Koji su glasovi djeci najteži za izgovor?

Riba postaje jiba, sunce se pretvori u simpatično šušketanje, a poneki glasovi netragom nestaju iz rečenice. Kad djeca tek progovore, kreativni izgovori obično izazivaju osmijehe i snimanje videa za obiteljske grupe. Svi to prolaze. Ipak, kako mjeseci idu, ona početna simpatičnost kod roditelja može prerasti u zabrinutost. Krenu se pitati je li to samo uobičajena prolazna faza ili bi ipak trebalo potražiti stručnu procjenu. Oblikovanje pojedinih glasova od djeteta traži gimnastiku govornih organa. Zato je sasvim očekivano da složeni i precizni pokreti jezika, usana i obraza malim govornicima ponekad predstavljaju izazov.

U praksi ne postoji univerzalni kalendar koji diktira kada svako dijete mora čisto izgovoriti svaki glas. Neki zvukovi u vokabular uđu lako i rano, dok za druge treba više vremena i vježbe. Zato svaka izgovorena pogreška u ranom djetinjstvu nije znak za paniku. S druge strane, govor ne funkcionira potpuno izolirano od ostatka tijela. On se snažno oslanja na cjelokupnu oralnu motoriku te snagu i spretnost sitnih mišića lica. Koji su glasovi djeci najzahtjevniji, kada se njihove pogreške još mogu smatrati dijelom urednog razvoja te na što bi roditelji trebali obratiti pažnju od najranije dobi, objašnjava logopedica Monika Ivanović iz logopedskog kabineta unTieMi.

Koji su glasovi djeci najteži za izgovor?

Neki glasovi sjednu na prvu, dok drugi pak traže gimnastiku jezika i usana. Roditelji tu borbu najbrže prepoznaju kroz ono klasično, svima poznato šuškanje. Dijete tada nesvjesno zamijeni kompliciran glas nekim lakšim. Ponekad ga izgovori na svoj, unikatni način. Nema tu zapravo velike misterije. Određeni zvukovi naprosto traže preciznost govornog aparata. Jezik mora stajati točno na milimetar, a zrak treba usmjeriti pod sasvim određenim kutom. Za mala usta koja tek hvataju ritam, takvi su složeni motorički pokreti ogroman izazov.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli KIDZ.HR (@kidz.hr)

“Najčešće su problem glasovi c, z, s, č, ž, š. Najčešće uz to, nakon toga, i glasovi l i r. Oni su u biti najkompleksniji motorički glasovi za izvesti. Zato i najčešće primjećujemo onaj šuškavi govor kod djece ili nemogućnost izgovora glasova l i r. Artikulacijske greške većini glasova se toleriraju do nekakve četvrte godine. Za neke glasove možemo očekivati da se javljaju tek između četvrte i pete godine, čak i do šeste godine toleriramo kao grešku, dok neke glasove kao što su guturali (k, g i h) dijete mora imati usvojeno do svoje treće godine”, pojašnjava logopedica.

Dakle, svaka izgovorena greška nije automatski znak za uzbunu. Govor se ne pali na prekidač, nego gradi i brusi mjesecima. Zato su neke artikulacijske vratolomije u ranoj dobi potpuno očekivane i normalne. Kod određenih glasova treba držati oči otvorene, pogotovo ako se problemi zadrže debelo izvan očekivanog roka. Što je onda najbolji pristup? Zaboravite na uspoređivanje s vršnjacima u parku. Nema smisla ni mikroskopski secirati svaku djetetovu riječ. Puno je pametnije i korisnije pratiti širu sliku. Fokusirajte se na cjelokupan smjer u kojem se djetetova svakodnevna komunikacija razvija.

Kada bi roditelji trebali obratiti pažnju na izgovor?

Priča o čistom izgovoru ne kreće tek s prvom riječi. Zvuči neobično, ali način na koji beba hvata bočicu ili žvače prve komadiće hrane puno govori. Kako dijete koristi jezik, usne i mišiće lica rani je pokazatelj cjelokupnog oralno-motoričkog razvoja. Zato ne moramo čekati prve nespretne rečenice da bismo vidjeli zapinje li negdje. Praćenje kreće već od prvih kašica. Ako primijetite da se borba s hranom uporno ponavlja, iz faze u fazu, to je već konkretan signal. Dječje tijelo nam vrlo rano šalje znakove koje itekako vrijedi pratiti.

“Što se tiče savjeta za roditelje, definitivno je na popisu praćenje samog oralno-motoričkog razvoja od početka. Dakle, čim se iskaže nekakva poteškoća u samom hranjenju, to može biti već od samog dojenja, pa kroz hranjenje na bočicu, krutu hranu i nastavak nekakvog picky eatinga koji se javlja u momentu između godine i pol pa nadalje. To je nekako najvažnije, ako imamo taj oralno-motorički razvoj koji teče svojim očekivanim smjerom, uglavnom će i artikulacija isto tako biti dobra”, pojašnjava Ivanović.

Žvakanje i gutanje zato su ključni dio šire slike. Roditelji se najčešće uhvate samo za nespretno izgovoreni glas i fokusiraju se isključivo na artikulaciju. Stručno oko, međutim, gleda puno šire. Logopedu će način na koji dijete jede često reći više od same izgovorene riječi. Pokretljivost usta i snaga sitnih mišića lica odaju pravu pozadinu priče. Zato nema smisla nagađati u prazno i brinuti u tišini. Ako vas muče sumnje, pogotovo ako se šuškanje u govoru poklopi s poznatom bitkom za blagovaonskim stolom, termin kod logopeda je najbolji mogući potez. Stručnjak će brzo posložiti kockice i dati vam jasnu sliku djetetova razvoja.

Naslovna fotografija: Pexels