Zašto je važna suradnja logopeda s drugim stručnjacima?

Kada dijete ima poteškoće s govorom, jezikom ili komunikacijom, logoped je često prva adresa na koju će se roditelji obratiti. Što je i logično. Logoped procjenjuje govorno-jezični razvoj i kroz terapiju radi na teškoćama koje se u tom području mogu pojaviti. No, dječji razvoj rijetko se može promatrati kroz samo jednu njegovu dimenziju. Govor, hranjenje, motorika, sluh, kognitivni razvoj i druge funkcije međusobno su povezani. Ponekad se iza naizgled jednostavne poteškoće krije šira slika.

Zato logoped u svom radu često ne djeluje samostalno. Ovisno o tome što se tijekom procjene uoči i kakve su djetetove individualne potrebe, može biti potrebna suradnja s drugim stručnjacima. Pristup roditeljima ponekad otvara dodatna pitanja, no cilj je djetetu omogućiti što potpuniju i kvalitetniju podršku. Zašto je multidisciplinarni pristup važan i kada logoped može roditelju preporučiti uključivanje drugih stručnjaka, objašnjava logopedica Monika Ivanović iz logopedskog kabineta unTieMi.

Zašto logoped ponekad nije dovoljan sam za sebe?

Poteškoće koje se vide kroz govor ili komunikaciju ne moraju uvijek nastajati isključivo u području govora. Zato logoped tijekom procjene ne promatra samo ono što dijete izgovara, nego nastoji dobiti širu sliku njegova razvoja. Ponekad će se pokazati da je za napredak potrebno dodatno podržati neku drugu funkciju. Iili provjeriti postoji li pozadinski čimbenik koji utječe na ono što roditelji prvo primjećuju. To ne znači da će svakom djetetu trebati više različitih terapija. Naprotiv, potreba za uključivanjem drugih stručnjaka ovisi o konkretnom djetetu, njegovim potrebama i rezultatima procjene.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli KIDZ.HR (@kidz.hr)

“Zašto logoped nekada nije dovoljan sam za sebe? Zato što u većini slučajeva logopedski pristup nije sam za sebe dovoljan. Povremeno je ipak potreban multidisciplinarni pristup problematici djeteta, ovisno o tome odakle njegova pozadina dolazi i što se sa samim djetetom u danom momentu događa”, ističe Ivanović.

S kojim stručnjacima logoped najčešće surađuje?

Kada postoji potreba za dodatnom procjenom ili podrškom, logoped može surađivati s različitim zdravstvenim i stručnim djelatnicima. Koji će se stručnjak uključiti ovisi o tome što se kod djeteta uočava. Nije isto treba li dodatno provjeriti sluh, podržati motorički razvoj, procijeniti određene neurološke okolnosti ili se pozabaviti pitanjima vezanima uz položaj zubi i čeljusti.

“Logoped primarno surađuje sa psihologom, s otorinolaringologom, fizijatrom, fizioterapeutom, ortodontima te neuropedijatrima. Sve ovisno o tome koja je pozadinska problematika samog djeteta”, kaže logopedica.

Takva suradnja može biti važna zato što različiti stručnjaci dijete promatraju iz različitih profesionalnih perspektiva. Kada se procjene povežu, roditelji mogu dobiti jasniju sliku o tome što se događa. Naravno, i koji bi sljedeći korak mogao biti najkorisniji. Važno je pritom naglasiti da popis stručnjaka nije unaprijed određen. Jedno dijete može imati potrebu za suradnjom s fizioterapeutom, drugo s otorinolaringologom… Zato roditelji ne bi trebali zaključivati da je s djetetom nužno nešto ozbiljno samo zato što ih je logoped uputio prema dodatnoj procjeni.

Što se događa kada logoped tijekom procjene uoči dodatnu potrebu?

Roditelji se mogu iznenaditi kada nakon logopedske procjene dobiju preporuku za još jedan pregled. Ako su došli zbog izgovora pojedinih glasova, očekuju da će odgovor biti isključivo vezan uz govor. No stručna procjena može pokazati da bi za napredak bilo korisno uključiti još nekoga. To nije znak da je logopedska terapija zakazala, nego znak da se problem pokušava sagledati šire. U takvim situacijama roditelju je važno objasniti zašto se određena suradnja preporučuje i što se njome želi postići.

“Roditelju uvij,ek, naravno pristupamo s razumijevanjem u odnosu na to što se na samoj procjeni kod djeteta pronađe, dakle ako je potrebna još dodatna suradnja s recimo fizioterapeutom, ja imam određeni svoj stručni tim na koji onda šaljem pacijente da se jave kako bi mogli sklopiti nekakvu suradnju i podržati sa svih strana s kojih nam treba”, kaže Ivanović.

Takav način rada roditeljima može olakšati i samu organizaciju. Kada stručnjaci međusobno surađuju, informacije o djetetu ne ostaju odvojene u različitim sustavima, već se mogu povezivati u širu sliku. Roditelj tako ne mora sam pokušavati zaključiti kako su, primjerice, određena motorička ili zdravstvena okolnost povezane s onime zbog čega je dijete prvotno došlo logopedu.

Zašto je važno gledati dijete kao cjelinu?

Dijete nije skup odvojenih područja koja funkcioniraju neovisno jedno o drugome. Razvoj se događa istodobno i različite su funkcije međusobno povezane. Zato se i stručna podrška ponekad mora organizirati tako da više stručnjaka radi prema istom cilju. Umjesto da se promatra samo simptom koji je roditelj prvi primijetio, pažnja se može usmjeriti i na moguće okolnosti koje s njim imaju veze. Takav pristup ne znači automatski više terapije, nego preciznije usmjeravanje terapije tamo gdje je djetetu podrška doista potrebna.

“I isto tako, ako im treba nekakav support recimo ortodonta ili neuropedijatra ili otorinolaringologa, postoje određeni suradnici s kojima ja usko radim i na taj način jednostavno objasnim roditeljima da samo moj individualni pristup neće biti dovoljan da dobijemo maksimum terapije”, zaključuje Ivanović.

Naslovna fotografija: Pexels