Looksmaxxing obećava savršen izgled. Stručnjaci upozoravaju na drugu stranu priče

Da algoritmi društvenih mreža ocjenjuju tinejdžere, za izgled bi ih ocjenjivali strože od profesora matematike. Dok tinejdžeri skrolaju kroz bezazlene plesne izazove, u pozadini se servira ozbiljan zadatak: kako iskonstruirati savršeno lice i tijelo. Ovdje na scenu stupa looksmaxxing. Pojam doslovno hara TikTokom, Instagramom i YouTubeom. Na prvu zvuči kao obično poticanje brige o sebi. No, umjesto savjeta o kvalitetnom snu ili tjelovježbi, ekran ubrzo preplave videi s obećanjima o idealnoj čeljusti, savršenim proporcijama i višoj ocjeni privlačnosti. Cijeli se koncept svodi na izgled koji postaje jedina valuta za uspjeh, popularnost i sreću.

Godinama se pritisak fizičkog savršenstva stavljao isključivo na leđa djevojčica. Danas pravila vrijede bez iznimke pa se pod povećalom nalaze i dječaci. Mreže djeci i tinejdžerima serviraju izrazito mišićava tijela, simetrična lica i takozvani alfa izgled. To je postao rigorozan standard kojem bi svaki mladić navodno trebao težiti. Posljedice tereta pak prodiru dublje od očekivanog. Nezadovoljstvo vlastitim odrazom, pad samopouzdanja i razvoj nezdravih navika samo su vrh sante leda. Što je zapravo looksmaxxing, gdje prestaje zdrava briga o izgledu, a počinje opsesija te kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci? O tome smo razgovarali s psihologinjom Ivančicom Bulut Gubić iz osječke Psihologije Pučić.

Zašto looksmaxxing privlači sve više mladih?

Looksmaxxing je internetski trend kojem je cilj maksimalno poboljšati fizički izgled. Psihologinja ističe kako u blažem obliku uključuje njegu kože, tjelovježbu, zdravu prehranu, kvalitetniji san ili promjenu frizure. Međutim, na društvenim mrežama pojam često obuhvaća i ekstremne ili znanstveno neutemeljene metode, pretjerano ograničavanje prehrane, opsesivno vježbanje ili razmišljanja o estetskim zahvatima u ranoj dobi. Popularnost ovog trenda među tinejdžerima nije slučajna. Adolescencija je razvojno razdoblje u kojem mladi traže vlastiti identitet i posebno su osjetljivi na mišljenje vršnjaka.

“Tinejdžerski mozak pak reagira na društveno prihvaćanje i potvrdu, dok su sposobnosti dugoročnog prosuđivanja i kontrole impulsa još u razvoju. Dječaci su posljednjih godina sve češće izloženi idealima izrazito mišićavog, simetričnog i alfa izgleda. Društvene mreže dodatno pojačavaju pritisak algoritmima koji kontinuirano nude sadržaj o idealnom muškom licu ili najboljoj verziji sebe. Mladi tako mogu steći dojam da njihov uspjeh u prijateljskim odnosima, ljubavi ili karijeri prvenstveno ovisi o fizičkom izgledu. Istraživanja pokazuju da učestalo uspoređivanje vlastitog izgleda s idealiziranim slikama na društvenim mrežama povećava nezadovoljstvo tijelom i smanjuje samopoštovanje kod adolescenata”, kaže Bulut Gubić.

Kada briga o izgledu postaje problem?

Briga o izgledu je sastavni dio adolescencije i potpuno je očekivana, nastavlja psihologinja. Mladi prirodno više pažnje posvećuju odjeći, frizuri ili njezi jer kroz izgled izražavaju identitet i pripadnost vršnjačkoj skupini. Problem nastaje kada izgled postane glavni izvor vlastite vrijednosti. Dodaje i kako na zdrav odnos prema izgledu upućuje činjenica da osoba može biti zadovoljna sobom i kada ne izgleda savršeno. Da njeguje tijelo zbog zdravlja te da fizički izgled nije jedina mjera vlastitog uspjeha. S druge strane, zabrinjavajuće je kada mlada osoba provodi sate dnevno analizirajući vlastiti izgled. Tinejdžer može i stalno tražiti potvrdu drugih da dobro izgleda. Ili izbjegavatu druženja zbog nezadovoljstva izgledom, čak i vjerovati da će tek nakon fizičke promjene biti vrijedna ljubavi ili poštovanja.

“U psihologiji nije presudno koliko vremena netko ulaže u izgled. Važno je koliko to utječe na svakodnevno funkcioniranje, emocionalno stanje i kvalitetu života. Najveći rizik ovog trenda nije sama želja da se izgleda bolje, nego uvjerenje da fizički izgled određuje osobnu vrijednost. Takav način razmišljanja može dovesti do kroničnog nezadovoljstva vlastitim izgledom, pada samopoštovanja, povećane anksioznosti i depresivnih simptoma, poremećaja hranjenja, pretjeranog vježbanja ili korištenja rizičnih dodataka prehrani i steroida, pa i razvoja tjelesne dismorfije kod osjetljivijih pojedinaca”, pojašnjava Bulut Gubić.

Kod dječaka se, nastavlja, posljednjih godina bilježi porast mišićne dismorfije. Radi se o uvjerenju da nisu dovoljno mišićavi unatoč objektivno dobro razvijenoj muskulaturi. Posebno zabrinjava što looksmaxxing promovira ideju da postoje univerzalne ocjene ljepote i da se ljudi mogu rangirati prema vrijednosti svog izgleda. To može narušiti razvoj zdravog identiteta. Adolescent počinje vlastitu vrijednost graditi gotovo isključivo na vanjskom dojmu, zanemarujući osobine poput empatije, sposobnosti, interesa i međuljudskih odnosa.

Znakovi na koje treba obratiti pozornost

Roditelji bi trebali obratiti pozornost ako primijete da dijete gotovo svakodnevno govori da je ružan ili bezvrijedan zbog izgleda, opsesivno fotografira ili pregledava svoje lice i tijelo, izbjegava fotografiranje ili izlaske zbog izgleda, pretjerano uređuje fotografije prije objavljivanja… Bulut Gubić ističe kako je važno obratiti pozornost i ako tinejdžer naglo mijenja prehranu ili pretjerano vježba, provodi dugo vremena pred zrcalom, pokazuje izraženu tjeskobu nakon korištenja društvenih mreža, postaje socijalno povučeno ili razdražljivo zbog izgleda i prati ekstremne savjete influencera ili razmišlja o estetskim zahvatima u ranoj dobi. Stručnu pomoć treba potražiti kada zabrinutost oko izgleda traje dulje vrijeme, izaziva značajnu patnju ili počinje ometati školu, prijateljstva, obiteljske odnose ili svakodnevno funkcioniranje.

“Rana intervencija vrlo je važna jer se teškoće povezane sa slikom o tijelu uspješnije liječe kada se prepoznaju na vrijeme. Najvažnije je pokazati iskren interes, ne osuđivanje. Korisnije je umjesto Zašto gledaš te gluposti? pitati Što ti se sviđa u tim videima?, Kako se osjećaš nakon što ih pogledaš? ili Misliš li da su ta očekivanja realna za većinu ljudi?. Tako možete potaknuti kritičko razmišljanje. Ne trebate adolescentima negirati važnost izgleda – njima je izgled važan. Možete pomoći djetetu da na drugačije načine da razumije kako društvene mreže prikazuju filtriranu i uređenu stvarnost. Roditelji mogu razgovarati o tome kako algoritmi često prikazuju sve ekstremniji sadržaj. Istraživanja pokazuju da otvorena komunikacija, emocionalna podrška i razvoj medijske pismenosti imaju zaštitni učinak na mentalno zdravlje adolescenata”, ističe Bulut Gubić.

Kako pomoći djetetu da gradi samopouzdanje izvan društvenih mreža?

Najotpornije samopouzdanje razvija se kada dijete osjeća da vrijedi zbog onoga što jest, a ne samo zbog toga kako izgleda. Psihologinja na kraju ističe kako to možete poticati tako da pohvaljujemo trud, ustrajnost, dobrotu, kreativnost i odgovornost, a ne prvenstveno izgled. Potičite aktivnosti u kojima djeca razvijaju osjećaj kompetentnosti – to mogu biti sport, glazba, umjetnost, volontiranje, hobiji.

“Učite djecu kritički promišljati sadržaje na društvenim mrežama. Budite im i primjer zdravog odnosa prema vlastitom tijelu i izgledu. Stvarajte obiteljsko okruženje u kojem se otvoreno razgovara o emocijama, nesigurnostima i pritiscima koje djeca osjećaju. Djeca koja razviju više izvora samopoštovanja – prijateljstva, interese, školske uspjehe, osjećaj pripadnosti i osobne vrijednosti – otpornija su na poruke koje sugeriraju da je fizički izgled jedino što određuje njihovu vrijednost”, zaključuje.

Naslovna fotografija: Pexels