Sve više djece treba pomoć u učenju?

Sjednete s djetetom za stol, otvorite udžbenik iz povijesti, a već nakon pet minuta vidite kako je u mislima u svijetu koji možda ima veze s kraljevima, ali ne hrvatskim… Ubrzo počinje nervoza, pa izbjegavanje zadataka, pa frustracija. I vaša i njegova! Mnogi roditelji prepoznaju ovo kao svakodnevicu. Iako im je dijete bistro i sposobno, učenje je praćeno naporom i otporom.

Prava je istina djeca danas imaju poteškoće s učenjem ne zato što su nemarna ili nezainteresirana, već zato što rastu u okolnostima koje mijenjaju način na koji usvajaju informacije. Djeca iz tzv. alfa generacije, odgajana u digitalnom svijetu prepunom podražaja i instant informacija, razvijaju drugačije načine učenja.

Zato danas pomoć pri učenju nije znak neuspjeha, već promišljen odgovor na promijenjeno obrazovno okruženje. Sve više roditelja traži stručnu podršku kako bi djeca razvila učinkovite strategije učenja, ojačala samopouzdanje i lakše savladavala školske obaveze. Kako bi djeca dobila pravu podršku, važno je razumjeti zašto se poteškoće u učenju javljaju i koji su njihovi najčešći uzroci.

Brojni izazovi za alfa generaciju

“U današnjem odgojno-obrazovnom kontekstu susrećemo se s učenicima koji očekuju da je sadržaj zanimljiv, prilagođen njihovim interesima i da rezultati dolaze brzo. Istovremeno, mnogima je teško nositi se s dosadom i frustracijom, koje su neizbježan dio školskog učenja, ali i svakodnevnog života. Tu su i izazovi u vještinama poput planiranja, organizacije, održavanja pažnje i samokontrole. To sve češće nisu sposobnosti koje djeca usvoje prirodno već vještine koje se moraju svjesno učiti i redovito uvježbavati”, pojašnjava školska psihologinja Petra Pervan.

Istovremeno, dodaje, riječ je o djeci roditelja iz generacije milenijalaca koji svjesno i uz puno truda nastoje mijenjati odgojne obrasce kojima su sami bili odgajani – “kao društvo smo napravili važan iskorak od fizičkog kažnjavanja, ali još učimo kako djeci postavljati jasne i dosljedne granice te ih voditi u procesu odrastanja”.

Iako se školski sustav nastoji prilagoditi generacijama i njihovim specifičnostima, to čini nedovoljno ažurno. Sustav se oslanja na intrinzično motivirane pojedince koji se samostalno uklapaju u nove zahtjeve svog posla. Djeca, s druge strane, odrastaju u bitno drugačijem okruženju nego prijašnje generacije. Tehnologija i promjene u odgoju smanjuju prilike za spontano razvijanje vještina važnih za učenje.

“Sve se češće pojavljuju izazovi u vještinama poput planiranja, organizacije, održavanja pažnje i samokontrole – temeljima uspješnog učenja i funkcioniranja u školi. Danas to, slijedom promjena, više nisu sposobnosti koje djeca usvoje prirodno već vještine koje se moraju svjesno učiti i redovito uvježbavati”, dodaje psihologinja Pervan.

Što čini instrukcije učinkovitima?

Školski sustav pokušava pratiti promjene, ali to čini sporo, često prepuštajući odgovornost pojedincima – učenicima, učiteljima i roditeljima. Zato danas nije dovoljno samo “biti dobar učenik”. Potrebno je znati kako učiti, a to su vještine koje se, srećom, mogu uvježbati uz pravu podršku. U Centru za jezike Dicta razvili su personaliziran pristup s ciljem da učenici dobiju ne samo znanje, već i alate kako bi postali samostalniji, organiziraniji i sigurniji u sebe.

“Nastava se odvija individualno i u malim grupama, što nam omogućuje personaliziran pristup i kvalitetnu podršku svakom učeniku. Naglasak je na razumijevanju gradiva, jačanju samopouzdanja i osamostaljivanju učenika u procesu učenja. Učenici se u svakom trenutku mogu prijaviti preko naše aplikacije i odabrati željeni termin za nastavu uživo ili online“, kaže Tihana Jagić, profesorica engleskog i talijanskog jezika te direktorica Dicta centra za jezike. Jagić dodaje kako se najviše traže individualne instrukcije iz engleskog jezika i matematike.

“Najtraženije su, dakako, instrukcije za engleski jezik i matematiku. Najteže je gradivo petog i sedmog razreda osnovne škole i prvog razreda srednje škole. Svaki taj razred donosi promjene, opsežnije gradivo, nove predmete i nove profesore, a učenici se svemu tome trebaju prilagoditi što prije kako bi uspješno pratili nastavu”, objašnjava Jagić.

Učenje od malih nogu

Dicta centar za jezike kroz pomno osmišljene programe nudi podršku svim uzrastima. Na dječjim se tečajevima uči kroz igru, pokret, priče i razgovor. Tečajevi za odrasle prilagođeni su terminima, bilo da su u večernjim satima ili vikendom, kao i tehnikama učenja. Cilj je potaknuti sve govornike da jezike usvajaju i govore bez straha od pogreške. U Dicti djeca uče na prirodan način, kroz komunikaciju i igru. Atmosfera je poticajna i prijateljska pa učenici svih uzrasta rado pohađaju programe učenja.

Osim toga, u Dicti se organiziraju i radionice usmjerene na pomoć u učenju. One postaju posebno tražene kada krenu pripreme za maturu.

“Polaznicima predstavljamo i zajedno uvježbavamo provjerene tehnike učenja, prilagođene njihovoj dobi i obrazovnim potrebama”, ističe profesorica Jagić.

A kako roditelji mogu pomoći?

Roditelji imaju važnu ulogu u razvoju zdravih i učinkovitih navika učenja kod djece. Trebaju ih naučiti kako učiti, a ne učiti umjesto njih.

“Roditelji ne trebaju djeci biti formalni učitelji kao što su to učitelji u školi, ali imaju važnu ulogu u stvaranju uvjeta za učenje te pružanju emocionalne podrške. Trebaju se usmjeriti na trud koji djeca ulažu i napredak koji postižu”, ističe psihologinja Pervan.

Prije svega, važno je stvoriti mirno i uredno mjesto za učenje kod kuće, bez distrakcija. Važno je da dijete ima određeno mjesto na kojem uči i piše zadaće. Samim sjedanjem za isti stol, u istom prostoru, mozak postepeno uči da je to mjesto za rad.

U početku je dovoljno stvoriti poticajnu atmosferu – primjerice, radeći vlastite obaveze u istoj prostoriji. Kada dijete zatraži pomoć, korisno je razgovarati o tome koja metoda učenja najbolje odgovara određenom gradivu, podijeliti osobna iskustva i pomoći u provjeri znanja kroz pitanja.

Veliku ulogu ima i planiranje učenja. Jedan od razloga zašto djeca danas imaju poteškoće u učenju je nedovoljno razvijena vještina planiranja. Bez jasne strukture i organizacije školskih obaveza, djeci je teško procijeniti koliko im vremena treba za učenje. To često dovodi do zaboravljanja zadataka i osjećaja frustracije. Planiranje učenja isprva zahtijeva podršku roditelja, no s vremenom dijete postupno uči samostalno organizirati obaveze, realnije procjenjivati vlastiti rad i preuzimati odgovornost za učenje.

Djeca trebaju razviti i strategiju učenja. To uključuje usvajanje strategija poput izdvajanja ključnih informacija, vođenja vlastitih bilješki, korištenja kartica za ponavljanje, prepričavanja gradiva ili digitalnih alata za samoprovjeru znanja. Važno je da učenje ostane djetetov proces, dok je roditelj podrška iz pozadine.

Učenje zahtijeva napor, a djeci je važno pokazati da su povremene poteškoće i dosada sasvim normalan dio procesa. Njegujući orijentaciju na rast i razvoj, potičemo djecu da uče iz pogrešaka, prihvaćaju izazove i vrednuju trud i sam proces učenja, a ne samo krajnji rezultat – jer upravo tako razvijaju zdravo samopouzdanje.

Naslovna fotografija: Pexels