Visoki tlak u trudnoći: znakovi na koje trebate obratiti pažnju

Žensko tijelo u trudnoći prolazi kroz niz intenzivnih promjena. Tegobe pritom gotovo postaju dio trudničke svakodnevice. Umor, oticanje nogu, povremena glavobolja ili blaga zamućenost pred očima mnoge buduće majke doživljavaju kao normalan i očekivan dio trudnoće. I u većini slučajeva doista je riječ o bezazlenim, prolaznim smetnjama. Ponekad upravo ti naizgled uobičajeni simptomi mogu biti prvi signal da se u organizmu događa nešto što zahtijeva dodatnu pažnju.

Jedno od stanja koje se može razviti u trudnoći jest preeklampsija. Riječ je o komplikaciji koja se javlja nakon 20. tjedna trudnoće i koja zahtijeva pažljivo praćenje. Dodatno zbunjuje činjenica da se preeklampsija ponekad otkrije prije nego što trudnica primijeti simptome, tijekom rutinske kontrole. Rutinski pregledi su zato važan sigurnosni mehanizam za majku i dijete.

S ginekologinjom Anom Jelčić iz zagrebačke Ginekologije D*ANA smo razgovarali o tome kako prepoznati rane znakove, tko ima povećan rizik i koje su mogućnosti prevencije i liječenja. U nastavku donosimo što svaka trudnica treba znati.

Kada trudničke tegobe prestaju biti uobičajene?

Preeklampsija je ozbiljno stanje koje se može javiti u trudnoći, obično nakon petog mjeseca trudnoće. To stanje obilježava povišen krvni tlak uz određene promjene u laboratorijskim nalazima. Ginekologinja Jelčić ističe da je kod preeklampsije karakteristična prisutnost proteina u mokraći. Simptomi obično uključuju glavobolju, opće zadržavanje tekućine, svjetla pred očima i bol u gornjem dijelu trbuha.

“Smatra se da preeklampsija nastaje zbog složenih promjena u razvoju posteljice i načinu na koji majčin organizam reagira na trudnoću. U trudnoći su ranije navedeni simptomi i pojava proteina u urinu relativno česti i najčešće bezopasni. Kod preeklampsije se, međutim, takve tegobe javljaju uz trajno povišen tlak, iznad 140/90 mmHg. Dolazi i do promjene u nalazima urina, a u kasnijoj fazi i krvi”, pojašnjava.

Ako se u trudnoći pojave navedeni simptomi uz povišen krvni tlak, potrebno je odmah kontaktirati liječnika ili se javiti u hitnu službu. Ukoliko je trudnica u dilemi radi li se o ozbiljnim simptomima ili ne, svakako je uputa kontaktirati liječnika. U suradnji će riješiti dilemu i otkloniti zabrinutost ili, ako je potrebno, pravodobno intervenirati.

Kako se postavlja dijagnoza?

Neke trudnice primijete određene simptome koji mogu upućivati na razvoj preeklampsije. Najčešće se radi o jačoj ili neuobičajenoj glavobolji, smetnjama vida poput zamućenja ili bljeskova pred očima, izraženijem oticanju lica i ruku ili boli u gornjem dijelu trbuha.
U određenom broju slučajeva preeklampsija se otkrije i prije nego što trudnica primijeti jasne simptome. Zato su redovite kontrole u trudnoći iznimno važne. Mjerenje krvnog tlaka i analiza urina su jednostavne, ali vrlo vrijedne metode. Omogućuju rano otkrivanje promjena i pravovremenu liječničku intervenciju.

Ginekologinja Jelčić pojašnjava kako određeni čimbenici mogu povećati vjerojatnost razvoja preeklampsije. Među njima su prva trudnoća, višeplodna trudnoća, prethodna preeklampsija, kronično povišeni krvni tlak, dijabetes ili bolesti bubrega. Nešto veći rizik mogu imati žene s određenim metaboličkim ili autoimunim bolestima.

“Važno je, međutim, naglasiti da se preeklampsija ponekad može razviti i kod potpuno zdravih trudnica bez jasnih rizičnih čimbenika. Dijagnoza se postavlja kombinacijom nekoliko rutinskih postupaka: mjerenjem krvnog tlaka, analizom urina, laboratorijskim nalazima krvi te ultrazvučnim praćenjem rasta djeteta. Sve su to standardne pretrage koje su dio redovite skrbi u trudnoći”, dodaje.

Može li se preeklampsija spriječiti?

U kontroliranju simptoma i smanjenju rizika za majku i dijete mogu pomoći razne mjere i tretmani. Cilj je trudnoću, kad god je to moguće, održati stabilnom do razdoblja kada je porod najsigurniji za majku i dijete. Zahvaljujući redovitom praćenju i suvremenoj perinatološkoj skrbi, u većini slučajeva uspijevamo pravovremeno reagirati i postići dobar ishod za majku i dijete.

“Postoji pretraga koja se zove Rani probir na preeklampsiju. Radi se o organiziranom, ranom testiranju u prvom tromjesečju, između 11. i 14. tjedna. Ono nam pomaže ranije prepoznati trudnice s povišenim rizikom. Kad je potrebno, na vrijeme se uvode preventivne mjere i pojačano praćenje. Kod trudnica s povećanim rizikom od preeklampsije preporučuje se niskodozni aspirin, koji ima dokazanu ulogu u smanjenju rizika kada se započne u ranoj trudnoći. O takvoj terapiji uvijek odlučuje liječnik nakon procjene individualnih čimbenika rizika”, pojašnjava ginekologinja Jelčić.

Kad se govori o prevenciji preeklampsije, često se postavlja pitanje mogu li suplementi smanjiti rizik. Ginekologinja Jelčić ističe da su prema istraživanjima važni dovoljan unos kalcija, vitamina D i omega-3 masnih kiselina, koji se uzimaju kroz pripravke za trudnice u dogovoru s liječnikom. Odluka o suplementima ili preventivnim mjerama je individualna, jer potrebe mogu varirati od trudnoće do trudnoće. Uravnotežena prehrana, redovite kontrole i pravodobno praćenje i dalje ostaju temelj sigurne trudnoće.

“Liječenje preeklampsije temelji se na procjeni težine bolesti i trajanja trudnoće te na pažljivom praćenju majke i fetusa. Definitivno liječenje preeklampsije je porod, odnosno dovršenje trudnoće i porođaj posteljice. Do poroda se provodi suportivno liječenje s ciljem sprječavanja komplikacija. To uključuje kontrolu arterijskog tlaka antihipertenzivima, magnezijev sulfat za prevenciju i liječenje eklamptičkih napadaja te po potrebi kortikosteroidi za sazrijevanje fetalnih pluća ako se očekuje prijevremeni porod”, zaključuje ginekologinja.

Naslovna fotografija: Pexels