Primalja Marina Konjetić: “Svaki put iznova osjećam zahvalnost i poniznost što sam dio čudesnog trenutka kada život dolazi na svijet”

Postoje zanimanja koja biramo, i ona koja – na neki način – izaberu nas. Primaljstvo često pripada ovoj drugoj kategoriji. To nije posao koji završava krajem smjene niti uloga koja se svodi samo na medicinske protokole. To je poziv koji traži prisutnost, smirenost i ljudskost u trenucima kada se život mijenja zauvijek. Takav put odabrala je i Marina Konjetić, primalja koja već godinama stoji uz žene u jednom od najintenzivnijih iskustava – porodu.

Kao dio tima Specijalne bolnice Podobnik, primalja Konjetić svakodnevno svjedoči trenucima koji se ne mogu u potpunosti opisati riječima. Njezin rad ne staje na fizičkoj brizi za rodilju i novorođenče – on uključuje i ono nevidljivo, ali jednako važno: podršku, sigurnost i povjerenje. U svijetu u kojem se porod često prati kroz strah i neizvjesnost, uloga primalje postaje sidro koje ženama pomaže pronaći vlastitu snagu.

Povodom Međunarodnog dana primalja, s Marinom Konjetić smo razgovarali o njezinom pozivu, emocijama koje prate svaki porod, ali i o izazovima koji dolaze s ovim odgovornim i iznimno intimnim zanimanjem. U razgovoru za Kidz.hr slijedi otkriva što znači biti uz nekoga u trenutku kada započinje novi život – i zašto se taj osjećaj, čak ni nakon godina iskustva, nikada ne mijenja.

Što Vas je potaknulo da odaberete primaljstvo kao životni poziv? Jeste li od početka znali da želite raditi s rodiljama i novorođenčadi?

Od samoga početka znala sam da želim raditi s majkama i djecom, pomagati i brinuti se o njima. Kroz godine rada, uvidjela sam da to što zapravo želim je biti primalja. Kao mlada djevojka, započela sam svoj poziv i kroz godine oplemenila ga znanjem, stručnosču, i empatijom. I svaki put iznova osjećam isto – zahvalnost i poniznost što sam dio tog čudesnog trenutka kada život dolazi na svijet.

Primalje su često prve osobe koje dočekuju novi život. Kako biste opisali emocije koje Vas prate kroz taj proces, čak i nakon toliko godina iskustva?  

Ne postoje riječi kojima bi se te emocije mogle opisati, niti jedna nije prava to se mora doživjeti. Svaki porod proživljavate ponovno, ali i svaki je na svoj način lavina drugih emocija.

Koji Vam je dio posla najljepši, a koji emocionalno ili psihološki najzahtjevniji?

Najljepši dio posla jedne primalje za mene je tenutak kada se rađa život, kada sve prekine dječiji plač. Trenutak u kojem sve stane, sav umor, napetost i težina moga posla nestanu pred jednom životnom pričom koja upravo počinje. Biti u tom čudesnom trenutku uz roditelje i bebu je zapravo privilegija, to se osjeti srcem. Upravo ti trenutci su smisao svega što radim.

S druge strane, najteži dio posla su oni trenutci kada osjetite strah, neizvjesnost ili kada stvari ne idu onako kako smo se nadali. Kao primalja, ne nosite samo odgovornost za medicinski dio posla. Proživljavate emocije rodilje, obitelji koji su vam povjerili ono najvrijednije. Ponekad kući ne nosite umor u tijelu, nego težinu u srcu. Zapravo, ta duboka povezanost s ljudima i u lijepim i u teškim trenutcima čine ovaj poziv toliko posebnim.

Kako gradite povjerenje s trudnicama koje često dolaze s velikim strahovima, neizvjesnošću ili traumama vezanima uz porod?

Povjerenje gradim prije svega kroz iskreno i strpljivo slušanje, bez osuđivanja, jer svaka žena nosi svoju priču i treba osjetiti da je čujem i da sam tu uz nju. Strah ne umanjujem nego ga priznajem i stvaram siguran prostor gdje moze biti izrečen. Smireno i jasno objašnjavam proces poroda jer razumjevanje smanjuje neizvjesnost i vraća osjećaj kontrole. Kroz stalnu prisutnost i ohrabrenje, pomažem joj da prepozna snagu u sebi.

Možete li podijeliti trenutak iz svoje karijere koji Vas je posebno dirnuo? A neki smiješan ili neočekivan trenutak iz rađaonice?

Nažalost, ukoliko bih izdvojila jedan trenutak, ne bih bila pravedna prema ostalim porodima kojima sam prisustvovala. Svaki je poseban i jedinstven na svoj način. Što se anegdota tiče, za to mi treba puno prostora – jer svaka primalja ima mnoštvo anegdota u svom stažu.

Kako očevi najčešće reagiraju tijekom poroda – postoje li situacije koje su Vas posebno nasmijale ili iznenadile?

Očevi me često nasmiju kada tijekom poroda pokušavaju disati s rodiljom pa se oni prvi izgube u tome i ostanu bez daha. Kada kažem Sada tiskajte, i dok ih gledam, oni su ti koji jednako hrabro i snažno tiskaju kao da će oni upravo roditi. Ali, upravo ta njihova nespretnost i iskrena briga čine trenutak posebnim. Na kraju svi pronađu svoju ulogu i budu velika podrška na svoj jedinstven način.

Što biste voljeli da budući rodielji bolje razumiju o ulozi primalja? Što se često podcjenjuje ili pogrešno shvaća?

Voljela bih da budući roditelji bolje razumiju da uloga primalje nije samo biti tu na porodu, nego kontinuirana podrška – emocionalna, fizička i edukativna – kroz cijeli proces. Također, ponekad se pogrešno misli da slijedimo samo protokol. Ali, zapravo stalno donosimo stručne procjene i prilagođavamo pristup svakoj ženi kako bi se osjećala sigurnom.

Koje osobine smatrate ključnima za dobru primalju – što, osim medicinskog znanja, čini razliku?

Ako moram izdvojiti, to bi bilo iskrena i smirena prisutnost, empatija te razumijevanje. Jer, svaka žena je jedinstvena, a porod je poseban i za mene i za nju.

Što biste poručili mladim djevojkama koje razmišljaju o primaljstvu kao karijeri?

Primaljstvo nije samo zanimanje koje upišeš i odradiš, to je način života koji nosiš sa sobom i onda kada izađeš iz bolnice i kada se vrata rodilišta zatvore za tobom. To je poziv koji se ne odlaže na policu nakon smjene – on ostaje u tebi. Odluka da ćeš učiti cijeli život, jer u ovome poslu nema znam dovoljno. Svaki porod je drugačiji, svaka žena drugačija, svako dijete dolazi na svoj način. Ti moraš biti spremna – ne samo znanjem, nego i srcem, glavom i rukama. Ti si mirna luka za nju, dok je oluja  oko tebe.

Naslovna fotografija: Pexels