Je li vaše dijete stvarno spremno za prvi razred? 

Rujan se možda čini daleko, ali za roditelje budućih prvašića odbrojavanje je već počelo. Pripreme za školu ne svode se samo na izbor torbe, pernice i prvih bilježnica. Mnogo je važnije da je dijete spremno za svakodnevne situacije u učionici. Spremnost za školu uključuje razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne vještine koje djetetu pomažu da se osjeća samostalno i spremno za učenje.

Psihologinja Ivana Mostarac iz zagrebačkog Centra za psihološko savjetovanje Sirius ističe da se većina ovih vještina može razvijati kroz svakodnevne aktivnosti. Takve aktivnosti često daju bolje rezultate od dodatnih radnih listova ili formalnih vježbi. Naime, dijete tako uči kroz igru i stvarno iskustvo, a to je najbolja priprema za uspješan početak škole.

Kako izgleda upis u prvi razred osnovne škole?

Upis u prvi razred obično se provodi za djecu koja do 1. travnja tekuće godine navršavaju šest godina. Roditelji prijavu podnose unutar propisanih rokova, a dijete se upisuje u školu prema mjestu prebivališta. U nekim slučajevima, moguće je zatražiti prijevremeni upis za ranije rođeno dijete uz odgovarajuću dokumentaciju.

Sam upis obavlja se elektroničkim putem portala e‑Građani. Roditelji prije toga trebaju pripremiti dokumente poput izvoda iz matične knjige rođenih, potvrde o cijepljenju i eventualnih medicinskih potvrda.

Nakon prijave, dijete se poziva na procjenu spremnosti kod školskog stručnog tima, obično između travnja i lipnja.

Što se procjenjuje prije upisa u osnovnu školu?

Kada dijete dolazi na procjenu spremnosti za školu, stručni tim ne gleda samo akademske vještine poput brojanja ili prepoznavanja slova. Procjena je osmišljena tako da obuhvati cijeli razvoj djeteta – psihologinja Ivana Mostarac ističe kako se, prije polaska u školu, procjenjuju i djetetov kognitivni i socioemocionalni razvoj.

“Kad pričamo o kognitivnom razvoju, jako je važno sagledati koliko djete može usmjeravati i održavati svoju pažnju, kakav je
status djetetova govorno-jezičnog i perceptivnog razvoja… Jednako je važno da dijete za školu bude spremno i sa kognitivne i sa intelektualne strane”, pojašnjava.

S druge strane, ističe psihologinja Mostarac, jednako je važno da dijete bude socioemocionalno zrelo za školu.

“U posljednje vrijeme sve je češća svojevrsna socioemocionalna nezrelost djece koja ponekad može dovesti do odgode upisa u osnovnu školu. Socioemocionalnu nezrelost može uzrokovati, na primjer, prevelika zaštita od strane roditelja ili manja angažiranost djeteta na socijalnom planu”, pojašnjava.

Zašto se odgađa upis u školu?

Prema statističkim podacima, pojašnjava psihologinja Mostarac, sve veći broj djece dobiva odgodu upisa u osnovnu školu. Dugoročno to ne znači da dijete nužno ima teškoće. Odgoda pokazuje koliko je pojedina funkcija ili spremnost u određenom području izražena u trenutku testiranja.

“Ako dijete dobije odgodu, to zapravo znači da je dijete već prošlo dijagnostičke postupke – psihološke, logopedske ili procjenu sa strane edukacijske rehabilitacije. Razlog odgode, naravno, nikad nije isključivo jedan i jako je teško povući jednu varijablu koja do nje dovodi”, objašnjava.

Odgoda upisa često omogućava djetetu da bez pritiska razvije vještine potrebne za uspješan početak školovanja. Pritom se u obzir uzimaju individualne razlike u sazrijevanju, a preporuke se prilagođavaju potrebama svakog djeteta. Na taj način odgoda ne predstavlja prepreku, već priliku za dodatni razvoj.

Razvojne vještine i uloga roditelja

Kod odgode upisa u školu, ponekad se radi o kognitivnoj funkciji koja u trenutku procjene nije dovoljno razvijena. Kada je riječ o razvoju fine motorike, Mostarac naglašava da formalni zadaci poput crtanja ravnih crta nisu nužni. Jednako su učinkovite svakodnevne aktivnosti koje potiču preciznost i koordinaciju. To mogu biti aktivnosti poput slaganja perlica, igranja s tjesteninom, brašnom ili pijeskom te kvačenja odjeće na sušilo. Sve to doprinosi razvoju predvještina potrebnih za uspješan polazak u školu.

Vrijeme odradi svoje, dodaje psihologinja Mostarac. Naime, dijete se s biološke strane razvija praktički iz mjeseca u mjesec pa tako najčešće dolazi i do poboljšanja vještina važnih za upis u školu.

“Mislim da je uvijek stvar u tome koliko radimo kod kuće s djecom. Svaki roditelj ima svojevrsnu odgovornost u poticanju djetetova razvoja. Na primjer, govorno-jezični razvoj vezan je za čitanje priča, prepričavanje događaja, imenovanje predmeta, smišljanje nekakvih rima ili pjesmica. To su sve stvari koje moramo i možemo s djecom raditi kod kuće. Ako je, pak, razvojna teškoća u pitanju, naravno da treba biti angažiran stručnjak”, pojašnjava.

Psihologinja Mostarac naglašava da je teško tumačiti podatke o razlikama u broju odgoda upisa u školu između djevojčica i dječaka.

“Postoje minimalne razlike u razvoju između djevojčica i dječaka. No, razlike ne ukazuju nužno na to da veći broj određenog spola određene djece dobiva odgodu i da je primarno razlika u spolu samog djeteta. Odgoda ovisi o puno drugih faktora”, zaključuje.

Naslovna fotografija: Pexels