekati malo i ponovno pokušati kada se okolnosti smire. Ono što je važno jest izbjegavati posramljivanje, ismijavanje ili kažnjavanje djeteta zbog toga što još uvijek voli dudu. Rečenice poput „velika djeca ne koriste dude“ mogu zvučati bezazleno, ali djetetu mogu stvoriti osjećaj srama. Ako ste zabrinuti zbog toga koliko dugo dijete koristi dudu, kako ona utječe na zube ili primjećujete moguće poteškoće s govorom, najbolje je potražiti savjet pedijatra ili dječjeg stomatologa. U konačnici, odvikavanje od dude nije test roditeljstva. To je još jedna mala razvojna prekretnica kroz koju dijete, uz malo strpljenja i puno sigurnosti, može proći svojim tempom.