Čarobni svijet lutaka Jasmine Kosanović

Bajkovita čarolija i mašta bez granica – tim je riječima najbolje opisati izlog atelijera zagrebačke dizajnerice lutaka i ilustratorice Jasmine Kosanović. Njegova adresa u Petrinjskoj 40 već je godinama dom najslađih lutkica i životinjica od tekstila u metropoli. Jasmina Kosanović najpoznatija je po projektu Jasmina i lutkice, gdje u posebno osmišljenom prostoru svog ateljea kreira scenografije i lutkarske svjetove.

Oni posebno dolaze do izražaja u jedinstvenom izlogu, koji Jasmina iznova osmišljava za svaku sezonu i posebne prigode. Osim tekstilnim radovima, posljednjih se godina bavi i ilustracijom te objavljuje slikovnice. U intervjuu za Kidz otkrila nam je kako je počela izrađivati lutke, što je inspirira i zašto njezine lutke gotovo podjednako vole djeca i odrasli.  

Kada ste, kako i zašto počeli izrađivati lutke?

Na neki način, lutke sam izrađivala cijelo svoje djetinjstvo, samo što su bile od papira. Ja sam im crtala odjeću i odijevala ih u nju. Stvarne lutke kad sam počela izrađivati negdje krajem studija na Tekstilno tehnološkom fakultetu. Dogodilo se to slučajno, jer sam vodila likovne radionice za djecu i osmišljavala što će raditi na njima.

Tako sam osmislila jednu lutku, koja se igrom slučaja prodala – i tu je krenula moja priča. Zašto lutke? Iako sam završila TTF, moda nikada nije bila moja prva ljubav. Puno me više zanimala kostimografija i moje prve lutke su bile odjevene u kostime. A kad je sve krenulo, jednostavno me povuklo.

Kako izgleda proces nastanka jedne lutke i što vas inspirira?

Meni je to kao i proces stvaranja jedne slike. Jednostavno stavim materijal ispred sebe i samo krenem. Inspiraciju nalazim svugdje oko sebe. Najčešće me nekakvi doživljaju povuku da nešto napravim. Ili sam materijal, pogotovo tekstil. Jako volim tekstil.

Vežete li se za svoje lutke? Postoji li neka koju nikada niste mogli prodati jer vam je previše značila?

Vežem se za prve lutke. Primjerice, imam određeni tip lisice, pa onda taj tip lisice ponavljam. Prvu koju napravim, ta ostaje kod mene kao prototip.

Ne radim klasičan kroj, nego uzmem tkaninu, stavim je na stol pa počnem rezati, šivati, stvarati. Više ih modeliram, a tek onda izvlačim kroj. Tako da je svaka prva lutka meni jako posebna. Ne smijem im dati imena jer će sve ostati kod mene. Šalim se kad to kažem, ali da, to je tu negdje.

Vaše lutke često kupuju odrasli ljudi za sebe. Što mislite što traže od njima? Je li povratak u djetinjstvo, utjeha ili čista umjetnička fascinacija?

Pa mislim da su na sva tri pitanja odgovori da, da i da. Negdje prepoznaju toplinu. Naravno da im se sviđa kao estetski element pa jako puno ljudi kupuje lutke da im budu dekoracija za stan ili kuću. Mislim da je jedan od razloga  i povratak u djetinstvo, zato što su moje lutke dosta retro. Imaju tu jednu poetsku notu koju danas nema većina lutaka. Neću reći da to još uvijek ne možemo vidjeti, ali sve manje i manje.

Sjećate li se neke posebne anegdote s kupcima vaših lutaka?

Imam ih tisuću, i to prekrasnih. Evo, navest ću samo jednu. Kad je u atelijer ušla jedna curica totalno sva u ružičastom, mama joj je rekla da izabere lutku koju god želi.

Ja sam imala tada masu princeza u haljinicama sa šljokicama. Bila sam uvjerena da će odabrati jednu od njih. Uglavnom, ta mala preslatka curica je obišla cijeli cijeli atelijer i stala je ispred crnog mačka s žutim očima. Rekla je da želi njega, da je to njezin mačak. To mi je bilo toliko slatko da vam ne mogu opisati.

Osim po izradi lutaka, poznati ste i po ilustriranju slikovnica te izradi scenografije. Što vas od toga najviše ispunjava?

Ilustracije, definitivno. Ilustracije radim zadnjih pet godina imam i za sebe 13-14 objavljenih slikovnica. Iduće godine izlazi još jedna. Dugo sam htjela ilustrirati slikovnicu i tražila tekstove koje bi me oduševili. Pa sam došla do Ines s kojom surađujem već dugo surađujem i iza nas je dosad sedam slikovnica.

Volim surađivati i s Natašom Ozmec, a jedna od najprodavanijih slikovnica nam je „Ti, moja prekrasna djevojčice“. Imam i dvije autorske slikovnice, izdavači su mi Planetopija i Mozaik knjiga. Slikovnice i ilustracije su posebna priča zato što u njima mogu stvoriti jedan cijeli novi svijet, kao da snimam film. Dok je lutka samo jedan karakter, ilustracija je za mene – pošto volim detaljno raditi i slikam jako puno detalja – jedan sasvim novi prozor u svijet.

Vaš atelijer je prepoznatljiv po životopisnom izlogu, koji mijenjate s obzirom na godišnje doba i posebne priloge. Kakve su reakcije ljudi na njega?

Puno osmijeha i emocija. Ne očekuju tako nešto u Petrinjskoj ulici, koja je dosta „mrtva“, prije u Ilici.

Vjerujem da je pozitivna emocija nešto najbolje što možete probuditi u čovjeku. Znači da ste nešto poklonili. Preko izloga ne tražim ništa natrag, a dobijem jako puno kad vidim da sam čovjeka dotaknula.

Kakvi su vam planovi za budućnost?

Stvarati, stvarati, stvarati, stvarati i uživati u stvaranju. Svaki dan dati nešto lijepo sebi i drugima.

Izvor naslovne fotografije:: Jasmina Kosanović