Kako se nositi s boljkama tinejdžerske faze?

Roditelji ulazak djeteta u tinejdžerske godine dočekuju s prilično pomiješanim osjećajima. Ovo razdoblje donosi prijeko potrebnu samostalnost, vidljivo sazrijevanje i otkrivanje vlastitog identiteta. Istovremeno ipak donosi i brojne nepredvidive izazove u svakodnevnom obiteljskom životu. Dijete koje je donedavno rado i otvoreno razgovaralo s roditeljima možda postaje povučenije. Može postati znatno osjetljivije i biti sklonije burnim, nepredvidivim reakcijama. Roditeljima se ponekad čini kao da se preko noći promijenilo apsolutno sve. To uključuje i način komunikacije, ali i osnovna obiteljska pravila koja su godinama funkcionirala bez većih problema.

Tinejdžerska je faza obilježena emocionalnim, psihološkim i fizičkim promjenama. Mladi tada intenzivno pokušavaju pronaći vlastiti životni put. Žele se izboriti za veću neovisnost i definirati tko su oni zapravo izvan okvira svoje obitelji. Zbog snažnih previranja, sukobi s roditeljima uopće nisu rijetkost. Odbijanje razgovora, često zatvaranje u sobu, kratki odgovori ili pak nagle promjene raspoloženja sasvim su uobičajen dio odrastanja. Iako takvo ponašanje može biti izrazito frustrirajuće za cijelu obitelj, stručnjaci nude utješnu poruku. Ističu da ono ne mora nužno značiti da je temeljni odnos između roditelja i djeteta trajno narušen.

U cijelom tom procesu, roditeljima je najteže pronaći idealnu ravnotežu. Nije nimalo lako balansirati između jasnog postavljanja granica i pružanja emocionalne podrške. Mnogi se pritom često pitaju jesu li negdje ozbiljno pogriješili. A razmišljaju i o tome što bi trebali učiniti drugačije kako bi ponovno uspostavili nekadašnju bliskost sa svojim djetetom. Sa sličnim se izazovima susrela i Samia Hamitouche, direktorica DS automobila i majka. U razgovoru za Kidz.hr podijelila je i svoje iskustvo.

Kad komunikacija postane izazov

“Najveće su boljke tinejdžerske faze bile kad je moja kći počela s 15 ili 16 godina pružati otpor i dosta je sve bilo onako nategnuto u komunikaciji. Od zatvaranja u sobu do Pusti me na miru, Neću i odbijanja. Međutim, tu je bilo i nekakvih emocionalnih ucjena. To mi majke shvaćamo dosta onako emocionalno i onda se ustvari pitamo gdje smo pogriješili, zašto se to meni događa, što sam krivo napravila…”, govori Samia Hamitouche.

Takve su situacije dobro poznate gotovo svim roditeljima tinejdžera. Mladi u toj dobi imaju snažnu želju za osamostaljivanjem. Zato često testiraju postavljene granice i glasno izražavaju neslaganje. Jednostavno traže više životnog prostora isključivo za sebe. Roditeljima to ponašanje lako može izgledati kao grubo odbacivanje. Često pomisle da djetetu više uopće nisu važni. Iza takvih se postupaka ipak obično krije samo potreba za autonomijom. To nikako ne znači nedostatak ljubavi ili poštovanja.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli KIDZ.HR (@kidz.hr)

Svakodnevni sukobi s djetetom mogu biti iscrpljujući za roditelje. Ipak, ključno je uvijek zadržati otvoren kanal komunikacije. Tinejdžer će ponekad grubo odbiti razgovor točno u trenutku kada ga roditelj želi. Međutim, velike su šanse da će se sam otvoriti nešto kasnije. To će se dogoditi tek kada osjeti da više nije pod pritiskom. Zato su strpljenje i dosljednost glavni saveznici u ovoj fazi. Iskrena spremnost na slušanje dugoročno radi ogromnu razliku u kvaliteti odnosa.

Zašto je važno raditi na vlastitim reakcijama?

Roditelji često pokušavaju pronaći brzo rješenje za apsolutno svaku obiteljsku svađu. Uvijek žele odmah izgladiti baš svaku manju nesuglasicu. No, ponekad je znatno važnije promijeniti svoj vlastiti pristup. To je često učinkovitije nego uporno pokušavati promijeniti samog tinejdžera. Burne i nepromišljene reakcije s obje strane uglavnom samo dodatno produbljuju postojeći sukob. Situacija tada vrlo lako izmiče kontroli. Kada roditelj uspije ostati smiren u napetom trenutku, on zapravo pruža najbolji primjer. Time pokazuje djetetu pravu emocionalnu stabilnost. Tako se spontano stvara siguran prostor za mnogo konstruktivniji razgovor.

“I onda sam se na kraju okrenula prema sebi, kad smo jednom bili na moru. Znači, ništa nije htjela. Onda sam sama sebi rekla Hajde ti sada sama sa sobom riješi neke stvari da te to toliko ne pogađa. I jednostavno to pustiš. I jednostavno to prođe. Znači, kad ne reagiraš na taj njihov ispad, na njihovu tu nekakvu reakciju koju već oni imaju, onda je to još stvarno najpametnije i najbolje jer oni ne dobiju reakciju koju su htjeli i onda se još pitaju Pa kako, Pa tebe nije ništa briga za mene i tako dalje. Ali sve u svemu, da se to ispeglati ako je čovjek sam sa sobom miran i jednostavno neke stvari pusti da se odradi i da prođe. To je najbolje rješenje za mene”, kaže Samia Hamitouche.

Naravno, ovakav smiren pristup ne znači potpuno ignoriranje problema. Također, ne podrazumijeva ni potpuno povlačenje iz djetetova života. Glavni je cilj naučiti mudro razlikovati različite situacije. Treba na vrijeme prepoznati koje situacije doista zahtijevaju odlučnu roditeljsku reakciju. S druge strane, neke će se drame smiriti potpuno same. Tijekom osjetljive životne faze, emocije tinejdžera su iznimno snažne i promjenjive. Zato iskrena roditeljska smirenost zapravo predstavlja najvažniji alat u svakodnevnim izazovima odrastanja.

Naslovna fotografija: Pexels