Menadžerica Koraljka Spremić: “Moj je život od dolaska djeteta zapravo balansiraniji”

Često se od žena očekuje da budu jednako uspješne u karijeri kao i potpuno prisutne u privatnom životu. Odnos između posla i majčinstva i dalje je opterećen idealima, usporedbama i tuđim očekivanjima, dok se stvarne odluke najčešće donose usput — između sastanaka, obaveza i svakodnevice koja rijetko izgleda savršeno izbalansirano.

Koraljka Spremić, korporativna profesionalka s više od desetljeća iskustva i menadžerica, toj temi pristupa iz realne, životne perspektive. Kroz razgovor o radu u korporativnom okruženju, osobnom razvoju i roditeljstvu, otvara prostor za iskren pogled na izbore koji se ne temelje na idealima, već na okolnostima, prioritetima i stalnom prilagođavanju koje balans čini promjenjivim, ali stvarnim.

Što najviše volite u svom poslu? Koji Vam je projekt ostao u posebnom sjećanju?

Ako moram izdvojiti jedan projekt, onda je to definitivno boravak u inozemstvu. Ne zato što je bio najlakši ili najglamurozniji, nego zato što me najviše naučio. Tamo sam shvatila da taktiziranje nije negativna riječ, da tražiti pomoć nije znak slabosti nego zrelosti i da ne moraš uvijek biti najglasnija da bi bila najefikasnija.

Radim u korporaciji 12 godina što znači da volim dinamiku, promjene i rješavanje problema. Najviše me veseli kad stvari nisu crno-bijele i kad se traži rješenje, a ne krivac.

Kako balansirate poslovni i privatni život? Postoji li balans uopće ili je riječ o stalnom prilagođavanju?

Moj je život od dolaska djeteta zapravo, paradoksalno, balansiraniji. Prije sam imala luksuz ostati duže na poslu, dodatno se posvetiti nekoj temi, još samo ovo riješiti ili spontano nakon posla završiti na cugi u gradu. Taj luksuz danas više nemam. Vrijeme ima jasne granice i to me natjeralo da budem fokusiranija i učinkovitija na poslu te organiziranija van posla.

Izvana to možda izgleda kao bolji work-life balance, barem kad se gleda vrijeme provedeno na poslu. I dalje ne pričamo o savršenom balansu u kojem sve ide kako treba i u kojem sve stižeš. Više je riječ o svjesnim izborima i prihvaćanju da ne možeš imati sve.

Postoji li trenutak kad ste osjetili da posao i majčinstvo mogu savršeno koegzistirati?

Koegzistiraju savršeno, ali samo na savršene dane. Kad na poslu stvarno skinem sve s to-do liste, uspijem u istom danu i skuhati i pospremiti stan, a uz to provesti kvalitetno vrijeme sa svojim djetetom.

Ali i na dane koji nisu savršeni, nema ljepšeg nego samo doći doma svom dijetetu. Nema boljeg reseta. Tako da možda ipak savršeno koegzistiraju uvijek?

Koje ste vještine ili osobine razvili kroz majčinstvo, a koje danas aktivno koristite u poslovnom okruženju?

Strpljenje, bolju organizaciju, manje ego-tripova i puno više razumijevanja. Danas me rijetko što na poslu može izbaciti iz takta, a sklonost brzom osuđivanju potpuno je nestala. To je, nažalost, i dalje česta pojava kod mnogih menadžera i leadera i smatram je ozbiljno lošom osobinom u vođenju ljudi.

Kako je za Vas osobno izgledao povratak na posao nakon porodiljnog dopusta – emocionalno i profesionalno? 

Ja sam se jako nadobudno vratila s porodiljnog, uvjerena da sve mogu i da ću, ako treba, raditi svaki dan navečer dok dijete spava. Nekad je to i moguće, ali nekad je bolje stati loptu i priznati si da je balans realno drugačiji nego prije. Emocionalno je bio miks uzbuđenja i krivnje, a profesionalno je bilo izazovno jer sam morala ponovno pronaći svoj ritam i priznati si da nisam ista osoba koja prije.

Koji su Vam bili najveći izazovi pri povratku na posao? Što Vam je tada najviše pomoglo? Što biste savjetovali drugim roditeljima u sličnim situacijama?

Najveći izazov bio je prihvatiti sebe i u profesionalnom okruženju kao drugu osobu i da više ne može sve biti kao prije. Pomoglo mi je smanjiti ambicije koliko treba i jasno posložiti prioritete. Jednako važno bilo mi je da znam da je dijete u dobrim rukama dok mene nema i da me ipak dobije dovoljno. Savjet drugim roditeljima: ok je priznati si granice.

Kako je izgledala prilagodba Vašeg djeteta na vrtić? Kako ste Vi kao majka prolazili kroz taj period? Imate li savjet za roditelje koji se tek nalaze u toj fazi?

Izgledala je tako da smo nakon mjesec i pol dana vrtića završili kod dječjeg psihologa na razgovoru. Šalu na stranu, pokušala sam što je dulje moguće da mi je dijete doma s babysittericom, pa je u vrtić krenula s otprilike dvije i pol godine, i to u mješovitu grupu. Takve grupe su inače super, ali kad je dijete najmlađe u cijeloj skupini, to zna biti jako intenzivno i zahtjevno. Prva dva mjeseca kod nas su to pratili ozbiljni tantrumi doma.

Imala sam sreću da sam na poslu imala razumijevanje i fleksibilnost jer sam u tom periodu često kasnila ujutro. Savjet koji sam i sama tada stalno slušala bio je Proći će. Ja bih samo dodala – pustite dijete da izbaci sve iz sebe i nikad ga nemojte okrivljavati za emocije kroz koje prolazi. One su dio procesa.

Kako najradije provodite slobodno vrijeme? Postoji li neki hobi ili aktivnost koja Vam pomaže napuniti baterije?

Kako bi reklo moje dijete, Moja mama voli peglati i kuhati ručak. I u tome ima istine. Volim peglati i gledati serije kad svi zaspu. Nije ništa posebno inspirativno, ali nakon intenzivnog dana baš mi paše biti blunt i ne razmišljati previše.

Što Vam je najvažnije da prenesete svom djetetu? A koja je najveća lekcija koju ste naučili od svog djeteta?

Najvažnije mi je da razvije empatiju i da izraste u dobru osobu – nekoga tko zna razumjeti druge i biti svjestan sebe.
Od svog djeteta sam naučila da smo si dovoljni i da život može biti puno jednostavniji kad se fokusiraš na ono što je stvarno važno.

Izvor naslovne fotografije: Koraljka Spremić