Djetinjstvo je ispunjeno malim i velikim brigama koje često dolaze bez najave. Jedan dan sve je u redu, a već drugi dijete se žali na bolove u trbuhu, postaje razdražljivo ili dobije temperaturu bez jasnog razloga. U takvim trenucima roditeljima nije uvijek lako procijeniti radi li se o nečemu prolaznom ili o stanju koje traži dodatnu pažnju.

Infekcije mokraćnog sustava kod djece mogu biti posebno izazovne – njihovi simptomi često nisu odmah prepoznatljivi, a ipak traže pravodobnu reakciju. Za razliku od nekih dječjih bolesti koje dolaze naglo i s jasnim simptomima, često počinju neprimjetno. Dijete može biti razdražljivo, žaliti se na nelagodu u trbuhu ili češće odlaziti na toalet. Roditelji ponekad ne primijete promjene u mokrenju ili neobičan miris urina, često ih pripisujući umoru, rastu zubića ili prolaznoj virozi. Tek kasnije shvate da su prvi znakovi mokraćne infekcije već bili prisutni.

Infekcije mokraćnog sustava se uglavnom uspješno liječe. Ipak, neliječene ili ponavljajuće urinarne infekcije mogu opteretiti dječji mokraćni sustav i zdravlje bubrega. Zato je dobro znati što treba pratiti i kada potražiti savjet liječnika. Pedijatrica dr. med. Helena Živić iz zagrebačke Poliklinike Helena je za Kidz.hr pojasnila koji su najčešći uzroci urinarnih infekcija kod djece.

Što uzrokuje urinarne infekcije kod djece?

Infekcije mokraćnog sustava najčešće nastaju kada bakterije iz probavnog sustava dospiju u mokraćni sustav. Kod dojenčadi mlađe od dva mjeseca infekcija može putem krvi zahvatiti bubrege. Pedijatrica Živić naglašava da postoji više rizičnih čimbenika za razvoj infekcije. Među njima su vezikoureteralni refluks, pri kojem se mokraća vraća iz mjehura u bubrege, druge prirođene nepravilnosti mokraćnog sustava, zadržavanje mokraće, neredovito mokrenje, opstipacija i oslabljen imunološki sustav.

“Često se zapravo radi o kombinaciji više uzroka, što može dovesti do ponavljanih infekcija. Ponavljane febrilne infekcije, osobito ako se ne liječe pravovremeno, mogu dovesti do ožiljaka na bubrezima. Svaka neliječena upala u području bubrega zacjeljuje ožiljkom. To posljedično može dovesti do hipertenzije, proteinurije i kronične bubrežne bolesti. Međutim, uz pravovremenu dijagnostiku, pravilno liječenje i praćenje, trajne posljedice su danas znatno rjeđe”, pojašnjava.

Koliko su urinarne infekcije česte kod djece?

Urinarne infekcije prilično su česte kod djece, osobito tijekom dojenačkog razdoblja i ranog djetinjstva. Pedijatrica Živić ističe da postoji razlika u učestalosti između dječaka i djevojčica. Kod dječaka se infekcije najčešće pojavljuju u prvih šest mjeseci života, s učestalošću od oko 5,3 %, dok se u dobi od jedne do šest godina učestalost smanjuje na oko 2 %. S druge strane, kod djevojčica učestalost u prvih šest mjeseci iznosi oko 2 %, ali između prve i šeste godine života znatno raste, dosežući i do 11 %.

Ove razlike u riziku često su povezane s anatomskim obilježjima i higijenskim navikama. Kod dječaka fimoza, osobito u kombinaciji s nošenjem pelena, može povećati vjerojatnost razvoja infekcije. Kod djevojčica je pak jedan od glavnih čimbenika rizika nepravilno brisanje nakon mokrenja i stolice, što olakšava prijenos bakterija u mokraćni sustav. U slučaju pojave infekcije, stručnjak procjenjuje postoji li potreba za dodatnom dijagnostičkom obradom.

“Na ultrazvuk se, prema smjernicama Hrvatskog društva za pedijatrijsku nefrologiju, šalju sva djeca s infekcijom mokraćnog sustava. Daljnja obrada preporučuje se kod patološkog nalaza ultrazvuka, atipične uroinfekcije, pozitivne obiteljske anamneze na vezikoureteralni refluks ili ponavljanih infekcija mokraćnog sustava. U daljnjoj obradi preporučuju se metode koje ne koriste ionizirajuće zračenje – ultrazvučna kontrastna mikcijska urosonografija”, pojašnjava pedijatrica Živić.

Kada su potrebne dodatne pretrage?

Prevencija urinarnih infekcija temelji se na nekoliko ključnih mjera koje pomažu smanjiti rizik od ponavljanih infekcija. Treba pratiti djecu s prirođenim anomalijama mokraćnog sustava ili s povećanim rizikom od refluksa mokraće. Redovito pražnjenje mjehura, otprilike svaka dva do tri sata, uz dovoljan unos tekućine tijekom dana, značajno doprinosi održavanju zdravog mokraćnog sustava. Pravilna higijena spolovila i pelenske regije te pravodobno liječenje opstipacije također su važni elementi prevencije, jer svi ti faktori zajedno smanjuju mogućnost razvoja infekcija mokraćnog sustava.

“Kao što sam ranije naglasila, rizik za nastanak uroinfekcije kod dječaka predstavlja fimoza posebno uz nošenje pelena, a kod djevojčica neadekvatno brisanje nakon mokrenja i stolice – brisanje uvijek treba biti odozgo prema dolje (tj. od naprijed prema nazad). Kod dječaka je važna pravilna i dobra higijena kožice prepucija. Adekvatan unos tekućine i redovito mokrenje, kao i redovita stolica koja nije tvrda imaju veliku ulogu u prevenciji”, pojašnjava pedijatrica Živić.

Uroprofilaksa, odnosno primjena preventivne niske doze antibiotika (četvrtina terapijske doze), preporučuje se u određenim situacijama. Posebno je indicirana kod djece s dokazanom vezikoureteralnim refluksom te kod onih koji imaju česte, ponavljane infekcije mokraćnog sustava. Odluku o primjeni niske doze antibiotika, uključujući doziranje i trajanje, uvijek donosi pedijatar ili dječji nefrolog, uzimajući u obzir dob i individualne rizike djeteta.

Naslovna fotografija: Freepik