Tinejdžeri stil ne pokazuju samo odjećom – i ovi detalji puno govore

Školski hodnici oduvijek su bili svojevrsna pozornica na kojoj djeca i tinejdžeri pokazuju nešto od svoje osobnosti. Nekada su tu ulogu imali odjeća, specifična frizura ili školski ormarić ukrašen fotografijama, magnetima i sitnicama koje su učenicima nešto značile. Danas se dio tog prostora preselio na predmete koje nose sa sobom. U mnogim školama ormarići više nisu dio svakodnevice. Učenici ih, isto tako, ponekad ni ne koriste jer su im učionice na različitim krajevima škole. Ruksak tako više nije samo mjesto za knjige. Boca za vodu, tenisice, maskica za mobitel, laptop i privjesci postaju dio svakodnevnog izgleda. Ali i način da učenik pokaže nešto o sebi.

Možda se roditelju na prvi pogled čini da je riječ samo o sitnicama. Netko će na ruksak staviti nekoliko privjesaka. Drugi će ga prekriti naljepnicama, treći će odabrati bocu u omiljenoj boji, a četvrti će najviše pažnje posvetiti tenisicama. No kroz takve male izbore često vidi nešto od procesa koji je puno veći od samog trenda. Adolescencija je razdoblje u kojem mlada osoba počinje svjesnije istraživati vlastiti identitet, interese i mjesto među vršnjacima. Predmeti koje bira mogu zato istodobno biti način individualnog izražavanja i mali znak prema drugima: ovo volim, ovo mi je važno, s ovim se povezujem.

Ruksak je postao novi prostor za osobni stil

Kada školski ormarići nisu praktični ili ih uopće nema, učenici tijekom dana sa sobom nose gotovo sve što im treba. Ruksak zato više nije samo mjesto za knjige, bilježnice i pernicu. On je dio svakodnevnog izgleda i jedan od rijetkih predmeta koje tinejdžer može urediti potpuno prema vlastitom ukusu. Privjesak na patentnom zatvaraču, bedž ili naljepnica mogu govoriti o glazbi koju sluša, filmu koji voli ili hobiju kojim se bavi. Ili jednostavno o nečemu što mu je trenutačno posebno drago. Ponekad je dovoljan samo jedan detalj da potpuno običan ruksak postane prepoznatljiv. Upravo zato nije neobično da se tinejdžer više puta vraća istom predmetu i nadograđuje ga novim sitnicama.

Ista se stvar događa s tenisicama, bocama za vodu, maskicama za mobitel i laptopima. Tamo gdje školska pravila ograničavaju odjeću ili druge načine izražavanja, učenici traže prostore u kojima ipak mogu napraviti nešto svoje. Netko će odabrati upečatljive tenisice, netko će laptop ukrasiti naljepnicama, a netko će na ruksak objesiti nekoliko privjesaka. Ne mora biti riječ o skupim stvarima niti o nečemu što će privući svačiju pažnju. Važnije je da taj predmet tinejdžeru nešto znači. U tom smislu boca za vodu ili privjesak mogu postati jednako osobni kao komad odjeće. Razlika je samo u tome što ih tinejdžer može mijenjati, dodavati ili uklanjati puno jednostavnije.

Privjesak na ruksaku ponekad ima svoju priču

Nisu svi ukrasi koje tinejdžeri nose sa sobom odabrani zato što su trenutačno popularni. Neki imaju sasvim osobnu priču. Privjesak može biti poklon roditelja, prijatelja, člana obitelji ili osobe koja je tinejdžeru posebno važna. Nekome će izgledati kao običan ukras na ruksaku, dok će njegov vlasnik u njemu vidjeti uspomenu na određeni trenutak ili osobu. Takve sitnice zato mogu ostati na istom mjestu puno dulje od nekog prolaznog trenda. Njihova vrijednost nije nužno u tome koliko dobro izgledaju, nego u tome što predstavljaju. Upravo zbog toga nije svaku stvar koju tinejdžer uporno nosi sa sobom korisno promatrati samo kroz pitanje je li trenutačno moderna.

Kod nekih tinejdžera osobni predmeti mogu imati i emocionalnu vrijednost. Fotografija, ogrlica s privjeskom ili poklon koji podsjeća na voljenu osobu mogu tijekom školskog dana predstavljati mali podsjetnik na odnose koji su im važni. To je zanimljivo i zato što se u adolescenciji povećava važnost odnosa s vršnjacima i potreba za većom samostalnošću, dok obitelj i dalje ostaje važan dio tinejdžerova svijeta. Predmet koji nosi sa sobom zato može povezivati različite dijelove njegova života. Ponekad upravo zato nije lako objasniti zašto mu je određeni privjesak važniji od 10 novih stvari koje bi mogao kupiti.

Zašto tinejdžerima toliko znače baš te sitnice?

Odraslima nije uvijek lako razumjeti zašto je tinejdžeru toliko važno kako izgleda boca za vodu ili koji se privjesak nalazi na njegovom ruksaku. Međutim, u adolescenciji se povećava usmjerenost prema vršnjacima, socijalnom prihvaćanju i samostalnosti. Istodobno se razvija i potreba za istraživanjem vlastitog identiteta. To ne znači da svaki privjesak ili naljepnica imaju duboko psihološko značenje. Znači samo da predmeti, stil i drugi oblici izražavanja mogu postati jedan od načina na koji tinejdžer istražuje što mu se sviđa i kako želi biti viđen. Omiljeni bend, određeni lik, boja, šala ili naljepnica mogu drugoj osobi biti dovoljan razlog za razgovor.

Kada vršnjak primijeti isti privjesak ili prepozna naljepnicu omiljenog izvođača, taj mali detalj može postati početak neke vrste povezivanja. Tinejdžer otkriva da s nekim dijeli interes ili dio svog svijeta, a upravo takve zajedničke točke mogu biti važne u stvaranju odnosa s vršnjacima. Stručna literatura o adolescentnom razvoju opisuje vršnjačke skupine kao jedan od važnih konteksta u kojima mladi istražuju identitet i uče kako se razlikuju od drugih, ali i kako im pripadaju. Zato se određeni predmeti među učenicima ponekad brzo prošire. Ono što je počelo kao osobni izbor može postati trend koji prihvaća veći broj učenika, ali i dalje ostavlja dovoljno prostora da ga svatko prilagodi sebi.

Nije riječ samo o stvarima koje nose

Osobni stil tinejdžera zato ne završava na ruksaku, boci za vodu ili tenisicama. Način izražavanja može se vidjeti i kroz frizuru, glazbu koju slušaju, aktivnosti kojima se bave, školski duh, sport i umjetnost, kao i kroz način na koji sudjeluju u životu škole. Nekome će biti važno kako uređuje kosu, dok će drugi puno više sebe pokazati kroz sportsku ekipu, glazbu ili kreativni hobi. Nema jednog pravila. Tinejdžeri isprobavaju različite načine izražavanja i kroz njih postupno otkrivaju što im odgovara, a što ipak nije njihovo. I upravo je takvo isprobavanje dio razvoja identiteta, koji se tijekom adolescencije ne događa odjednom, nego kroz niz manjih izbora i iskustava.

Zato bi roditeljima moglo biti korisnije pokazati zanimanje nego odmah procijeniti neki izbor kao nevažan ili pretjeran. Ako dijete odjednom želi zalijepiti deset naljepnica na laptop, kupiti neobičan privjesak ili svugdje nositi svoju omiljenu bocu, možda iza toga zaista nema velike priče. Ali možda je ima. Umjesto pitanja zašto mu je nešto toliko važno, dovoljno je pitati što mu se kod toga sviđa ili odakle mu je predmet. Takav razgovor ne mora postati velika rasprava o identitetu. Ponekad će odgovor biti jednostavan: sviđa mu se. Ponekad će otkriti omiljenu glazbu, prijateljstvo, uspomenu ili novi interes. A ponekad će roditelj samo dobiti mali uvid u svijet koji tinejdžer polako gradi za sebe.

Naslovna fotografija: Pexels