Kako pripremiti dijete za školu? Logopedica otkriva što je najvažnije

Polazak u školu jedna je od najvećih i najuzbudljivijih prekretnica u životu svakog djeteta, ali i njegove obitelji. Roditelje najčešće muče ista pitanja – zna li dijete abecedu, piše li svoje ime i broji li do sto. Takva su znanja korisna, no stručnjaci ističu jasnu poruku. Spremnost za školu obuhvaća puno više od pukog poznavanja slova i brojki. Iza uspješnog početka školovanja stoji čitav niz razvojnih vještina koje dijete postupno usvaja tijekom predškolskih godina.

Ulaskom u učionicu, pred djetetom se otvara novi svijet pun svakodnevnih izazova. Više nije riječ samo o igri; sada treba pratiti upute učitelja, održavati koncentraciju na i surađivati s vršnjacima. Tek na tim temeljima dječji mozak počinje s lakoćom usvajati vještine čitanja, pisanja i računanja. Zato struka naglašava važnost takozvanih predvještina. One se razvijaju kroz igru, razgovor i svakodnevno istraživanje svijeta.

Unatoč tome, roditelji ostaju u dilemi koje su vještine doista presudne i kako na vrijeme uočiti eventualna odstupanja. Kako prepoznati je li vaše dijete spremno za školske klupe i na koje ključne znakove trebate obratiti pozornost? O tome kada je i zašto važno potražiti stručnu podršku prije prvog školskog zvona, za Kidz.hr pojašnjava logopedica Petra Mikuš iz zagrebačkog Logo centra Petra Mikuš.

Zašto su predvještine za školu važne?

Kada se pokrene tema spremnosti za školu, fokus je instinktivno uglavnom na učenju slova i brojki. Tradicionalno se smatra da je dijete koje zna abecedu spremno za školske klupe. Međutim, istraživanja i stručnjaci ističu drugu stranu medalje. Od samog su prepoznavanja simbola važniji temelji koji djetetu omogućuju da kasnije bez problema svlada čitanje, pisanje i matematičke operacije. Ti se temelji nazivaju i predvještinama za školu, a oni predstavljaju mrežu jezičnih, motoričkih, kognitivnih te socioemocionalnih sposobnosti. Ove se vještine razvijaju postupno kroz najprirodnije dječje aktivnosti: svakodnevne razgovore, igru, istraživanje i rješavanje malih, svakodnevnih problema. Primjerice, fina motorika šake ne razvija se držanjem olovke, već modeliranjem plastelina, vezanjem uzica ili slaganjem kockica.

Kada govorimo o jezičnim predvještinama, stručnjaci izdvajaju fonološku svjesnost kao standard spremnosti za školske izazove. To je sposobnost djeteta da sluhom prepozna od kojih se točno glasova neka riječ sastoji. Dijete koje prije škole može uspješno rastaviti riječ pas na glasove ili pak spojiti pojedinačne glasove u cjelinu, imat će lakši prijelaz na proces čitanja. S druge strane, u školskoj su svakodnevici jednako važne i socioemocionalne komponente poput samokontrole i tolerancije na prvu frustraciju. Učionica od prvašića zahtijeva da sjedi na mjestu, zadrži pažnju i da pričeka svoj red za riječ. Osnovne vještine pažnje i emocionalne zrelosti čine razliku između djeteta koje se muči s prilagodbom i djeteta koje u školskom okruženju od prvog dana napreduje.

Što je važnije od samih slova?

Roditelji možda vjeruju kako će dijete imati prednost i lakše napredovati ako prije prvog razreda nauči čitati i pisati. Zato se u predškolskom razdoblju često stvara nepotreban pritisak na mališane. Slobodna se igra pritom zamjenjuje klasičnim vježbama iz radnih bilježnica. Međutim, stručnjaci iz područja rane edukacije i logopedije ističu suprotno. Za bezbrižan su početak školovanja važnije neurološke i kognitivne vještine koje prethode čitanju i pisanju.

“Zapravo, djeca ne moraju znati čitati i pisati prije polaska u školu. Puno su važnije predvještine čitanja i pisanja. To uključuje prepoznavanje i stvaranje rime, rastavljanje riječi na slogove, prepoznavanje prvog i zadnjeg glasa u riječima te rastavljanje i sastavljanje riječi na glasove. Važno je da dijete pravilno izgovara glasove hrvatskog jezika, bogat vokabular te pravilna gramatika. Važna je koncentracija, poznavanje prostornih i vremenskih odnosa, usvojen pojam broja i količine, zainteresiranost za slova”, pojašnjava Mikuš.

Kako razvijati koncentraciju kroz igru?

Koncentracija i pažnja su najvažniji alati koje će budući prvašić ponijeti sa sobom u školsku klupu. Školski sat od djeteta zahtijeva dugotrajno usmjeravanje misli na ploču, učitelja ili bilježnicu. Za živčani sustav predškolca to predstavlja ozbiljan napor. Dobra je vijest da se te vještine ne moraju razvijati sjedenjem za stolom i rješavanjem radnih listića. Djeca u ovoj dobi najbolje uče kada su emocionalno angažirana. Svakodnevne zajedničke aktivnosti i obiteljski trenuci su savršena prilika za vježbanje dugotrajne pažnje, strpljenja i radnog pamćenja.

“Ove se vještine mogu razvijati primjerice, kroz igranje društvenih igara poput memoryja, Čovječe ne ljuti se, domino, kaladont ili pogodi tko ili što… Možete igrati i, primjerice, zamislimo predmet iz sobe, a dijete pokušava otkriti koji je postavljajući nam pitanja o njemu, igra ja kažem definiciju, a dijete pogodi pojam i obrnuto… Kroz igre se djeca uče strpljenju i vježbaju koncentraciju praćenjem razvoja igre. Praćenjem pravila razvijaju pamćenje, a uče i kako se nositi sa uspjehom, odnosno neuspjehom. Koncentraciju razvijamo i zajedničkim čitanjem priča gdje dijete mora odgovoriti na pitanja o radnji. Isto vrijedi i za gledanje filma ili crtića. Tu osim pamćenja, prepričavanja i uočavanja uzroka i posljedica možemo razvijati i emocionalni razvoj te učiti uočavanje osjećaja likova i uživljavanje u situacije drugih”, pojašnjava logopedica.

Fine motoričke vještine kao priprema za pisanje

Kada se pokrene tema pripreme za školu, roditelji najčešće vizualiziraju dijete koje sjedi za stolom i vježba pisanje prvih slova. No, forsiranje pravilnog rukopisa prije nego što je dječja ruka za to neurološki i fizički spremna može izazvati rani otpor prema školi i brzi zamor mišića. Prije nego što dijete uopće počne povlačiti precizne linije po papiru, nužno je sustavno razviti sitne mišiće šake, usavršiti koordinaciju oka i ruke te postići finu preciznost pokreta. Ta zrelost omogućuje djetetu da kasnije s lakoćom i bez ikakvog fizičkog napora pravilno drži olovku. Srećom, skupe pripreme nisu potrebne. Svakodnevne aktivnosti u kućanstvu pružaju savršenu i djeci potpuno prirodnu priliku za razvoj vrhunske fine motorike.

“To, primjerice, može uključivati rezanje škarama, kidanje papirića, nizanje perlica, igranje sa sitnim legićima, modeliranje plastelinom, a onda i samo crtanje i bojanje. Važna je priprema muskulature šake, fine motorike i vizualne percepcije”, pojašnjava Mikuš.

Manje pritiska, više igre

Roditelji često imaju najbolju namjeru kada svoje dijete žele što bolje i temeljitije pripremiti za prve školske izazove. Vođeni željom da im olakšaju start, nesvjesno upadaju u zamku pretvaranja doma u učionicu. Ipak, struka upozorava da pretjerano forsiranje slova, brojki i suhoparnih zadataka u ranoj dobi može postići posve suprotan efekt. Umjesto napretka, takav pristup često stvara nepotreban pritisak, rađa otpor prema učenju i dugoročno smanjuje djetetovu unutarnju motivaciju i znatiželju.

“Umjesto pritiska sa slovima, fokusirajte se na igru koja razvija predvještine čitanja i pisanja, na razvoj fine motorike i pažnje”, zaključuje logopedica.

Naslovna fotografija: Pexels