Zamislite da gledate u bilježnicu, a brojevi koji drugima imaju savršenog smisla, vama izgledaju kao nerješiva enigma. Tako se svakodnevno osjećaju neka djeca kada na red dođe zadaća iz matematike. Ono što bi trebao biti običan školski zadatak, za njih se pretvara u borbu ispunjenu stresom, suzama i frustracijom. Dok neki učenici s lakoćom zbrajaju, množe ili iščitavaju vrijeme, druga djeca te iste pojmove doživljavaju kao nepremostivu prepreku. Brojevi im se miješaju, matematički simboli gube smisao, a čak i najjednostavniji zadaci mogu izazvati osjećaj panike i potpune blokade.

Često smo skloni dječji otpor prema računanju pripisati uobičajenoj frazi da im matematika jednostavno ne leži. Ipak, ključno je razlikovati prolazne teškoće u učenju i specifične neurološke prepreke koje djetetu otežavaju razumijevanje brojeva i matematičkih odnosa. Kada klasične metode, dodatna objašnjenja i instrukcije ne donose rezultate, problem je najčešće u načinu na koji njegov mozak obrađuje informacije. Nerazumijevanje okoline, usporedbe i konstantan pritisak mogu dodatno pogoršati stanje.

Iza takvih se teškoća možda krije diskalkulija – specifičan poremećaj učenja koji značajno otežava usvajanje matematičkih vještina. Otkrivanje pravog uzroka ovih teškoća donosi ogromno olakšanje. Uz pravovremenu reakciju, prilagođene metode rada i strpljenje, djeca mogu razviti vlastite strategije razumijevanja matematike. Zato je presudno na vrijeme prepoznati znakove diskalkulije i razlikovati ih od uobičajene nespretnosti s brojevima. Što se krije iza ovog izazova te kako ga na vrijeme prepoznati, za Kidz.hr pojašnjava logopedica Josipa Pankas iz riječkog Logopedskog kabineta LOGO.

Kako od najranije dobi prepoznati neurološke prepreke?

Diskalkulija je teškoća u učenju matematike uzrokovana neurološkim, kognitivnim, jezičnim ili psihološkim čimbenicima. Logopedica Pankas ističe kako treba razlikovati diskalkuliju od lošeg znanja nastalog zbog neadekvatnog podučavanja. Zato prije procjene treba utvrditi nekoliko kriterija. Dijete bi trebalo imati uredne intelektualne sposobnosti i trebalo bi ga se podučavati u poticajnoj sredini. Ne bi trebalo imati perceptivnih ni motoričkih teškoća.

“Matematička uspješnost se procjenjuje ako su ranije navedeni kriteriji zadovoljeni, i to ovisno o dobi i razini formalnog obrazovanja. Djeca sa razvojnom diskalkulijom nemaju temeljne matematičke vještine. Učenje matematike im obilježavaju problemi u usvajanju temeljnih aritmetičkih vještina, obradi brojevnih veličina i točno i fluentno računanje. Ove teškoće trebaju biti značajno ispod očekivanog za kronološku dob i nisu posljedica neodgovarajuće poduke niti intelektualnih teškoća”, dodaje.

U najranijoj dobi, djeca s ovim teškoćama muče se s razvrstavanjem, nizanjem, brojanjem i zadržavanjem koncepta količine, nastavlja Pankas. U ranoj školskoj dobi javljaju se problemi s računanjem praćeni neuobičajenim greškama i izrazitom sporošću u rješavanju zadataka. Djeca tada često zrcalno pišu brojeve ili ih smještaju u krivi položaj. Uz vizualne i proceduralne greške, otežano pamte i prepoznaju brojevne nizove. Također, često se javljaju i specifični simptomi poput parafazičnih supstitucija i perseveracija.

Kako izgleda dijagnostika diskalkulije?

U dijagnostici diskalkulije procjenjuju se mentalni procesi poput konceptualnog razumijevanja, proceduralnog znanja, rješavanja problemskih zadataka i logičkog zaključivanja. Dijagnostika, navodi Pankas, procjenjuje i verbalizaciju, razvijenost matematičkog jezika i mišljenja, usvojenost specifičnih matematičkih sadržaja, ispitivanje jezičnih sposobnosti te čitanje i pisanje. Proces obično započinje logopedskom ili psihološkom procjenom zbog loših postignuća djeteta u školi. Pritom je nužno usmjeravanje na procjenu intelektualnog statusa kod psihologa.

“Time se procjena usmjerava van škole i izostavljaju se najbitniji podaci. To govori i o razini uključivanja nastavnika u osjetljivost za postojanje teškoća i rješavanje problema. Zadaci u procjeni obuhvaćaju razumijevanje prostornih odnosa te poimanje količina i brojeva. To uključuje čitanje, zapisivanje, brojevnu crtu te glavne i redne brojeve. Procjena uključuje i izvođenje osnovnih računskih operacija i rješavanje problemskih zadataka. Uz to, poseban dio provjerava praktičnu primjenu matematike u svakodnevici, poput snalaženja s vremenom, prostorom i novcem”, dodaje.

Multisenzorni pristup i podrška kao ključ

Kod djece s diskalkulijom, terapijski postupci često uključuju multisenzorni pristup aritmetici. Ova strategija, naglašava Pankas, otvara mogućnosti da se kroz konkretne manipulacije, gledanje, dodir, pokret i razgovor stvaraju predodžbe važne za matematičke operacije. Individualni rad usmjeren je na proceduralnu matematiku i poboljšano prizivanje činjenica. Uz izravna objašnjenja te slikovne reprezentacije, važno je postupno povećavati zahtjeve, koristiti miješane setove problema i redovito ponavljati usvojene vještine.

“Prema literaturi, pojavljuje se i termin matematičke anksioznosti, čimbenika koji zahtijeva psihološki tretman. Anksioznost djeluje na stvaranje slike o sebi i može biti razlog nedostatnih pokušaja u rješavanju matematičkih problema, a onda i manjoj uspješnosti u matematici. Tretmanom se oslobađaju kapaciteti za matematičko mišljenje i rješavanje zadataka. Doživljaj neuspjeha u stalnim pokušajima rješavanja matematičkih zadataka kod osoba s diskalkulijom može imati za posljedicu stav ja to ne mogu učiniti, ne mogu to riješiti, a onda i češće odustajanje od bilo kakvih pokušaja”, pojašnjava.

Nastavnici i logopedi, zaključuje logopedica, osmišljavaju postupke uz sadržajne i grafičke prilagodbe, s fokusom na tri područja: rano brojanje, računanje i problemske zadatke. Kako dugoročni uspjeh snažno ovisi o količini ponavljanja, redovita vježba ključna je za napredak. Pritom je važna podrška roditelja, koji trebaju izbjegavati negativan stav, pristupati matematici kao logičkoj igri i pomoći djetetu u svakodnevnom učvršćivanju školskog znanja.

Naslovna fotografija: Magnific