Kutija od cipela pretvara se u garažu, kamenčići postaju kolači, a nekoliko grančica i čepova odjednom dobivaju veliku ulogu u nekoj potpuno novoj igri. Djeci često nisu potrebne skupe igračke ni unaprijed osmišljena pravila kako bi satima bila zaokupljena i koncentrirana. Baš suprotno – najviše ih privlače obični predmeti koje mogu premještati, kombinirati, slagati, istraživati i pretvarati u nešto sasvim svoje. U vremenu u kojem su djeca okružena ekranima, brzim sadržajem i stalnim podražajima, ponovno se otkriva vrijednost jednostavne i maštovite igre.

Takve su aktivnosti poznate pod nazivom loose parts, odnosno aktivnosti s nestrukturiranim materijalima. Na prvi pogled možda djeluju vrlo jednostavno, no iza njih se krije mnogo više od obične zabave. Kada dijete slaže kamenčiće, presipava različite materijale, gradi konstrukcije od kartona ili od tkanine i drvenih elemenata stvara kućicu, ono istovremeno istražuje, promatra, donosi odluke i razvija vlastite ideje. Takav način igre postaje sve popularniji u vrtićima, igraonicama i obiteljskim domovima. Osobito postaje popularan među roditeljima koji žele potaknuti kreativnost, samostalnost i dulju koncentraciju bez stalne potrebe za novim igračkama.

Posebnost aktivnosti s nestrukturiranim materijalima leži u tome što ne postoji unaprijed zadani način igre. Isti predmet danas može biti dio gusarskog broda, a sutra restoran. Već sljedećeg dana, može biti element neke sasvim nove dječje priče. Djeca tako spontano razvijaju maštu, koncentraciju i vještine rješavanja problema, ali i uče kako samostalno osmisliti vlastitu zabavu. U svijetu u kojem je mnogo sadržaja već unaprijed definirano i brzo servirano, otvorena igra djeci daje nešto što postaje sve važnije. Daje im prostor za slobodno istraživanje, kreativno razmišljanje i razvoj vlastitih ideja.

Zašto su ove aktivnosti toliko privlačne djeci?

Roditelji često primjećuju kako neka igračka privuče dijete tek na kratko. Običnim predmetima iz kućanstva se, pak, djeca vraćaju iz dana u dan. U tome leži posebnost aktivnosti s nestrukturiranim materijalima. Umjesto unaprijed određene funkcije, dijete dobiva priliku da samo odluči što će od određenih materijala nastati. Jedan dan kamenčići mogu predstavljati blago. Drugi dan postaju sastojci za zamišljeni ručak, a već sljedeći služe za gradnju ceste, mosta ili kuće. Otvorenost igre djeci ostavlja dovoljno prostora da svaki put stvaraju nešto novo, bez osjećaja da moraju slijediti unaprijed zadana pravila ili očekivanja.

Djeci je posebno privlačno to što ovakve aktivnosti ne zahtijevaju savršen rezultat. Nema bodova, pobjednika ni unaprijed definiranog cilja koji moraju ostvariti. Fokus nije na uspjehu ili „točnom rješenju”, nego na samom procesu istraživanja, stvaranja i igre. Mnoga djeca tijekom aktivnosti s nestrukturiranim materijalima djeluju opuštenije, smirenije i manje frustrirano. Sloboda eksperimentiranja omogućuje im da isprobavaju nove ideje, mijenjaju planove i spontano razvijaju vlastitu igru. U takvim situacijama djeca često pokažu puno više kreativnosti nego što odrasli očekuju.

Veliku vrijednost ima i činjenica da se igra lako prilagođava trenutnom raspoloženju i interesima djeteta. Nekad će dijete sat vremena slagati elemente po bojama, veličini ili teksturi. Drugi će put od istih materijala stvarati složene priče, zamišljene gradove ili male scenarije iz svakodnevnog života. Upravo ta fleksibilnost omogućuje dulju koncentraciju i veću uključenost u igru. Umjesto stalne potrebe za novom stimulacijom, djeca kroz ovakav način igre uče sama osmisliti sadržaj i zabaviti se vlastitim idejama.

Što kroz njih djeca zapravo uče?

Iza naizgled jednostavne igre često se odvija složen proces učenja. Kada dijete pokušava povezati različite predmete, složiti ravnotežu ili organizirati elemente u prostoru, razvija sposobnost promatranja, zaključivanja i povezivanja informacija. Djeca pritom spontano istražuju odnose između veličina, oblika, težine i prostora, iako toga često nisu svjesna. Takva iskustva posebno su važna. Djeca najbolje uče kroz vlastito iskustvo, aktivno istraživanje i samostalno otkrivanje, a ne kroz gotove upute odraslih.

Ove aktivnostii često potiču i razvoj strpljenja te tolerancije na pogreške. Konstrukcija će se ponekad srušiti, elementi neće stati onako kako je dijete zamislilo ili će igra krenuti u potpuno neočekivanom smjeru. Djeca se tako uče prilagoditi situaciji, pokušati ponovno i pronaći novo rješenje. Za razliku od sadržaja koji nude trenutnu zabavu i brze podražaje, ovakva igra traži uključivanje, promišljanje i postupno istraživanje. Djeca pritom razvijaju osjećaj samostalnosti jer sama donose odluke i pronalaze načine kako ostvariti vlastite ideje.

Osim kognitivnog razvoja, ovakve aktivnosti mogu imati važnu ulogu i u emocionalnom razvoju djece. Mnogoj djeci ponavljajuće radnje poput slaganja, sortiranja, presipavanja ili organiziranja elemenata pružaju osjećaj sigurnosti, smirenosti i kontrole. Takve aktivnosti mogu pomoći djeci da se lakše usmjere, opuste ili izraze emocije kroz igru. Kada imaju dovoljno vremena i prostora za slobodnu, neometanu igru, postaju sigurnija u vlastite ideje i spremnija samostalno istraživati svijet oko sebe. Stručnjaci otvorenu igru zato sve češće povezuju s razvojem samopouzdanja, emocionalne stabilnosti i unutarnje motivacije.

Kako osmisliti loose parts aktivnosti?

Jedan od razloga zbog kojih roditelji sve češće uvode aktivnosti s nestrukturiranim materijalima u svakodnevicu jest njihova jednostavnost. Za ovakav način igre nije potreban poseban pribor ni velika organizacija. Dovoljno je izdvojiti nekoliko različitih materijala koje dijete može istraživati na svoj način. To mogu biti prirodni elementi poput grančica, školjki, kamenčića i lišća, ali i svakodnevni predmeti poput kartonskih kutija, poklopaca, tkanina, tuljaca, drvenih kuhača ili čepova. Kombinacija različitih tekstura, oblika, veličina i materijala djeci otvara prostor za raznoliku i kreativnu igru.

Važno je pritom omogućiti djetetu dovoljno slobode i ne usmjeravati previše aktivnost. Odrasli često instinktivno žele objasniti što se radi, no kod aktivnosti s nestrukturiranim materijalima je nepredvidivost ono što ih čini toliko vrijednima. Dijete možda neće koristiti materijale na način koji roditelj očekuje, ali kroz spontane ideje razvija maštu, istraživački pristup i osjećaj samostalnosti. Ponekad će igra djelovati potpuno jednostavno, ali djeca i kroz takve trenutke aktivno promatraju, uspoređuju, povezuju i stvaraju vlastite zaključke.

Aktivnosti s nestrukturiranim materijalima mogu se lako prilagoditi različitim uzrastima i svakodnevnim situacijama. Mlađa djeca često najviše uživaju u senzornim iskustvima i istraživanju materijala dodirom. Starija djeca vole složenije konstrukcije, simboličku igru ili osmišljavanje priča i scenarija. Prednost ovakvog načina igre jest i to što se može odvijati gotovo bilo gdje – u dnevnom boravku, dvorištu, parku, na plaži ili tijekom šetnje prirodom. Roditelji ovakve aktivnosti zato doživljavaju kao jednostavan način da djeci ponude kvalitetnu, smirujuću i kreativnu igru.

Naslovna fotografija: Pexels