Beba je napokon stigla kući. Što sada?

Napokon ste stigli kući s bebom. Nakon mjeseci iščekivanja, priprema i pregleda, odjednom ste sami s novorođenčetom i velikim brojem pitanja. Kada ga treba nahraniti? Zašto ponovno plače ako je upravo jelo? Je li normalno da toliko spava? Koliko bi pelena trebalo biti mokro? I što napraviti kada beba počne štucati, bljuckati ili proizvoditi neobične zvukove tijekom spavanja? Iako se briga za novorođenče često svodi na hranjenje, presvlačenje, uspavljivanje i umirivanje, u prvim tjednima sve to može djelovati potpuno novo i nepredvidivo.

Novorođenče još nema razvijen ritam dana i noći, njegov je želudac vrlo malen, a potrebe se mogu mijenjati iz sata u sat. Roditelji zato prve dane često provode između hranjenja, podrigivanja, mijenjanja pelena i pokušavanja otkriti zašto beba plače. Pritom je sasvim normalno osjećati se umorno, nesigurno ili preplavljeno. Što više roditelji znaju o tome što mogu očekivati, to će im svakodnevna briga biti jednostavnija. Donosimo pregled najvažnijih stvari koje treba znati o hranjenju, spavanju, plaču, pelenama, kupanju, odijevanju i sigurnosti novorođenčeta.

Hranjenje novorođenčeta: male količine, ali često

Novorođenčad zbog vrlo malog želuca treba jesti često i u manjim količinama. U prvim danima to može značiti hranjenje svaka dva do tri sata, a neke će bebe glad pokazivati i češće. Količina koju pojedu također je mala. Prema dostavljenom izvoru, novorođenče u jednom hranjenju može uzeti otprilike 30 do 90 mililitara mlijeka, ovisno o načinu hranjenja i individualnim potrebama. Roditelji se pritom ne trebaju oslanjati samo na plač kao znak gladi. Sisanje ruku, mljackanje usnama ili okretanje glave prema dojci ili bočici mogu biti raniji znakovi da je beba gladna.

U prvim danima nakon rođenja novorođenčad uobičajeno izgubi dio porođajne težine. Gubitak od oko sedam posto tjelesne mase može biti normalan, ali važno je nastaviti redovito hranjenje dok se beba ne vrati na porođajnu težinu. Neke su bebe vrlo pospane pa ih je potrebno probuditi za hranjenje. Roditelji ih mogu lagano razbuditi skidanjem do pelene, nježnim dodirom po leđima ili glavi te razgovorom tijekom hranjenja.

Podrigivanje, štucanje i bljuckanje dio su svakodnevice

Nakon hranjenja neke će bebe trebati pomoć kako bi izbacile progutani zrak, dok će druge podrignuti same. Ako je beba nemirna ili djeluje kao da joj je neugodno tijekom ili nakon hranjenja, podrigivanje može pomoći. Bebu nije potrebno snažno lupkati po leđima. Dovoljni su nježni kružni pokreti ili lagano tapkanje. Može se držati uspravno s glavom oslonjenom na rame, posjesti u krilo uz pridržavanje prsnog koša i brade ili položiti potrbuške preko krila. S vremenom će roditelji pronaći položaj koji njihovoj bebi najbolje odgovara.

Štucanje i bljuckanje također su česti kod novorođenčadi i najčešće nisu razlog za zabrinutost. Beba može štucati bez vidljive nelagode, a nakon hranjenja može izbaciti malu, ali ponekad i naizgled veliku količinu mlijeka. Ako je bljuckanje izrazito učestalo ili ga prate plač i izvijanje leđa, moguće je da se radi o refluksu koji treba procijeniti s liječnikom. U prvim tjednima zato je korisno imati krpicu za podrigivanje pri ruci jer je bljuckanje vrlo čest dio svakodnevice.

Pelene mogu puno otkriti o tome kako je beba

Mokre i prljave pelene jedan su od jednostavnih načina na koje roditelji mogu pratiti što se događa s novorođenčetom. Dojena beba trebala bi imati najmanje pet mokrih pelena dnevno, dok beba koja se hrani formulom može imati i više, čak do deset mokrih pelena na dan. U prvim tjednima roditelji često počnu pratiti broj pelena upravo zato što im to daje dodatni uvid u bebine navike. I stolica može izgledati vrlo različito, ovisno o načinu hranjenja.

Prva stolica naziva se mekonij. Najčešće se pojavljuje tijekom prvog ili drugog dana nakon rođenja i vrlo je tamna, gotovo crna, te gusta i ljepljiva. Nakon toga njezin se izgled postupno mijenja. Kod dojenih beba može biti zelenkasta, svijetlosmeđa ili senf-žuta, često sa sitnim sjemenkastim izgledom. Kod beba koje se hrane formulom stolica je najčešće gušća i pastoznija. Učestalost može varirati, pa je važnije pratiti promjene u odnosu na uobičajeni obrazac bebe. Ako se u stolici pojavi bjelkasta sluz ili tragovi odnosno točkice krvi, potrebno je kontaktirati liječnika.

Zašto novorođenče plače i kako ga umiriti?

Plač je jedan od glavnih načina na koji novorođenče komunicira. Neke će bebe plakati malo, druge puno više, a količina i intenzitet plača mijenjat će se kako beba raste. U prvim danima novorođenčad često djeluje mirno i pospano, ali se plač tijekom prvih tjedana može povećavati. Prema dostavljenom izvoru, oko drugog tjedna života tipično novorođenče može plakati približno dva sata dnevno, dok se plač najčešće povećava sve do šestog ili osmog tjedna života. Kada beba zaplače, roditelji prvo mogu provjeriti je li gladna, ima li mokru ili prljavu pelenu, je li umorna ili joj nešto nije ugodno.

Ponekad je razlog jednostavno previše podražaja. Beba može postati nervozna nakon puno buke, aktivnosti ili ljudi oko sebe. S vremenom roditelji počinju prepoznavati različite vrste plača i lakše zaključuju što njihovoj bebi treba. Ipak, neke će bebe plakati bez očitog razloga i neće se moći lako umiriti. Takve situacije mogu biti iscrpljujuće, posebno kada su roditelji neispavani. Važno je tada zatražiti pomoć partnera, obitelji ili prijatelja i uzeti kratku pauzu. Ako roditelj osjeti da više ne može, bebu treba nježno položiti na leđa u krevetić ili kolijevku, udaljiti se na trenutak i pokušati se smiriti. Novorođenče se ne može razmaziti time što mu roditelj odgovara na plač i pruža pažnju i nježnost.

Koliko novorođenče spava?

Čini se kao da novorođenče gotovo cijelo vrijeme spava, ali to ne znači da će roditelji imati duge neprekinute periode odmora. Zbog malog želuca beba se budi svakih nekoliko sati kako bi jela, pa je san tijekom prvih tjedana podijeljen u mnogo kraćih razdoblja. Ukupno novorođenčad može spavati oko 16 do 18 sati dnevno. Upravo zato prvi tjedni mogu biti vrlo zahtjevni za roditelje, osobito zbog čestih buđenja tijekom noći.

Bez obzira na to gdje beba zaspi, važno je voditi računa o sigurnom položaju za spavanje. Prema dostavljenom izvoru, bebu treba stavljati spavati na leđa, a iz prostora za spavanje ukloniti labave deke, jastuke, poplune, igračke i druge predmete koji mogu povećati rizik tijekom spavanja. Poseban oprez potreban je kada roditelj drži bebu u naručju jer uspavljivanje na kauču ili fotelji nije sigurno. Neke bebe vole biti povijene jer ih osjećaj čvršćeg omota može umiriti i spriječiti da ih refleks trzanja probudi. Ako beba tijekom spavanja zvuči kao da je prehlađena, razlog može biti i to što novorođenčad prirodno diše kroz nos.

Disanje novorođenčeta: što je uobičajeno?

Disanje novorođenčeta ponekad može izgledati neobično. Beba može nekoliko trenutaka disati brže, zatim kratko zastati pa ponovno nastaviti disati. Takvo povremeno, odnosno periodično disanje, može biti normalno i često zabrine roditelje iako samo po sebi ne mora značiti da postoji problem. Roditeljima pritom može biti teško procijeniti je li zvuk koji čuju posljedica obične začepljenosti nosa ili stvarnog problema s disanjem.

Ipak, postoje znakovi koje ne treba ignorirati. Ako beba pri disanju stenje, širi nosnice, uvlači kožu iznad ključne kosti ili između i ispod rebara, diše stalno ubrzano ili se iz prsnog koša čuje piskanje, potrebno je odmah kontaktirati liječnika. Isto vrijedi za izrazito glasno ili otežano disanje te dulje pauze između udaha. Kod sumnje je bolje potražiti stručnu procjenu nego pokušavati sami procijeniti ozbiljnost simptoma.

Kupanje, njega kože i odijevanje novorođenčeta

U prvim danima nakon rođenja novorođenče ne treba svakodnevno dugo kupanje. Dok pupčani bataljak još nije otpao, roditelji bi se trebali pridržavati uputa pedijatra o njezi i kupanju. Prema dostavljenom izvoru, u prvim tjednima dovoljna može biti njega spužvicom, dok pretjerano često kupanje može dodatno isušiti osjetljivu bebinu kožu. Posebnu pažnju treba posvetiti područjima u kojima se nakupljaju mlijeko, formula ili vlaga, poput kožnih pregiba na vratu. Za čišćenje je dovoljna nježna vlažna krpica ili maramice bez mirisa, a područje pelena treba pratiti zbog mogućeg crvenila i iritacije.

Roditelji se također ne trebaju iznenaditi ako bebina koža u prvim danima ne izgleda savršeno. Ljuštenje, suhoća, osip novorođenčeta ili tjemenica mogu se pojaviti tijekom prvih tjedana, a fina dlačica na ramenima i leđima, poznata kao lanugo, najčešće se povuče sama od sebe. Kada je riječ o odjeći, najvažniji su udobnost i jednostavnost. Bodiji, jednodijelna odjeća i pidžamice praktični su jer se lako presvlače, dok odjeća koja se kopča sa strane može biti korisna ako je pupčani bataljak još osjetljiv. Slojeve odjeće treba prilagođavati temperaturi.

Što je novorođenčetu zaista potrebno?Prvi tjedni kod kuće velika su prilagodba za cijelu obitelj

Dolazak kući s novorođenčetom velika je životna promjena i sasvim je normalno da roditeljima treba vremena da pronađu novi ritam. Nekima će trebati nekoliko dana, a nekima nekoliko mjeseci da se osjećaju sigurnije u svakodnevnoj brizi o bebi. Bit će dana kada sve ide prema planu i dana kada se čini da ništa ne ide prema planu. Uz brigu o bebi, roditelji se istodobno prilagođavaju manjku sna, novim obavezama i velikoj promjeni svakodnevice. Majčino tijelo pritom se oporavlja od poroda i prolazi kroz velike hormonalne promjene, dok kronični nedostatak sna dodatno otežava prilagodbu.

Zato se raspoloženje može mijenjati vrlo brzo. Prema dostavljenom izvoru, oko 70 do 80 % novih majki prolazi kroz takozvani baby blues, odnosno kratkotrajne emocionalne promjene koje se najčešće povuku unutar dva tjedna. Postporođajna depresija razlikuje se od baby bluesa po tome što traje dulje i ozbiljnija je. Ako se pojave simptomi koji zabrinjavaju, važno je razgovarati s bliskom osobom i obratiti se liječniku. Pomoć obitelji i prijatelja u tom razdoblju nije luksuz. Netko može skuhati ručak, otići u trgovinu, oprati rublje ili jednostavno preuzeti dio obaveza dok roditelj spava, tušira se ili uzima nekoliko minuta za sebe.

Naslovna fotografija: Pexels