Je li vaše dijete vizualni tip? Evo kako mu slike mogu pomoći u učenju

Neka djeca najlakše pamte ono što čuju. Druga će istu informaciju puno lakše razumjeti kada je vide pred sobom. Nekome će pomoći da nešto pročita i zapiše, dok će drugi tek nakon crteža, tablice ili konkretnog primjera povezati sve informacije. U učenju ne postoji jedan recept koji odgovara baš svakom djetetu, a upravo zato može biti korisno promatrati na koji način dijete najlakše usvaja i pamti nove informacije. Kod neke djece pritom posebno dobro funkcioniraju slike, boje, grafikoni, mentalne mape i drugi vizualni sadržaji.

Zamislite dijete koje pokušava zapamtiti nekoliko novih pojmova. Može ih čitati iz udžbenika iznova i iznova, ali informacije jednostavno ne ostaju u glavi. A onda ih netko prikaže kroz jednostavan crtež, poveže bojama ili složi u preglednu tablicu. Odjednom gradivo postaje jasnije. Takve male promjene u načinu učenja mogu napraviti veliku razliku, posebno kada dijete postupno otkrije koje mu tehnike najviše odgovaraju.

Što znači biti vizualni učenik?

Kada govorimo o učenju, često se spominju različite preferencije u načinu primanja informacija. Neka djeca vole slušati objašnjenja, druga preferiraju čitati i zapisivati, dok će treća puno lakše razumjeti nešto ako mogu vidjeti kako izgleda. Vizualno učenje podrazumijeva korištenje slika, grafikona, dijagrama, boja, simbola, mentalnih mapa i drugih načina prikazivanja informacija.

Učenje i škola

Što znači biti vizualni učenik?

Neka djeca lakše razumiju gradivo kada ga mogu vidjeti. Slike, boje i jednostavni prikazi mogu im pomoći da informacije povežu i zapamte.

💡

🖼️

Slike i boje

Fotografije, ilustracije, boje i simboli mogu pomoći djetetu da lakše poveže informacije.

📊

Prikaz informacija

Grafikoni, dijagrami i mentalne mape mogu složeno gradivo učiniti preglednijim i razumljivijim.

🧠

Više načina učenja

Dijete može istovremeno koristiti različite načine učenja, ovisno o dobi, predmetu i vrsti gradiva.

✓

Važno: bolje je govoriti o preferencijama nego dijete odmah nazvati „vizualnim učenikom“. Način na koji dijete najbolje uči može se mijenjati ovisno o situaciji.

To ne znači da dijete koje voli slike ne može dobro učiti iz teksta ili slušati učitelja. Upravo suprotno. Učenje je puno složenije od jednostavne podjele na nekoliko kategorija. Dijete može istovremeno koristiti različite načine učenja, a ono što mu odgovara može se mijenjati ovisno o predmetu, dobi i vrsti gradiva. Zato je korisnije govoriti o preferencijama, a ne djetetu odmah dati etiketu vizualnog učenika.

Kako prepoznati da djetetu odgovara vizualno učenje?

Nema jednog znaka koji će odmah pokazati da dijete najbolje uči kroz slike. Neka djeca spontano crtaju ono što su naučila, druga vole koristiti markere u različitim bojama, dok će treća lakše zapamtiti informacije kada ih vide napisane ili prikazane u obliku tablice. Možda ćete primijetiti i da dijete lakše prati upute kada su napisane nego kada ih dobije samo usmeno.

Vrijedi promatrati i što se događa kada dijete zapne. Ako mu određeno gradivo postane jasnije nakon što ga nacrtate, pokažete na primjeru ili zajedno napravite mentalnu mapu, to može biti dobar znak da mu vizualna podrška odgovara. Umjesto traženja jedne točne metode, cilj je isprobavati različite pristupe i vidjeti što djetetu konkretno pomaže.

Slike mogu pomoći

Neke informacije jednostavno je lakše razumjeti kada ih možemo vidjeti. Primjerice, dugačak popis podataka može izgledati prilično zamorno, dok će isti podaci prikazani grafikonom odmah pokazati odnose među njima. Slično je i s gradivom iz prirode, geografije, povijesti ili matematike. Crtež, karta, vremenska crta ili jednostavna shema ponekad mogu pomoći djetetu da poveže informacije koje mu se na prvi pogled čine nepovezanima.

Vizualni prikaz također može pomoći kada je gradivo opsežno. Umjesto da dijete pokušava zapamtiti cijelu stranicu teksta, može izdvojiti nekoliko ključnih pojmova i povezati ih strelicama, simbolima ili bojama. Na taj način dobiva svojevrsnu malu kartu gradiva kojoj se kasnije može vratiti.

Kako napraviti vizualni raspored za dijete?

Jutro prije škole ponekad izgleda kao mala utrka. Oblačenje, doručak, pranje zubi, spremanje torbe, provjera zadaće i polazak iz kuće – sve to treba napraviti prije nego što sat pokaže da je vrijeme za izlazak. Umjesto da dijete svakih nekoliko minuta podsjećate što još treba napraviti, neke se obaveze mogu pretvoriti u jednostavan vizualni raspored.

Na papir možete nacrtati ili zapisati nekoliko koraka koji slijede jedan nakon drugoga. Dijete nakon svake obavljene aktivnosti može staviti kvačicu, pomaknuti magnet ili prekrižiti zadatak. Sličan raspored može koristiti i za učenje. Primjerice, prvo čitanje lekcije, zatim kratka pauza, ponavljanje, rješavanje zadataka i na kraju provjera naučenog. Kada dijete može vidjeti što ga čeka, veliki zadatak može djelovati puno jednostavnije.

Boje, mentalne mape i crteži

Ne treba vam posebna oprema kako biste učenje učinili vizualnijim. Nekoliko bojica ili markera može biti sasvim dovoljno. Dijete može jednom bojom označavati važne pojmove, drugom datume, a trećom primjere. Važno je samo da boje imaju smisao i da ih ne bude toliko da stranica na kraju postane još teža za čitanje.

Dobar alat mogu biti i mentalne mape. Dijete u sredinu papira napiše glavnu temu, a zatim oko nje dodaje povezane pojmove, kratke bilješke, crteže i strelice. Takav način rada posebno može biti koristan kada treba povezati veći broj informacija. Osim toga, dijete pritom aktivno sudjeluje u obradi gradiva, umjesto da ga samo pasivno čita.

I tehnologija može pomoći

Djeca danas informacije često primaju i kroz ekrane, pa se vizualni način učenja može lako povezati s tehnologijom. Edukativne animacije, interaktivne karte, digitalne prezentacije, ilustracije i različiti obrazovni alati mogu učiniti određene teme zanimljivijima i preglednijima.

Ipak, nije svaka lijepa animacija automatski i dobar način učenja. Ako ekran sadržava previše elemenata, zvukova i efekata, dijete se može teže usredotočiti na ono što je važno. Najkorisniji vizualni materijali obično su oni koji su dovoljno jednostavni da pomognu razumijevanju, a ne da dodatno odvlače pažnju.

Važno je pronaći ono što odgovara baš vašem djetetu

Iako se često govori o različitim stilovima učenja, važno je ne pretpostaviti da dijete pripada samo jednoj kategoriji. Dijete može voljeti slike kada uči prirodu, ali bolje pamtiti povijest kroz razgovor. Može koristiti boje za matematiku, a za lektiru preferirati čitanje i razgovor. Način učenja može se mijenjati i kako dijete raste i postaje samostalnije.

Zato je najbolji pristup – promatranje i isprobavanje. Pomažu li djetetu slike? Pamti li bolje kada koristi boje? Je li mu lakše kada veliki zadatak podijelite na nekoliko manjih? Pomažu li mu tablice, grafikoni ili mentalne mape? Odgovori na ta pitanja mogu biti puno korisniji od pokušaja da dijete svrstamo u jednu određenu ladicu.

Učenje ne mora uvijek izgledati isto

Najvažnije je da dijete postupno otkrije što mu pomaže da razumije, zapamti i poveže nove informacije. Nekad će to biti slika, nekad razgovor, nekad zapisivanje, a nekad praktičan zadatak. Različite metode mogu se međusobno nadopunjavati i upravo u toj kombinaciji često nastaje način učenja koji djetetu najbolje odgovara.

Ako primijetite da vaše dijete lakše pamti kada nešto može nacrtati, vidjeti ili organizirati bojama, dajte mu prostora da tu prednost iskoristi. Učenje ne mora uvijek značiti sjedenje nad knjigom i ponovno čitanje istih rečenica. Ponekad jedna dobro nacrtana shema, nekoliko ključnih riječi i malo boje mogu pomoći da ono što je izgledalo komplicirano napokon – sjedne na svoje mjesto.