Zašto bebe stišću šake – i što to znači za njihov razvoj?

Promatrajući svoje novorođenče, vjerojatno ste primijetili da njegove male šake velik dio vremena ostaju stisnute. Prsti su savijeni prema dlanu, a beba ih tek povremeno opusti. Pokret roditeljima može biti zanimljiv, ali ponekad može izazvati i zabrinutost. Posebno ako se čini da beba rijetko otvara dlanove. Stisnute šake su u prvim mjesecima života ipak najčešće potpuno uobičajen dio razvoja. Povezane su s urođenim refleksima, ali i s postupnim sazrijevanjem živčanog sustava. Beba u početku još nema potpunu kontrolu nad svojim pokretima. Zato su mnoge njezine reakcije automatske, a s vremenom postaju sve svjesnije i preciznije.

Stiskanje šaka pritom nije jedini refleks koji možete primijetiti kod novorođenčeta. Beba može okrenuti glavu prema dodiru na obrazu, početi sisati kada joj nešto dotakne usta ili naglo raširiti ruke kada se prepadne. Svi ti pokreti dio su ranog neurološkog razvoja i pomažu bebi da se postupno prilagodi okolini. Kako živčani sustav sazrijeva, refleksni pokreti polako ustupaju mjesto namjernim pokretima. Šake se tada počinju češće otvarati, beba promatra svoje prste, približava ruke ustima i pokušava dohvatiti predmete. Takvim se malim promjenama razvija sve bolja kontrola pokreta i fina motorika.

Stisnute šake dio su normalnih refleksa novorođenčeta

Jedan od refleksa koji roditelji mogu lako primijetiti jest palmarni hvat. Kada nježno dodirnete dlan novorođenčeta, ono će često automatski saviti prste i uhvatiti vaš prst. Beba pritom ne odlučuje svjesno napraviti taj pokret. On se događa kao automatska reakcija živčanog sustava. Palmarni hvat prisutan je od rođenja i postupno slabi kako se razvija voljna kontrola pokreta. Slična refleksna reakcija može se primijetiti i na stopalima. Dodir tabana može potaknuti savijanje prstića prema unutra.

Uz palmarni hvat postoje i drugi refleksi koji su karakteristični za prve mjesece života. Refleks traženja pomaže bebi pronaći dojku ili bočicu, dok je refleks sisanja važan za hranjenje. Moroov refleks, poznat i kao refleks trzaja, može se pojaviti kada bebu iznenadi glasan zvuk, nagli pokret ili osjećaj gubitka oslonca. Tada može naglo raširiti ruke, a zatim ih ponovno privući tijelu. Tu je i tonički vratni refleks. Kada beba okrene glavu na jednu stranu, ruka na toj strani može se ispružiti, dok se druga savija. Takve reakcije dio su normalnog razvoja i pedijatri ih prate tijekom pregleda.

Glad, nelagoda i plač također mogu utjecati na šake

Stisnute šake nisu uvijek povezane samo s refleksima. Beba ih može jače stisnuti i kada je gladna, umorna ili uznemirena. Neke bebe prije hranjenja postanu nemirnije, pomiču rukama i čvršće stišću prste. Ako se uz to pojavljuju okretanje glave prema dodiru, traženje dojke ili bočice i sisanje prstića, moguće je da pokretima pokazuje da je vrijeme za hranjenje. Nakon obroka i smirivanja šake se obično opuste. Slična se reakcija može pojaviti i kada je beba izložena previše podražaja ili joj je potreban odmor.

Napetost cijelog tijela može biti izraženija i tijekom plača ili nelagode. Tada beba može stisnuti šake, saviti ruke i noge ili se izvijati. Ponašanje je najčešće prolazno i smanjuje se kada se ukloni ono što je bebu uznemirilo. Ponekad će pomoći hranjenje, presvlačenje ili mirnija prostorija. Bebi može odgovarati i nježno ljuljanje, umirujući glas ili jednostavno blizina roditelja. Važno je promatrati cijelu sliku, a ne samo položaj šaka. Ako se beba inače ponaša uobičajeno, dobro jede i napreduje, povremeno stiskanje šaka najčešće nije razlog za zabrinutost.

Kada će beba početi otvarati šake?

Kako beba raste, njezin živčani sustav sazrijeva, a kontrola pokreta postaje sve bolja. Zbog toga se stisnute šake postupno pojavljuju sve rjeđe. U prvim mjesecima života sasvim je uobičajeno da beba često drži prste savijene. S vremenom počinje sve češće otvarati dlanove i istraživati vlastite ruke. Može promatrati prstiće, stavljati ih u usta i pokušavati njima dotaknuti ili dohvatiti predmete. Pokreti tada postaju sve namjerniji, što je važan dio razvoja fine motorike.

Razvoj se ne odvija potpuno jednako kod svake bebe. Ipak, postoje situacije u kojima je dobro razgovarati s pedijatrom. To je posebno važno ako su šake stalno čvrsto stisnute, ako ih beba teško ili gotovo nikada ne otvara ili ako primijetite izraženu ukočenost ruku i nogu. Obratite pažnju i na to koristi li beba obje strane tijela na sličan način. Pedijatar tijekom redovitih pregleda prati reflekse, mišićni tonus i razvoj pokreta. Ako vas bilo što u razvoju bebe zabrinjava, vrijedi postaviti pitanje i zatražiti stručnu procjenu. Jedan znak sam po sebi najčešće ne znači da postoji problem, ali praćenje razvoja može pomoći da se eventualne teškoće prepoznaju na vrijeme.

Naslovna fotografija: Pexels