Postoji i roditeljski FOMO – i vjerojatno ste ga već osjetili

Lako je na igralištu, društvenim mrežama ili u roditeljskim grupama steći dojam da drugi roditelji rade nešto bolje. Jedni svaki vikend vode djecu na izlete, drugi zajedno izrađuju kreativne projekte, treći pripremaju zdrave obroke koji izgledaju kao iz časopisa. Tu su i savršeno uređene dječje sobe, rođendani kao iz bajke te popisi aktivnosti koje djeca moraju isprobati. Lako se i zapitati propušta li naše dijete nešto važno ili bismo i sami trebali učiniti više.

Takav osjećaj ima i ime – roditeljski FOMO. Riječ je o strahu da ne pružamo dovoljno ili da naše dijete propušta iskustva koja imaju druga djeca. Iako se o njemu rijetko govori, mnogi će priznati da su barem jednom usporedili vlastito roditeljstvo s tuđim. Problem nije u želji da djetetu pružimo lijepo djetinjstvo. Ona je potpuno prirodna. Pritisak nastaje onda kada nas stalno uspoređivanje uvjeri da ono što radimo nikada nije dovoljno. Roditeljstvo tako postaje utrka u kojoj je cilj sve dalje, a osjećaj zadovoljstva sve kraći.

Što je roditeljski FOMO?

FOMO, skraćenicu od Fear of Missing Out, najčešće povezujemo s društvenim mrežama i osjećajem da drugi proživljavaju zanimljivije ili ispunjenije trenutke od nas. Isti se obrazac, međutim, lako preseli i u roditeljstvo. Roditeljski FOMO javlja se kada imamo osjećaj da naše dijete propušta iskustva koja imaju druga djeca ili kada vjerujemo da bismo kao roditelji trebali raditi više, bolje ili drugačije. Dovoljno je nekoliko minuta na Instagramu ili TikToku da se zapitamo bismo li trebali češće organizirati izlete, upisati još jednu aktivnost ili osmisliti kreativnije načine zajedničkog provođenja vremena.

Problem je u tome što društvene mreže rijetko prikazuju cijelu sliku. Većina roditelja dijeli najljepše trenutke, dok svakodnevica uglavnom ostaje izvan kadra. Fotografije s putovanja, rođendana ili obiteljskih druženja lako stvaraju dojam da baš tako izgleda nečiji život. Ono što ne vidimo jednako je stvarno – umor nakon posla, neuredan stan, dječji ispadi, otkazani planovi i dani kada se ništa posebno ne događa. Zato ni usporedba s tuđim roditeljstvom gotovo nikada nije stvarna ni poštena.

Kada želja za najboljim postane pritisak

Roditeljima su danas informacije dostupnije nego ikada prije. U nekoliko minuta možemo pronaći preporuke za razvojne igračke, popise aktivnosti prilagođenih dobi, prijedloge za vikend-izlete i bezbroj ideja za kvalitetno zajedničko vrijeme. Takav sadržaj može biti inspirativan i koristan. Istovremeno može stvoriti osjećaj da uvijek postoji još nešto što bismo trebali istražiti, kupiti ili isprobati. Svaki novi savjet lako postane još jedna stavka na nevidljivom popisu roditeljskih očekivanja.

Roditeljstvo tad može početi nalikovati projektu koji neprestano treba usavršavati. Umjesto da uživamo u trenutku, pitamo se jesmo li propustili najbolju radionicu, najzanimljiviji kamp ili aktivnost o kojoj svi pričaju. Pritom zaboravljamo da djeca svoje djetinjstvo ne uspoređuju s objavama na društvenim mrežama. Njima su često najdraži sasvim obični trenuci. Zajednički doručak, igra u parku ili večer provedena kod kuće često vrijede više od još jedne aktivnosti upisane u kalendar.

To, naravno, ne znači da izleti, putovanja ili posebni događaji nisu važni. Oni mogu postati lijepe uspomene koje će djeca dugo pamtiti. Ipak, kvalitetu djetinjstva ne određuje broj aktivnosti ni fotografija koje ćemo spremiti u album. Mnogo je važnije kako se dijete osjećalo dok je odrastalo. Osjećaj da je voljeno, saslušano i da roditelj za njega ima vremena ostaje puno dulje od bilo kojeg savršeno isplaniranog vikenda.

Kako se oduprijeti roditeljskom FOMO-u?

Prvi korak je prihvatiti da društvene mreže prikazuju samo mali dio stvarnosti. Nitko ne objavljuje dane kada dijete odbija izaći iz pidžame, kada planovi propadnu ili kada roditelji jednostavno nemaju energije za još jednu aktivnost. U digitalnom prostoru najčešće vidimo najbolje trenutke. Zato je lako steći dojam da svi drugi rade više, putuju češće ili pronalaze bolje načine za provođenje vremena s djecom.

Korisno je zastati i zapitati se donosimo li neku odluku zato što to doista želimo ili zato što imamo osjećaj da bismo trebali pratiti druge. Ako dijete uživa u mirnom vikendu kod kuće, možda nema potrebe tražiti još jednu aktivnost samo zato što je popularna. Ponekad vrijedi napraviti i kratku pauzu od sadržaja koji u nama stalno budi osjećaj da nismo dovoljno dobri. Roditeljstvo nije natjecanje. Djeci je potreban roditelj koji je prisutan kada su zajedno.

Nitko ne može pružiti sve

Koliko god se trudili, uvijek će postojati neko mjesto koje nismo posjetili, radionica na koju nismo stigli ili iskustvo koje je doživjelo neko drugo dijete. To nije znak da nešto radimo pogrešno. To je jednostavno dio života. Djetinjstvo se ne može izmjeriti brojem aktivnosti, putovanja ili fotografija koje smo objavili. Ono se gradi kroz male, svakodnevne trenutke koji se često čine sasvim običnima.

Djeci su potrebni roditelji uz koje će se osjećati sigurno, voljeno i prihvaćeno. Iz takvog odnosa nastaju uspomene koje ostaju puno dulje od bilo koje objave na društvenim mrežama. Možda je zato najbolji način da pobijedimo roditeljski FOMO upravo taj da se podsjetimo kako savršeno djetinjstvo ne postoji. Postoji samo ono u kojem se dijete osjeća voljeno, a to je ono što će pamtiti najdulje.

Naslovna fotografija: Pexels / Helena Lopes