Kako djeca mogu vježbati koncentraciju na zabavan način?

Koncentracija je jedna od vještina o kojima roditelji počinju intenzivnije razmišljati tek kada dijete treba sjesti, poslušati uputu ili dovršiti zadatak bez podsjećanja. Tada se lako stekne dojam da je dijete jednostavno rastreseno, nestrpljivo ili da mu nešto drugo odvlači pažnju. No sposobnost usmjeravanja i zadržavanja pažnje nije nešto s čime se sva djeca rađaju u jednakoj mjeri. Ona se postupno razvija i vježba kroz svakodnevne situacije. Zato ni ne mora izgledati poput sjedenja za stolom i rješavanja zadataka. Naprotiv, djeci će biti prirodnije vježbati koncentraciju kroz ono što im je zanimljivo – igru, priču ili razgovor.

Dobra je vijest da za takvo vježbanje nisu potrebne posebne igračke, aplikacije ni komplicirane metode. Društvena igra može dijete naučiti čekanju na svoj red, praćenju pravila i pamćenju onoga što se događalo nekoliko poteza ranije. Čitanje priče može postati vježba razumijevanja, zaključivanja i prepoznavanja emocija. Čak i zajedničko gledanje filma može poslužiti kao prilika za razgovor o likovima, njihovim postupcima i posljedicama odluka. Kako koncentraciju učiniti dijelom zabave za Kidz.hr pojašnjava logopedica Petra Mikuš iz zagrebačkog Logo centra Petra Mikuš.

Koncentracija se može vježbati kroz igru

Kada dijete sudjeluje u igri, njegova je pažnja prirodno usmjerena prema onome što se događa pred njim. Za razliku od zadatka koji mu odrasli zadaju uz objašnjenje da ga mora napraviti, igra ima jasan cilj i element uzbuđenja koji dijete motivira da ostane uključeno. Zato se kroz jednostavne obiteljske igre mogu razvijati pažnja, pamćenje, strpljenje i sposobnost praćenja pravila. Dijete mora zapamtiti što treba napraviti, pratiti poteze drugih igrača i istovremeno čekati trenutak kada će ponovno doći na red. Sve se to događa gotovo neprimjetno, dok je djetetu u prvom planu – zabava.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli KIDZ.HR (@kidz.hr)

“Koncentraciju možemo vježbati na stvarno zabavan način. To mogu biti društvene igre u kojima sudjeluje možda i cijela obitelj. Igre poput Čovječe ne ljuti se, memori, domino, kaladont koji je ipak malo teža igra… To su zabavni načini u kojima dijete zapravo radi vrlo složene radnje. Dijete tako uči, odnosno vježba pamćenje učenjem pravila igre. Mora biti koncentrirano da slijedi razvoj igre, mora biti strpljivo, čekati svoj red… Isto tako, ono što je dosta škakljivo, dijete uči i kako se naučiti nositi s neuspjehom”, pojašnjava Mikuš.

Čitanje nije samo slušanje priče

Zajedničko čitanje jedna je od najjednostavnijih aktivnosti kojom se istovremeno mogu poticati koncentracija, razumijevanje i pamćenje. Ipak, nije potrebno da se čitanje završi posljednjom stranicom. Nakon priče roditelj može djetetu postaviti nekoliko jednostavnih pitanja i tako ga potaknuti da se prisjeti detalja, poveže događaje i razmisli o postupcima likova. Takav razgovor pretvara dijete iz pasivnog slušatelja u aktivnog sudionika priče.

“Koncentraciju možemo vježbati i zajedničkim čitanjem priča i knjiga, ali ne samo na način da ih čitamo, nego da dijete zaista kasnije i pitamo neka pitanja poput Koje smo sve likove imali, Tko je sve bio u priči, Što se dogodilo, Kako su problem riješili, Kako su se osjećali, Zašto su se tako osjećali… Treba povezati uzrok i posljedicu, naučiti dijete da razmišlja o osjećajima drugih ljudi pa možda čak i da ga naučimo kako bi se ti osjećao da si se našao u toj situaciji”, kaže logopedica.

Pitanja mogu biti posebno zanimljiva kada nema jednog točnog odgovora. Dijete može pokušati objasniti zašto je neki lik nešto napravio, što je mogao učiniti drugačije ili kako bi se ono samo ponašalo u istoj situaciji. Uz koncentraciju i pamćenje se tako razvija i razumijevanje pročitanog, zaključivanje i sposobnost sagledavanja tuđe perspektive.

Može li i film pomoći u vježbanju koncentracije?

Dugometražni film ili animirani film također može postati povod za razgovor i promišljanje. Naravno, ekran nije zamjena za igru, čitanje ili kretanje, ali ako dijete već gleda film s obitelji, vrijeme pred ekranom može se iskoristiti i za razvoj razumijevanja, pamćenja i emocionalnog zaključivanja. Nakon gledanja roditelj može pitati dijete što se dogodilo na početku, koji se problem pojavio, kako su ga likovi pokušali riješiti i što se dogodilo na kraju.

“Istu stvar možemo napraviti čak i s gledanjem nekakvih dugometražnih filmova. Nije preporuka, ali svi to radimo – pa zašto to onda ne bismo iskoristili za nešto dobro?”, ističe Mikuš.

Umjesto klasičnog ispitivanja, razgovor može biti potpuno spontan. Roditelj može pitati koji je lik djetetu bio najzanimljiviji, zašto mu se svidio ili nije svidio, kako se neki lik osjećao i bi li dijete na njegovu mjestu postupilo isto. Takvim pitanjima dijete ponovno mora prizvati ono što je vidjelo, povezati događaje i objasniti vlastito mišljenje. Istovremeno dobiva priliku vježbati razumijevanje emocija i odnosa među likovima.

Ne mora izgledati kao vježbanje

Najvažnije je da roditelji koncentraciju ne pokušavaju pretvoriti u još jednu obavezu koju dijete mora svakodnevno „odraditi”. Djeca se razvijaju kroz ponavljanje, ali to ponavljanje ne mora biti jednolično. Igra, knjiga, razgovor i zajedničko gledanje sadržaja već su dio obiteljskog života, pa ih nije potrebno dodatno komplicirati. Dovoljno je ponekad uobičajenoj aktivnosti dodati pitanje, pričekati da dijete samo dođe na red ili mu dopustiti da igru odigra do kraja čak i kada rezultat nije onakav kakav je željelo.

Upravo je u tome najveća vrijednost ovakvih aktivnosti. Dijete možda misli da igra domino, sluša priču ili gleda film, dok zapravo istovremeno pamti, prati, zaključuje, čeka, povezuje i uči razumjeti druge. Kada se takve aktivnosti redovito pojavljuju u svakodnevici, koncentracija se ne razvija pod pritiskom, nego kroz iskustva koja su djetetu zanimljiva i emocionalno značajna.

Naslovna fotografija: Pexels