Dvojezičnost kod djece nije problem – evo zašto je miješanje jezika očekivano

Razlozi za odrastanje u dvojezičnom okruženju su raznoliki. Neke obitelji grade život u inozemstvu. U drugim obiteljima pak jedan od roditelja s djetetom komunicira na svom materinjem jeziku. Neka djeca od najranije dobi pohađaju vrtiće i škole u kojima svakodnevno usvajaju strani jezik. Roditeljima dvojezično okruženje u kojem dijete odrasta može izazvati nesigurnosti. Pitaju se hoće li njihovo dijete zbog izloženosti dvama jezicima kasnije progovoriti i znači li miješanje riječi da je mališan zbunjen. Neki čak razmišljaju trebaju li u određenom trenutku potpuno odustati od jednog jezika kako bi djetetu olakšali učenje drugog. Sumnje stvaraju nepotreban pritisak, iako su zapravo najčešće rezultat duboko pomalo zastarjelih mitova o razvoju govora.

Srećom, suvremena znanost nudi ohrabrujuće odgovore i potvrđuje da višejezičnost donosi prednosti za dječji kognitivni razvoj. Povremeno miješanje dvaju jezika ili nešto sporiji napredak u pojedinim fazama razvoja nisu razlog za paniku. Naprotiv, to je očekivan dio procesa u kojem dječji mozak uči žonglirati različitim jezičnim sustavima. Dvojezičnost obogaćuje dječji svijet, potiče mentalnu fleksibilnost i olakšava usvajanje novih vještina. Razumljivo je da roditelji žele biti sigurni u svoje postupke i znati prepoznati odstupanja u razvoju. Što je važno znati o dvojezičnosti, dječjem razvoju i koje su najčešće zablude s kojima se susrećemo? Odgovore na ta pitanja za Kidz.hr donosi logopedica Jasenka Broz Frajtag iz Poliklinike Sinteza.

Dvojezičnost ne usporava razvoj govora

Kako ističe logopedica, dvojezičnost od najranije dobi potiče djetetov mozak na brže prepoznavanje jezičnih obrazaca i razvoj izvršnih funkcija, poput bolje pažnje i pamćenja. Prvi mit koji se pojavljuje o dvojezičnosti je da samo vrlo inteligentna djeca mogu biti dvojezična. Drugi mit vezuje se uz stav kako dvojezičnost u djetetu može stvoriti osjećaj zbunjenosti. Zbog ove zbunjenosti djeca miješaju jezike i ne mogu postati tečni niti u jednom. Nadalje, dodaje, postoji mit kako dvojezičnost dovodi do usporavanja jezičnog razvoja. Istina je da kod 5 do10% djece, bila dvojezična ili ne, dolazi do privremenog usporavanja jezičnog razvoja.

“Problemi u usvajanju jezika su četiri puta češći u dječaka nego u djevojčica. Utvrđene su brojne kognitivne, kulturalne i komunikacijske prednosti dvojezičnosti za djecu rane i predškolske dobi. Iz ovih dobrobiti može se zaključiti kako su predrasude o dvojezičnosti većinom neutemeljene, te proizlaze iz nepoznavanja šire javnosti o ovoj temi. Stoga je potrebno javnost osvijestiti o brojnim dobrobitima dvojezičnosti, dati im do znanja kako je miješanje jezika normalna faza u razvoju dvojezičnosti djece rane i predškolske dobi, te kako poznavanje više od jednoga jezika uvelike obogaćuje život djeteta, kako trenutno, tako i u budućnosti”, pojašnjava Broz Frajtag.

Dvojezičnost nije uzrok kašnjenja u govoru

Budući da se dvojezičnost u velikom broju slučajeva razvija unutar obitelji, Broz Frajtag ističe kako roditelji moraju imati pozitivan stav prema dvojezičnosti i biti ustrajni u poticanju djeteta. U kontekstu dječjeg vrtića, potrebno je upoznati jezičnu i kulturološku pozadinu djeteta i njegove obitelji, te konstantno pratiti razvoj djetetove dvojezičnosti kako bi se mogao dalje nadograđivati unutar same ustanove, kao i obitelji.

“Dvojezičnost definitivno ne uzrokuje kašnjenje u govoru ali donosi specifične situacije u razvoju. Miješanje riječi i jezika u istoj rečenici je normalna i očekivana pojava u razvoju dvojezične djece. Dijete zna isti broj riječi kao vršnjaci, ali su one podijeljene na dva jezika, kombiniranje riječi iz oba jezika u istoj rečenici potpuno je prirodna faza. Dijete često savršeno razumije oba jezika prije nego što počne tečno govoriti oba. Ako kašnjenje postoji, ono se očituje u oba jezika i zahtijeva logopeda”, pojašnjava.

Najčešće zablude o odrastanju u dvojezičnom okruženju

Najčešće zablude o odrastanju u dvojezičnom okruženju uključuju mitove o kašnjenju u razvoju govora i miješanju jezika kao znaku zbunjenosti. Logopedica pojašnjava kako djeca s razvojnim jezičnim teškoćama, poremećajem iz spektra autizma ili drugim razvojnim odstupanjima mogu biti dvojezična. Odluku o ograničavanju jezika ne treba donositi bez stručne procjene, jer uskraćivanje materinjeg jezika može negativno utjecati na obiteljske odnose i identitet djeteta. Povremeno kombiniranje riječi ili izraza iz oba jezika je uobičajena pojava kod dvojezične djece i znak fleksibilnog korištenja jezičnih resursa, a ne poremećaja.

“Roditelji imaju ključnu ulogu u razvoju dvojezičnosti. Najvažnije je djetetu omogućiti redovitu, kvalitetnu i prirodnu izloženost obama jezicima kroz svakodnevnu komunikaciju, igru i zajedničke aktivnosti. Važnije je da roditelj s djetetom komunicira prirodno i kvalitetno na jeziku kojim se najbolje služi. Bogata i emocionalno povezana komunikacija korisnija je od nesigurne uporabe jezika koji roditelj slabo poznaje”, kaže Broz Frajtag.

Kada potražiti savjet logopeda?

Roditelji ne bi trebali odgađati traženje stručnog savjeta samo zato što dijete odrasta u dvojezičnom okruženju, dodaje Broz Frajtag. Dvojezičnost sama po sebi ne uzrokuje govorno-jezične teškoće, pa je važno razlikovati uobičajene karakteristike dvojezičnog razvoja od mogućih razvojnih odstupanja. Ako roditelji primijete da dijete ima poteškoće u jezičnom razvoju, važno je potražiti procjenu logopeda.

“Pri tome je potrebno procijeniti oba jezika, jer se razvoj dvojezičnog djeteta ne može pouzdano procijeniti samo na temelju jednog jezika. Pravodobna logopedska procjena omogućuje razlikovanje urednog dvojezičnog razvoja od stvarnih govorno-jezičnih teškoća te, ako je potrebno, rano uključivanje u terapiju. Rana intervencija značajno povećava uspješnost terapije i doprinosi boljem razvoju komunikacijskih, jezičnih i školskih vještina”, zaključuje logopedica.

Naslovna fotografija: Pexels / Monika Balciuniene