Beba ne prestaje plakati: što je razlog i kako joj pomoći!

Postoji taj jedan zvuk koji svaki roditelj čuje i u najdubljem snu – bebin plač. Nije važno je li tri ujutro ili tri popodne, taj mali signal odmah pokreće niz pitanja u glavi: je li gladna, umorna, nešto je boli ili samo želi blizinu? Jer bebe nemaju riječi, plač je njihov prvi jezik!

Dugotrajan i neobjašnjiv plač može biti frustrirajuć i iscrpljujuć. Ako dijete satima plače bez prestanka, prirodno je da se pojavi zabrinutost s pitanjima: Je li sve u redu s bebom? Treba li odmah posjetiti pedijatra? Je li riječ o potpuno normalnom ponašanju novorođenčeta? Zato je važno razlikovati prirodne potrebe od znakova koji upozoravaju na moguću bolest.

Svaki zvuk ima svoje značenje – od grčeva i gladi do potrebe za utjehom i rijetkih medicinskih stanja. Pedijatrica dr. sc. Petra Džepina iz zagrebačke Poliklinike Helena za Kidz.hr pojašnjava što plač novorođenčeta otkriva i kada je vrijeme za brigu.

Kako prepoznati što beba želi reći?

Roditeljima se ponekad čini da svaki plač zvuči isto, no s vremenom počinju prepoznavati obrasce. Novorođenče plakanjem zapravo šalje vrlo različite signale. Pedijatrica Džepina objašnjava da glad najčešće prepoznajemo po budnosti, okretanju glavice i traženju dojke ili bočice, kao i po sisanju šaka ili prstića. Kod grčeva je slika drugačija – beba se napinje, privlači noge prema trbuhu i često pocrveni u licu. Ponekad je riječ samo o potrebi za utjehom. Beba se u tom slučaju brzo smiruje kada ga uzmemo u naručje, lagano ljuljamo ili prislonimo uz sebe.

Beba se najviše smiruje kroz osjećaj sigurnosti i poznate podražaje koji ih podsjećaju na razdoblje prije rođenja. Mnogima pomaže umotavanje, nošenje i ritmično ljuljanje, kao i zvukovi poput tihog šuma ili jednolične buke. Blizina roditelja i kontakt koža na kožu često imaju posebno umirujući učinak jer beba tada osjeća toplinu, miris i otkucaje srca. Nekoj djeci odgovara i promjena okoline, poput kratke šetnje ili vožnje kolicima. Roditeljima pritom može značiti i razgovor s iskusnijima koji su prošli isto razdoblje. Uz malo vremena, plač postupno postaje razumljiviji i manje zabrinjavajući.

Kada plač može biti znak bolesti?

Plač je u pravilu normalan dio ponašanja, ali ponekad može upozoravati na zdravstveni problem. Pedijatrica Džepina ističe da posebnu pozornost treba obratiti na vrlo prodoran, visok i vrišteći plač koji zvuči neuobičajeno i ne smiruje se ni nakon hranjenja, presvlačenja ili nošenja. Zabrinjavajući mogu biti i slučajevi kada je plač praćen drugim simptomima poput izražene pospanosti, slabog sisanja, povraćanja ili povišene temperature. Takva kombinacija može upućivati na to da dijete ne plače samo zbog uobičajenih potreba.

Pretjeran i dugotrajan plač ponekad može biti povezan i s određenim zdravstvenim stanjima. Primjerice, ponekad uzrok može biti refluks ili preosjetljivost na određene sastojke hrane. Neurološki su uzroci rijetki i obično praćeni dodatnim simptomima. Sam plač pritom gotovo nikada nije jedini znak problema – roditelji najčešće primijete i promjene u ponašanju, hranjenju ili općem stanju djeteta. Zato je važno obratiti pažnju na cjelokupnu sliku, a ne samo na intenzitet plača.

Liječnički pregled preporučuje se ako je dijete neobično pospano ili izrazito razdražljivo te ako odbija hranu ili slabo mokri. Razlog za javljanje pedijatru može biti i nagla promjena u načinu plača ili situacija u kojoj plač traje satima bez jasnog uzroka. U takvim okolnostima pregled može pomoći isključiti zdravstvene probleme i roditeljima pružiti potrebnu sigurnost.

Kako plač utječe na roditelje?

Dugotrajan i neprestani plač novorođenčeta može značajno utjecati na emocionalno i fizičko stanje roditelja. Pedijatrica Džepina ističe da je normalno osjećati frustraciju, umor i ponekad nemoć. Takvi trenuci mogu povećati razinu stresa i izazvati osjećaj preopterećenosti, što je sasvim prirodna reakcija. Treba prepoznati kada umor i napetost prelaze u osjećaj gubitka kontrole jer tada roditelji trebaju potražiti dodatnu podršku – bilo od partnera, obitelji, prijatelja ili stručnjaka.

Podrška i razumijevanje okoline pomažu roditeljima da se bolje nose sa stres izazvanim dugotrajnim plačem. Nekima olakšanje donosi kratki predah dok netko drugi preuzme brigu o bebi, a drugi traže savjete od iskusnih roditelja ili pedijatara. Razumijevanje da plač nije znak lošeg roditeljstva već prirodan oblik komunikacije pomaže smanjiti osjećaj krivnje. Tako roditelji postupno pronalaze strategije za smirivanje djeteta i vlastitog stresa.

Naslovna fotografija: Pexels