Neobični mirisi, instrumenti posloženi na pladnju, stolac koji se pomiče gore-dolje… Posjet stomatologu za dijete može izgledati kao otkrivanje svijeta punog nepoznanica. Čak i najhrabriji mališani se u ovakvom okruženju ponekad zaustave na vratima i promatraju što slijedi. Neki pokušavaju biti hrabri i šutjeti, dok drugi ne mogu sakriti suze. A ima i mališana koji čvrsto zatvore usta i odluče da ne žele surađivati.

Strah od stomatologa nije neobičan i može imati različite uzroke. Ponekad je to nepoznato iskustvo, ponekad priče koje djeca čuju od vršnjaka ili starije braće i sestara. Kad strah onemogućuje pregled ili popravak zuba, stomatolozi predlažu rješenja koja olakšavaju zahvat – ponekad to može uključivati i sedaciju. Povodom Svjetskog dana oralnog zdravlja, važno je podsjetiti se kako pristup prilagođen djeci mogu stvoriti pozitivna iskustva kod stomatologa. Stomatologinja dr. med. dent. Tamara Žaja Miličić iz zagrebačke stomatološke klinike Le Clinic za Kidz. hr pojašnjava kako pomoći djetetu koje ne želi otvoriti usta kod stomatologa i kada se koristi sedacija prilagođena djeci.

Što se krije iza dječjeg straha od zubara?

Strah od stomatologa često ima dublje korijene od samog iskustva u ordinaciji. Pritom važnu ulogu imaju razvojne faze kroz koje dijete prolazi. Mlađa djeca prirodno reagiraju opreznije na sve što im je nepoznato. Starija djeca, pak, mogu biti osjetljivija na tuđa mišljenja, iskustva vršnjaka ili priče koje su čula. Mašta u takvim situacijama dodatno pojačava doživljaj – i najmanji znak nepoznatog lako može prerasti u osjećaj prijetnje ili nelagode. S vremenom se uključuje i emocionalna memorija. Napeta atmosfera, nesigurnost roditelja ili neugodno iskustvo mogu se pohraniti kao signal opasnosti koji dijete prepoznaje pri svakom sljedećem posjetu.

Strah se često povezuje i s osjećajem gubitka kontrole nad situacijom. Kada dijete ne razumije što će se točno događati tijekom pregleda ili nema osjećaj da može sudjelovati u odluci, prirodno je da reagira povlačenjem ili odbijanjem suradnje. Takva reakcija ne znači nužno prkos ili neposluh. Često je riječ o pokušaju da dijete zaštiti sebe u nepoznatoj i potencijalno stresnoj situaciji. Strah od stomatologa zato treba promatrati kao spoj razvojnih faza, ranih iskustava i načina na koji dijete doživljava okolinu, a ne samo kao reakciju na instrumente, svjetlo ili mirise stomatološke ordinacije.

Kako djetetu pomoći da se u ordinaciji osjeća sigurno?

Jedan od najvažnijih koraka u stvaranju pozitivnog odnosa prema stomatologu je dolazak na pregled od najranije dobi. Stomatologinja Žaja Miličić ističe kako je idealno vrijeme za prvi pregled stomatologa onda kada dijete ništa ne boli. Tada može stomatologa upoznati kroz igru, razgovor i znatiželju. Takvi posjeti pomažu djetetu da ordinaciju doživi kao sigurno i poznato mjesto. Kada se dolasci događaju samo onda kada nešto boli, dijete stomatologa povezuje s nelagodom i strahom.

“Naravno, ponekad se dogodi da dijete dođe prvi put upravo zato što ga nešto boli i tada je potrebno reagirati. U takvim situacijama naš prvi cilj je opustiti dijete i stvoriti osjećaj sigurnosti. Uz pristanak roditelja, često pustimo djetetovu omiljenu pjesmu ili crtić na televizoru dok radimo. Isto tako, razgovaramo s djetetom na njemu razumljiv način i korak po korak objašnjavamo što ćemo raditi”, pojašnjava.

Kada stomatolozi koriste sedaciju kod djece?

U pedijatrijskoj se stomatologiji sedacija primjenjuje se kada obične metode smirivanja nisu dovoljne. Ona omogućuje siguran, bezbolan i efikasan zahvat, ali i zaštititi emocionalno i fizičko zdravlje djeteta. Najčešći razlozi za primjenu anestezije uključuju:

• jak strah ili anksioznost koja onemogućava suradnju unatoč tehnikama smirivanja
• razvojna faza u kojoj dijete ne mže mirno ležati ili razumjeti upute tijekom zahvata
• opsežni ili dugotrajni zahvati gdje bi bez anestezije dijete teško podnijelo proceduru
• potreba za nepokretnosti, na primjer kod zahvata koji zahtijevaju preciznost ili kad bi pokretanje djeteta ugrozilo sigurnost
• posebne potrebe ili zdravstvena stanja koja otežavaju suradnju (npr. razvojne poteškoće).

Postoje različite razine sedacije, od laganog umirenja, preko umjerene sedacije, pa do opće anestezije, kada je dijete potpuno bezbolno i mirno tijekom cijelog zahvata. Odluka o vrsti anestezije uvijek se donosi individualno, u dogovoru s roditeljima i stručnim timom.

“Najvažnije nam je da dijete ne osjeti bol. Zato koristimo posebnu tehniku anestezije prilagođenu djeci, kako bi zahvat bio što ugodniji i bezbolan. Kada dijete osjeti da ga nitko ne prisiljava i da ga ništa ne boli, povjerenje se počinje graditi – a to je temelj svakog uspješnog posjeta zubaru”, zaključuje stomatologinja Žaja Miličić.

Naslovna fotografija: Freepik