Kakav utjecaj može imati svakodnevni baka-servis?

Roditelji se suočavaju s velikim svakodnevnim izazovima. Teško uspijevaju uskladiti zahtjevne poslovne obveze, nepredvidive vrtićke rasporede i brigu o djeci. U ubrzanom ritmu teško je funkcionirati bez oslonca na pomoć šire obitelji. Bake i djedovi zato postaju ključan dio dječje svakodnevice. Oni uskaču kada dijete iznenada ne može ići u vrtić zbog bolesti. Također, redovito ga čuvaju nakon radnog vremena roditelja, razvoze na aktivnosti ili naprosto provode s njim veći dio dana. Za mnoge je obitelji ovakva vrsta potpore prijeko potrebna za normalno i mirno funkcioniranje kućanstva.

Istovremeno, treba naglasiti kako je odnos između djece te njihovih baka i djedova poseban. On se znatno razlikuje od svih ostalih obiteljskih veza. Kroz to dragocjeno zajedničko vrijeme polako se stvaraju duboka bliskost, međusobno povjerenje i snažan osjećaj pripadnosti. Sve to može imati pozitivnu ulogu u odrastanju mališana. Ipak, situacija se mijenja kada popularni baka-servis preraste u svakodnevnu i neizbježnu praksu. Tada se roditelji nerijetko počinju preispitivati i dublje razmišljati o posljedicama. Najčešće se pitaju može li takav intenzivan oblik skrbi dugoročno utjecati na pravilan razvoj djeteta. Brine ih i hoće li to promijeniti djetetove stečene navike ili možda narušiti primarni odnos s roditeljima.

Slična pitanja posebno dolaze do izražaja kada u obitelji postoje očita neslaganja i različita pravila odgoja. Problemi nastaju kada bake i djedovi preuzmu prevelik dio svakodnevnih obveza i odluka. Tada se jasne granice između povremene pomoći i prave roditeljske uloge počinju neugodno preklapati. Često pritom dolazi do sitnih nesuglasica oko popuštanja, prehrane ili vremena provedenog pred ekranima. Nameće se stoga logično pitanje gdje se točno nalazi zdrava ravnoteža u tim odnosima. Također, kako na vrijeme prepoznati da baka-servis doista funkcionira u najboljem mogućem interesu samog djeteta? Stručne i korisne odgovore na ova česta roditeljska pitanja dala je psihologinja Ivančica Bulut Gubić iz osječke Psihologije Pučić.

Prednosti svakodnevnog baka-servisa za dijete

Iz perspektive teorije privrženosti, dijete ne razvija sigurnost isključivo kroz jednog skrbnika. Psihologinja ističe kako ga razvija kroz stabilne i emocionalno dostupne odnose koji tvore njegov sigurni sustav. U tom smislu, svakodnevna uključenost baka i djedova može biti važan razvojni resurs. Najveća prednost baka-servisa je proširenje mreže sigurnih odnosa. Kada su bake i djedovi emocionalno topli, dosljedni i predvidljivi, oni mogu postati sekundarne figure privrženosti. To znači da dijete ima više od jednog izvora emocionalne regulacije, što povećava otpornost na stres i doprinosi stabilnijem razvoju samoregulacije. Osim toga, djeca kroz kontakt s bakama i djedovima razvijaju osjećaj kontinuiteta i obiteljske pripadnosti.

“Prema Bowlbyju, to jača unutarnje radne modele – mentalne reprezentacije o sebi i drugima kao dostupnima i pouzdanima. Takvo iskustvo posebno je zaštitno u situacijama kada su roditelji zbog posla ili stresa manje dostupni. Prevelika uključenost baka i djedova ponekad otežati djetetovu samostalnost ili odnos s roditeljima. Psihologinja Bulut Gubić ističe kako to nije zbog same prisutnosti baka i djedova, nego zbog narušavanja hijerarhije privrženosti. U teoriji privrženosti, roditelji su primarne figure koje djetetu pružaju stabilnu sigurnu bazu iz koje ono istražuje svijet”, pojašnjava.

Ako bake i djedovi preuzmu prevelik dio uloge emocionalne regulacije i discipline, dodaje Bulut Gubić, dijete može razviti pomaknute obrasce privrženosti, gdje sekundarna figura postaje primarni izvor sigurnosti. To može dovesti do smanjenja tolerancije na frustraciju, veće ovisnosti o popustljivijem skrbniku i povremenog emocionalnog udaljavanja od roditelja. U takvim slučajevima dijete ne gubi privrženost, nego se ona reorganizira na način koji može otežati razvoj samostalnosti i dosljednog odnosa prema autoritetu.

Kada baka-servis može postati izazov?

Bowlbyjev koncept unutarnjih radnih modela, nastavlja psihologinja, objašnjava da dijete kroz iskustvo odnosa uči kako svijet funkcionira – uključujući pravila, granice i posljedice ponašanja. Kada različiti skrbnici imaju potpuno neusklađena pravila, dijete dobiva kontradiktorne informacije o tome što je očekivano ponašanje. To može dovesti do konfuzije u razvoju samoregulacije i granica. Dijete može početi doživljavati pravila kao situacijska i promjenjiva, što otežava njihovu internalizaciju. U nekim slučajevima to rezultira ponašanjem koje testira granice ili selektivnim prilagođavanjem pravilima ovisno o tome s kojim je skrbnikom. Umjerene razlike nisu štetne, kaže Bulut Gubić. Mogu čak pomoći djetetu da razvije socijalnu fleksibilnost. Problem nastaje kada razlike zahvaćaju temeljne razvojne strukture poput sigurnosti, rutine i emocionalne dosljednosti.

“Svakodnevni baka-servis može stvarati dodatni pritisak ili opterećenje za same bake i djedove. I to je važan, često zanemaren aspekt. U obiteljskom sustavu privrženosti, emocionalno stanje skrbnika izravno utječe na kvalitetu odnosa s djetetom. Ako baka-servis postane svakodnevan i doživljen kao obaveza, a ne izbor, može doći do tzv. preopterećenja uloge. To se manifestira kroz umor, smanjenu emocionalnu dostupnost, razdražljivost ili ambivalentan odnos prema skrbi. Dijete je vrlo osjetljivo na takve promjene i može ih doživjeti kao smanjenje dostupnosti sigurne osobe, što može utjecati na osjećaj sigurnosti. Zbog toga je ključno da uključenost baka i djedova bude dobrovoljna, fleksibilna i emocionalno održiva”, pojašnjava.

Kako postići ravnotežu između roditelja, djeteta te baka i djedova?

U kontekstu teorije privrženosti, kaže psihologinja, roditelji ostaju primarna sigurna baza djeteta. Bake i djedovi imaju važnu, ali dopunsku ulogu. Održavanje te strukture zahtijeva jasne, ali emocionalno tople granice. Roditelji mogu zadržati ravnotežu kroz autoritativni pristup: kombinaciju topline i jasne strukture. To uključuje otvorenu komunikaciju u kojoj se vrijednost baka i djedova priznaje, ali se istovremeno jasno definiraju ključna pravila koja ostaju u domeni roditelja. Umjesto konflikta, učinkovitije je koristiti objašnjenja usmjerena na dijete (Nama je važno da dijete ima rutinu spavanja) jer to smanjuje obrambene reakcije i pomaže očuvanju odnosa. Tako granice ne postaju sredstvo udaljavanja, nego organizacije uloga unutar obiteljskog sustava.

“U uravnoteženom obiteljskom sustavu, u skladu s teorijom privrženosti, postoji jasna, ali fleksibilna hijerarhija odnosa. Roditelji su primarni izvor sigurnosti i regulacije, dok bake i djedovi pružaju dodatnu emocionalnu podršku. Kod djeteta se to vidi kroz stabilnu sigurnu privrženost: dijete se spontano vraća roditeljima u situacijama stresa, ali se može opustiti i s bakama i djedovima. Nema izraženog “biranja strane” niti emocionalne dezorganizacije. Kod roditelja se očituje osjećaj kompetencije i stabilnosti u odgojnoj ulozi, uz mogućnost suradnje bez stalnih konflikata. Kod baka i djedova prisutna je uključenost bez preopterećenja, uz jasno razumijevanje vlastite uloge. Kada su ovi elementi usklađeni, baka-servis ne samo da ne narušava razvoj, nego može predstavljati zaštitni faktor koji doprinosi širem i stabilnijem sustavu privrženosti”, zaključuje Bulut Gubić.

Naslovna fotografija: Pexels