Zašto mala djeca bacaju stvari? Evo što se krije iza ove razvojne faze

Ako je vaše dijete u posljednje vrijeme otkrilo koliko je zabavno bacati stvari, vjerojatno ste imali priliku gledati igračke kako lete po dnevnom boravku ili druge predmete tamo gdje im definitivno nije mjesto. I dok roditeljima takvo ponašanje može biti iscrpljujuće, važno je znati da bacanje predmeta uobičajen dio ranog razvoja. Mala djeca tek otkrivaju što sve mogu učiniti svojim tijelom i predmetima koji ih okružuju. A bacanje im pritom daje priliku da istražuju pokret, uzrok i posljedicu te vlastite fizičke sposobnosti.

Za dijete je svaki bačeni predmet zapravo mali eksperiment. Ako baci loptu, odskočit će. Ili ako baci igračku s visoke stolice, dogodit će se nešto drugačije nego kada je baci s poda. Dijete tako, bez ikakvog razumijevanja pojmova poput gravitacije ili fizike, uči promatrajući što se događa nakon njegova postupka. Osim toga, bacanje zahtijeva koordinaciju pokreta, kontrolu šake i prstiju te usklađivanje vida i pokreta. Zato je korisnije razmišljati o ovoj fazi kao o dijelu učenja nego kao o ponašanju koje pod svaku cijenu treba zaustaviti.

Zašto djeca uopće počinju bacati stvari?

Bacanje je za malu djecu uzbudljiva nova vještina. U trenutku kada shvate da mogu otvoriti šaku, pustiti predmet i namjerno ga poslati u određenom smjeru, vrlo brzo požele tu sposobnost ponavljati. Pritom otkrivaju i da različiti predmeti proizvode različite rezultate. Lopta se kotrlja ili odbija, kocka padne uz zvuk, papir može lebdjeti, a hrana napravi popriličan nered.

Takvo istraživanje dio je kognitivnog i motoričkog razvoja. Dijete uči kroz ponavljanje, pa zato nešto što je nama nakon 10-og bacanja već potpuno nezanimljivo njemu može biti fascinantno. Nije realno očekivati da će malo dijete jednostavno prestati bacati stvari zato što smo mu jednom rekli da to ne smije.To, naravno, ne znači da treba dopustiti da sve leti po kući. Umjesto pokušaja da u potpunosti zaustavite bacanje, postavite jasne granice oko toga što se smije bacati, gdje i kada.

Kako reagirati kada dijete baca ono što ne bi trebalo?

Najjednostavniji način je djetetu pokazati što smije bacati. Lopte, mekane igračke, vrećice za bacanje ili čak smotane čarape mogu postati dio igre u kojoj će dijete imati priliku zadovoljiti potrebu za bacanjem, ali na siguran način. Možete zajedno ubacivati loptice u košaru, bacati mekane predmete u kutiju ili organizirati malu igru gađanja. Kada dijete posegne za predmetom koji nije primjeren za bacanje, pokušajte ga zamijeniti nečim što jest. Ako, primjerice, baci cipelu, mirno je uzmite i ponudite mu loptu uz poruku Cipela nije za bacanje. Loptu možemo bacati. Tako dijete postupno uči razliku između prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja, bez potrebe za dugim objašnjenjima.

Posebno je važno reagirati ako dijete baca predmete prema drugim ljudima ili životinjama. Tada treba jasno i mirno zaustaviti ponašanje. Ako je dijete ljutito ili frustrirano, možete imenovati ono što vidite Vidim da si ljut. Ne bacamo stvari na druge. Zatim mu ponudite drugu mogućnost za pražnjenje energije, primjerice skakanje, udaranje jastuka ili bacanje mekane loptice u određenu metu. Ključno je da reakcija odrasle osobe bude mirna i dosljedna. Vikanje ili kažnjavanje neće pomoći djetetu da bolje razumije što se od njega očekuje.

A što kada dijete baca hranu?

Bacanje hrane posebna je priča i jedna od faza koja roditeljima često zadaje najviše glavobolje. Malo dijete može bacati hranu zato što je završilo s jelom, zato što mu je dosadno, zato što istražuje što će se dogoditi ili jednostavno zato što je bacanje u tom trenutku zabavnije od jedenja. Pokušajte tijekom obroka biti blizu djeteta i reagirati čim počne namjerno bacati hranu. Ne morate stvarati veliku dramu. Dovoljno je mirno reći Hrana nije za bacanje ili Ako si gotov, možemo završiti s jelom. Ako dijete nastavi bacati, to može biti znak da je obrok za njega završen.

Pomaže i posluživanje manjih količina hrane. Ako je pred djetetom samo nekoliko komadića, manje je hrane koja može završiti na podu. Kada ih pojede, možete ponuditi još. Za piće mogu pomoći čaše s poklopcem i slamkom, a tanjuri i zdjelice s protukliznim ili vakuumskim dnom mogu smanjiti broj situacija u kojima posuđe završi na podu. Ipak, pokušajte ne pretvarati svaki proliveni sok ili bačeni komad kruha u veliki problem. Mala djeca još uvijek uče kako jesti, koristiti pribor i kontrolirati svoje pokrete. Ako se hrana slučajno ispusti, nema potrebe za velikom reakcijom. Ako se baca namjerno i ponavlja se unatoč jasnoj granici, mirno završite obrok.

Kada bacanje postaje problem?

U većini slučajeva faza bacanja prolazi kako dijete razvija bolje motoričke sposobnosti, razumijevanje pravila i sposobnost izražavanja emocija riječima. Ipak, važno je razlikovati istraživačko bacanje od agresivnog ponašanja. Ako dijete baca igračke prema drugoj djeci, namjerno pokušava nekoga pogoditi ili baca predmete koji mogu ozlijediti njega ili druge, potrebno je odmah intervenirati. U takvim situacijama cilj je nego jasna granica – Ne bacamo stvari u ljude. To može boljeti. Nakon toga djetetu možete ponuditi sigurnu alternativu.

Ako se takvo ponašanje učestalo ponavlja, postaje intenzivnije ili dijete često pokušava ozlijediti druge bacanjem predmeta, korisno je razgovarati s pedijatrom ili stručnjakom za dječji razvoj. U međuvremenu može pomoći i da se iz djetetove neposredne okoline uklone predmeti koji su posebno opasni ili lako lomljivi. Najvažnije je imati na umu da malo dijete ne baca stvari kako bi vas namjerno iznerviralo. Ono uči. Ponekad će ta lekcija uključivati loptu, ponekad kocku, a ponekad zdjelicu s tjesteninom koja će završiti na upravo očišćenom podu. Vaš je zadatak pomoći mu da postupno nauči gdje, kada i što je u redu bacati – uz puno ponavljanja, jasne granice i malo roditeljskog strpljenja.