Kako djeca razvijaju vještinu pisanja?

Možda je uvriježeno mišljenje da djeca počinju učiti pisati tek onda kada uspješno napišu vlastito ime. Priča o pisanju ipak počinje ranije – možda baš u trenutku kada dijete prvi put uzme bojicu i po papiru povuče nekoliko naizgled nasumičnih crta. Dok odrasli u njima vide tek šaranje, dijete možda upravo zapisuje važnu poruku, crta kartu do skrivenog blaga ili piše priču koju bez problema može ispričati naglas. Put do pisanih riječi i rečenica sastoji se od niza malih, ali važnih koraka.

I zato nije nimalo neobično da dijete koje još ne zna napisati nijednu riječ već razumije da se ideje, misli i priče mogu ostaviti na papiru. Razvoj pisanja se, naravno, ne odvija kod sve djece istim tempom. Neka će vrlo rano pokazati zanimanje za slova i neprestano pitati kako se nešto piše, dok će druga još neko vrijeme radije ostati uz crteže, simbole i priče koje će prepustiti odraslima da ih zapišu. Dobne granice zato treba promatrati tek kao okvir, a ne kao raspored koji svako dijete mora slijediti. Puno je važnije razvija li dijete osjećaj da je pisanje nešto što može istraživati, isprobavati i učiniti svojim.

Prvo šaranje možda uopće nije samo šaranje

Sve počinje jednostavno – tragom bojice na papiru. U najranijoj fazi dijete povlači crte, crta krugove, vijuge i poteze koji još nemaju oblik slova. Odraslima oni često izgledaju potpuno nasumično, ali u dječjoj mašti mogu imati vrlo konkretno značenje. Posebno je zanimljiv trenutak kada dijete nakon crtanja počne objašnjavati što je napisalo ili dok povlači crte istodobno priča priču. Možda vi vidite nekoliko plavih linija, a ono vam baš opisuje putovanje svemirom.

U tom trenutku već se događa nešto važno: dijete povezuje vlastitu ideju s tragom koji ostavlja na papiru. A upravo je to jedan od prvih koraka prema pisanju. Zato šaranje ne treba pretvarati u lekciju. Dovoljni su papir, bojice i iskreno zanimanje za ono što dijete radi. Umjesto pitanja Što je to?, koje ponekad može zvučati kao mali test, možda je ljepše pitati Hoćeš mi ispričati što si napisao? Odgovor može biti priča o dinosauru, obitelji, svemirskom brodu ili svijetu koji postoji samo na tom komadu papira. I u tome je čar.

Kada se među crtama počnu pojavljivati slova

Negdje između druge i četvrte godine djeca počinju primjećivati da odrasli, kada pišu, ne koriste obične crte. Na papiru se pojavljuju slova, a dijete polako otkriva da ti neobični znakovi imaju posebno značenje. U početku se mogu izmjenjivati crteži, vijuge i nasumično odabrana slova. Stranica možda izgleda kao da je netko otvorio kutiju sa slovima i pustio ih da padnu gdje god žele, ali za dijete je to već ozbiljan pokušaj pisanja. Ono još ne mora znati koji glas predstavlja pojedino slovo.

Dovoljno je što počinje shvaćati da pisanje izgleda drukčije od crtanja i da se riječi sastoje od određenih znakova. Vlastito ime često je prvi trenutak kada slova dobiju posebno osobno značenje. Nakon toga na red mogu doći imena članova obitelji, kućnih ljubimaca ili kratke riječi koje dijete često vidi oko sebe. Pisanje se pritom vrlo lako može sakriti u igru. Znak STOP tijekom igre automobilima, jelovnik za zamišljeni restoran ili popis za kupnju tijekom igre trgovine – sve su to mali trenuci u kojima dijete otkriva čemu pisanje služi.

Od nasumičnih slova do riječi koje zvuče poznato

A onda se dogodi važan trenutak. Dijete počinje primjećivati da riječi koje izgovaramo imaju glasove i da se oni mogu povezati sa slovima. Između četvrte i sedme godine nasumično nizanje slova zamjenjuju prvi pokušaji zapisivanja riječi. Pravopis u toj fazi može biti vrlo kreativan – i to je u redu. Riječ možda neće biti napisana onako kako bi je napisala odrasla osoba, ali dijete je do nje došlo slušajući, rastavljajući riječ na glasove i pokušavajući pronaći slova koja bi ih mogla uhvatiti na papiru.

Zato je ponekad korisno odoljeti potrebi da odmah ispravimo svako pogrešno slovo. Ako je dijete napisalo priču, neka vam najprije ispriča što se u njoj događa. Ako je napravilo jelovnik za zamišljeni restoran, možda nije najvažnije možete li iz prve pročitati svaku riječ. Važnije je da restoran može otvoriti svoja vrata. Pisanje bi, barem u početku, trebalo ostati prostor u kojem dijete smije pokušavati, pogriješiti i ponovno pokušati.

Kada riječi postanu sigurnije, a priče sve duže

S vremenom riječi postaju prepoznatljivije, slova sigurnija, a prve rečenice počinju nositi jasnu poruku. Dijete postupno bolje povezuje glasove i slova, pamti češće riječi i počinje primjećivati da način na koji nešto napišemo može biti važan. To, naravno, ne znači da će pravopis odjednom postati savršen – pisanje se i dalje razvija. Neka će djeca brzo zapamtiti određene riječi, a drugima će trebati više vremena da se oslobode i počnu sigurnije oblikovati vlastite rečenice. U ovoj fazi može pomoći jednostavna ideja koju dobro poznaju i odrasli koji pišu: ne mora sve iz prve biti savršeno.

Najprije se može zapisati priča, misao ili poruka, a tek se nakon toga provjeriti treba li nešto doraditi. Tako dijete postupno uči da je pravopis važan, ali ne i važniji od ideje koju želi prenijeti. Pisanje tako može postati i način povezivanja s drugima. Kratka poruka članu obitelji, čestitka, pismo, zajednička priča ili igra u kojoj svatko napiše nekoliko rečenica pokazuju djetetu da papir nije rezerviran samo za školske zadatke. Ako još ne može dovoljno brzo zapisati sve što želi ispričati, odrasla osoba može preuzeti ulogu zapisničara. Dijete govori, odrasli zapisuje, a priča i dalje ostaje njegova.

Put od prvog šaranja do samostalnog pisanja je raznolik. Netko će godinama prije škole ispisivati vlastito ime po svakom dostupnom papiru, a netko će ozbiljnije zanimanje za slova pokazati tek kasnije. Ono što je važno jest da dijete osjeti da je pisanje nešto čega se ne treba bojati. Kada vidi da nekoga zanimaju njegove prve crte, slova i nespretno napisane riječi, veća je vjerojatnost da će ponovno posegnuti za olovkom. Ponekad je najbolja podrška ona najjednostavnija: papir na stolu, bojice u ladici, nekoliko minuta za zajedničko čitanje i iskreno pitanje o tome što se krije iza dječjeg teksta.

Naslovna fotografija: Pexels