Skolioza kod djece: je li kriva teška torba ili genetika?

Polazak u školu označava veliku prekretnicu u dječjem životu. No s prvim sjedenjem u klupama i teškim torbama na leđima često dolazi i sasvim nova roditeljska briga. Pogled na dijete koje se krivi dok piše zadaću ili asimetrično nosi ruksak kod roditelja će upaliti alarm. Među savjetima o pravilnom sjedenju i važnosti sporta, roditelji se nađu u strahu pred dijagnozom koja zvuči ozbiljno – skoliozom. Pritom treba naglasiti da ne znači svako nepravilno držanje ili opušteno rame automatski i strukturalnu deformaciju kralježnice. U fazama intenzivnog rasta granica između lošeg držanja i skolioze često nije odmah vidljiva. Dok se obična loša postura može korigirati podsjećanjem djeteta da se ispravi ili promjenom svakodnevnih navika, skolioza zahtijeva stručni pristup.

Ključ uspjeha u rješavanju ovog problema ne leži u paničnom zabranjivanju određenih aktivnosti ili kupnji najskupljih anatomskih torbi. Treba pravovremeno prepoznati prve stvarne simptome i redovito pratiti djetetov razvoj. Pritom uloga roditelja nije da postanu dijagnostičari. Njihova je uloga da budu pažljivi promatrači koji će uočiti kada asimetrija postaje znak za posjet liječniku. Prim. dr. sc. Ozren Vrdoljak, dr. med., specijalist ortopedije iz zadarske Poliklinike Vrdoljak, za Kidz.hr objašnjava kako sačuvati zdravlje dječje kralježnice prije naglog pubertetskog rasta.

Kako prepoznati prve simptome?

Pedijatar tijekom pregleda za upis u školu provodi klinički pregled djeteta. Ortoped Vrdoljak kaže kako pedijatri koriste jednostavne posturalne testove kako bi procijenili prisutnost eventualnih asimetrija leđa. Najčešće se primjenjuje Adamsov test pretklona. Dijete se na testu nagne prema naprijed, a liječnik promatra postoji li rebrena grba ili asimetrija trupa. Kod funkcionalno lošeg držanja, asimetrije se često mogu smanjiti ili potpuno korigirati kada dijete svjesno zauzme uspravan položaj. Kod strukturalne skolioze ostaje prisutna rotacija kralježaka i vidljiva asimetrija trupa unatoč pokušaju korekcije.

“Roditelji kod kuće mogu obratiti pozornost na znakove poput nejednake visine ramena, lopatica ili bokova, razlike u liniji struka s lijeve i desne strane. Mogu napraviti i jednostavan pretklon ispred ogledala kako bi uočili eventualnu izraženiju asimetriju. Važno je naglasiti da procjena skolioze kliničkim pregledom uvelike ovisi o iskustvu ispitivača. U slučaju sumnje se preporučuje dodatna stručna obrada i praćenje”, pojašnjava.

Roditelji bi trebali reagirati ako primijete asimetriju ramena, lopatica ili kukova, kao i nagnutost trupa na jednu stranu. Znak za pregled može biti i rebrena grba pri pretklonu ili postupno pogoršanje posture tijekom rasta. Dodatni alarmantni znakovi su bolovi u leđima, brzo zamaranje, neurološki simptomi, šepanje ili pozitivna obiteljska anamneza skolioze. Posebnu pažnju zahtijevaju djeca kod kojih se deformacija brzo povećava u kratkom vremenu.

Nepravilno nošenje torbe i važnost rane terapije skolioze

Idiopatska skolioza primarno nastaje kao posljedica čimbenika rasta i genetske predispozicije. Teška školska torba ili nošenje torbe na jednom ramenu se zato ne smatraju uzrokom strukturne skolioze. Vrdoljak ističe kako nepravilno nošenje torbe može pogoršati loše držanje, dovesti do mišićne neravnoteže te posljedično uzrokovati bolove u leđima i osjećaj umora. Kod djece koja već imaju blagu asimetriju kralježnice, takve navike mogu doprinijeti pogoršanju. Preporučuje se da težina školske torbe ne prelazi približno 10 % do 15 % tjelesne težine djeteta. Torba bi se trebala nositi na oba ramena, uz pravilno podešene i dovoljno široke naramenice radi ravnomjerne raspodjele opterećenja.

Specifične fizioterapijske metode imaju važnu ulogu u ranoj fazi liječenja skolioze. Pomažu jačanju posturalne muskulature, poboljšanju simetrije tijela i kontroli držanja. Ipak, jedan od najvećih izazova u terapiji skolioze predškolske dobi upravo je dob djeteta i mogućnost suradnje tijekom izvođenja vježbi. Zbog toga se neke specifične metode kod male djece često teško mogu provoditi u punom opsegu. Schroth metoda smatra se najpoznatijom metodom liječenja skolioze. Temelji se na trodimenzionalnim korektivnim vježbama, korekciji posture i specifičnim tehnikama disanja”, pojašnjava.

Osim Schroth metode, koriste se i Dynamic Neuromuscular Stabilization te Vojta terapija, osobito kod male djece s posturalnim asimetrijama i teškoćama stabilizacije trupa. U praksi se najčešće kombinira više terapijskih pristupa kako bi se terapija prilagodila individualnim potrebama i mogućnostima djeteta. Kod skolioze u predškolskoj dobi preporučuje se da vježbe budu nježne, redovite i prilagođene dobi. Naglasak se stavlja na igru i spontano kretanje. Cilj terapije je poticanje simetrije tijela, pravilnog disanja, razvoja stabilnosti trupa i usvajanja pravilnih obrazaca pokreta. Kod blagih funkcionalnih ili ranih zakrivljenja moguće je postići gotovo potpunu korekciju posture i stabilizaciju nalaza, osobito prije naglog pubertetskog rasta. Kod strukturne idiopatske skolioze cilj terapije najčešće nije izliječiti kralježnicu nego spriječiti progresiju deformacije i održati funkcionalnost.

Preporučene aktivnosti i sportovi za djecu s blagim asimetrijama kralježnice

Pedijatri i fizioterapeuti najčešće preporučuju aktivnosti koje ravnomjerno aktiviraju cijelo tijelo i potiču razvoj posturalne muskulature. To uključuje plivanje, gimnastiku prilagođenu dobi, biciklizam, ples i vježbe stabilizacije trupa. Korisne su i igre koje potiču koordinaciju i mobilnost. Ortoped Vrdoljak ističe kako se plivanje često preporučuje jer rasterećuje kralježnicu i aktivira velik broj mišićnih skupina. Dječja gimnastika i poligoni pomažu razvoju ravnoteže, koordinacije i pravilnih obrazaca pokreta. Aktivnosti kroz igru posebno su važne u predškolskoj dobi jer omogućuju spontano i prirodno jačanje posturalne muskulature.

“U pravilu se ne zabranjuju sportovi kod blagih asimetrija, ali se kod izraženijih deformacija oprez preporučuje kod sportova s izrazito jednostranim opterećenjem poput profesionalnog tenisa, badmintona ili bacanja koplja, osobito bez kompenzacijskih vježbi. Dugotrajno sjedilačko ponašanje smatra se većim problemom od većine sportskih aktivnosti. Važno je naglasiti da kod blagih posturalnih odstupanja djeca najčešće mogu sudjelovati u redovitim sportskim aktivnostima uz praćenje rasta i razvoja. Individualna procjena pedijatra, dječjeg ortopeda, fizijatra i fizioterapeuta ključna je za odabir aktivnosti koje će djetetu omogućiti pravilan motorički razvoj i očuvanje zdravlja kralježnice”, dodaje.

Kada je potreban RTG pregled i koliko su česte kontrole?

Kod djece kod koje je na sistematskom pregledu pred polazak u školu uočena blaga devijacija kralježnice najvažnije je redovito praćenje rasta, držanja i eventualnog napredovanja deformacije. U velikom broju slučajeva radi se o blagim posturalnim odstupanjima ili funkcionalnim asimetrijama koje ne zahtijevaju odmah radiološku obradu, već kliničko praćenje i po potrebi fizikalnu terapiju. Kontrolni pregledi najčešće se preporučuju svakih četiri do šest mjeseci tijekom razdoblja intenzivnog rasta, osobito u predškolskoj i školskoj dobi. U slučaju stabilnog nalaza i bez znakova progresije, razmaci između kontrola mogu biti dulji, dok se kod bržeg rasta ili pogoršanja asimetrije preporučuju češće kontrole. Radiološka dijagnostika, odnosno RTG kralježnice, indicira se kada postoji sumnja na strukturalnu skoliozu ili progresiju deformacije. Pretraga se preporučuje kod vidljivog pogoršanja asimetrije, pozitivnog Adamsovog testa pretklona, prisutnosti rotacije kralježaka, sumnje na skoliozu većeg stupnja ili brze progresije tijekom rasta.

“RTG se koristi i kod pozitivne obiteljske anamneze izražene skolioze te za planiranje daljnjeg liječenja i praćenja. RTG snimka omogućuje mjerenje Cobbova kuta, koji predstavlja osnovni parametar za procjenu težine skolioze te donošenje odluke o daljnjem liječenju. S obzirom na izloženost ionizirajućem zračenju, radiološka obrada provodi se isključivo kada postoji jasna klinička indikacija, a uputu mogu dati pedijatar, liječnik školske medicine, dječji ortoped ili fizijatar, uz nastojanje da se broj kontrolnih snimanja svede na najmanju moguću mjeru. Pravovremeno prepoznavanje i redovito praćenje djece s blagim devijacijama kralježnice omogućuje rano uključivanje korektivnih vježbi i smanjuje rizik razvoja izraženijih deformacija tijekom rasta i razvoja djeteta”, zaključuje ortoped Vrdoljak.

Naslovna fotografija: Magnific