Možemo li stavljanjem kose iza ušiju oklempaviti?

Netko kosu stalno gura iza uha, netko je pusti da pada preko lica, a netko o tome uopće ne razmišlja. No gotovo svatko je barem jednom u životu čuo rečenicu koja se prenosi s koljena na koljeno – Nemoj stavljati kosu iza ušiju jer ćeš postati klempav. Upozorenje zvuči kao prirodni zakon, a izgovara se s takvom sigurnošću da rijetko tko stane i zapita se odakle mu uopće ta moć. A opet, kad malo bolje razmislimo, čudno je da bi nešto tako jednostavno kao gesta rukom moglo trajno promijeniti oblik dijela tijela.

Pitanje je, dakle, jednostavno. Može li nekoliko svakodnevnih pokreta oblikovati uši, ili je riječ o još jednoj priči koja je preživjela generacije samo zato što je zvučala uvjerljivo? Oblik i položaj ušiju znaju biti izvor nesigurnosti, i djeci i odraslima, pa vrijedi razdvojiti ono što je puka optička varka od onoga što stvarno može utjecati na anatomiju uha. Za Kidz.hr o tome govori otorinolaringolog dr. Mislav Malić.

Je li kriva kosa ili naše oko?

Ponekad je stvar samo u tome odakle gledamo. Kosa ne mijenja oblik uha, nego način na koji ga percipiramo. Dok su uši skrivene ispod pramenova, jednostavno ih manje primjećujemo, gotovo kao da ih i nema. Onog trenutka kad ih otkrijemo, one iznenada postanu vidljive, pa se lako stekne dojam da su se promijenile, da su izraženije ili da više odstoje nego što smo mislili. U stvarnosti, promijenio se samo prizor u ogledalu, a ne ono ispod njega. Dovoljan je ponekad drugačiji razdjeljak ili podignuta kosa da isti detalj lica odjednom vidimo posve drugim očima.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli ESTETICA.HR (@estetica.hr)

“Jeste li ikad čuli izjavu Nemojte stavljati kosu iza uha jer ćete biti klempavi? Je li to istina ili mit? Takve stvari zapravo služe samo maskiranju klempavosti, da drugi ljudi ne primijete da su klempavi, odnosno uši odstojeće”, pojašnjava Malić.

Drugim riječima, stavljanje kose iza ušiju ne pomiče njihov položaj niti ih čini klempavima. Kosa ih može samo prikriti, ili, kad je maknemo s lica, dodatno naglasiti ono što je oduvijek bilo tu. Iza poznatog upozorenja, dakle, ne krije se nikakva prijetnja razvoju uha, nego samo pitanje estetske percepcije. Ono što prekrijemo, manje primjećujemo, dok ono što otkrijemo, počinjemo gledati sasvim drugačije. Uši se neće promijeniti zato što smo kosu nekoliko puta dnevno sklonili iza njih. Promijenit će se jedino način na koji ih doživljavamo.

Otoplastika i pravo vrijeme za zahvat

Kod djece s izraženije odstojećim ušima, kod koje postoji želja za korekcijom, na raspolaganju je kirurški zahvat, otoplastika. Za razliku od oblikovanja u prvim tjednima života, ovaj se zahvat izvodi tek kad dječje uho dosegne određeni stupanj razvoja. I upravo je taj razvoj ključan za određivanje pravog trenutka. Ne radi se, dakle, o odluci koju treba forsirati što ranije, po svaku cijenu.

“Pa dob od pet ili šest godina, otprilike, je dovoljna da se može učiniti otoplastika. Zašto? Zato što je dječje uho već dostiglo neku svoju veličinu koju će imati i u odrasloj dobi. A hrskavica je istovremeno još uvijek dovoljno mekana da ju možemo vrlo jednostavno formirati i nakon kirurškog zahvata će zadržati taj oblik koji smo napravili. Tako da, to je dob od koje se može raditi, a gornja granica ne postoji”, pojašnjava Malić.

Drugim riječima, ne postoji dob u kojoj je prekasno za promjenu oblika ušiju, ako zbog njih osoba osjeća nelagodu, estetsku ili osobnu. Otoplastika se doduše često povezuje s djetinjstvom, no odluka o zahvatu nije rezervirana isključivo za najmlađe. Neki o tome razmišljaju već kao djeca. Drugi tek godinama kasnije, kada shvate koliko im je nešto dugo smetalo, a da to nisu ni glasno priznali. Dob sama po sebi, dakle, nije prepreka onima koji žele promijeniti oblik ili položaj svojih ušiju.

A što s odraslima?

Nezadovoljstvo izgledom ušiju ne nestaje nužno odrastanjem, dapače, često samo tiho ostaje s nama. Neki o korekciji počnu razmišljati tek u zrelijoj dobi, dok drugi godinama biraju frizure koje će uši prikriti, izbjegavajući rep ili punđu kao da je riječ o nepisanom pravilu. Kosa preko ušiju, pažljivo namješteni pramenovi, izbjegavanje određenih frizura, sve to nekima godinama izgleda posve normalno, dio svakodnevne rutine na koju se više i ne obraća pažnja. Tek s vremenom postane jasno koliko se zapravo često razmišlja o jednom, naizgled sitnom, dijelu izgleda. Zato je dobro znati da mogućnost korekcije ne prestaje s djetinjstvom i da za nju ne postoji propisan rok.

“Može se naravno napraviti i kod odrasle osobe, ima puno odraslih ljudi koji nisu zadovoljni svojim oblikom uši, uvijek su bile malo klempave, malo odstojeće, tako da apsolutno nema kontraindikacije u smislu godina”, zaključuje Malić.

Odgovor na staru dilemu je, dakle, prilično jednostavan: stavljanje kose iza ušiju neće nikoga učiniti klempavim. Ono može samo otkriti ono što je kosa dotad skrivala i time uši učiniti vidljivijima. Možda ovaj mit zato tako uporno opstaje kroz generacije, jer kad promijenimo frizuru, promijeni se i ono što prvo uočimo u ogledalu, pa se lako stekne dojam da se promijenilo nešto puno više. U stvarnosti, nekoliko pramenova iza ušiju ne mijenja ništa osim kuta gledanja.

Naslovna fotografija: Pexels