Želite izgraditi bolji odnos s djetetom? Ove navike čine razliku

Odnos roditelja i djece gradi se na više načina. Zapravo, sam temelj ovog kompleksnog odnosa nastaje u usputnim trenucima koje u svakodnevnom kaosu najčešće uzimamo zdravo za gotovo. Bilo da je riječ o brzom doručku, nervoznoj vožnji do škole ili uspavljivanju, djeca kroz rutinu uče što su bliskost i povjerenje. Kroz naizgled obične interakcije, poput spužve usvajaju obrasce međusobnog poštovanja. Način na koji svakodnevno komunicirate s djecom izravno oblikuje njihov emocionalni razvoj, kao i razinu njihovog samopouzdanja. U konačnici, te stvari diktiraju kakve će odnose vaše dijete jednog dana graditi s ostatkom svijeta.

UNICEF-ovi stručnjaci naglašavaju kako komunikacija nije samo izgovorena riječ. Djeca čitaju vaš izraz lica, svaku promjenu u boji glasa i suptilni govor tijela koji ne možete odglumiti. Budno prate svaki vaš zagrljaj i način na koji reagirate kada vam uzbuđeno žele nešto ispričati. Sve su to poruke koje im svakodnevno šaljete, a da te dinamike niste ni svjesni. Zato kvalitetna komunikacija počinje prije nego što uopće otvorite usta. Kako bi roditeljima olakšao snalaženje u ovom izazovu, UNICEF je pripremio niz praktičnih preporuka za izgradnju boljeg odnosa. I bez brige, nije riječ o kompliciranim odgojnim metodama koje zahtijevaju sate i sate proučavanja.

Djeca žele prije svega biti saslušana

Jedna od najvažnijih poruka koju ističu UNICEF-ovi stručnjaci je da dijete u svakom trenutku mora osjetiti da ga roditelj zaista sluša. U praksi to znači odlaganje mobitela sa strane i usmjeravanje pažnje prema djetetu. Jedino mu tako jasno pokazujete interes za ono što vam u tom trenutku pokušava reći. Suptilno kimanje glavom, osmijeh ili postavljanje kratkih potpitanja pritom čine ogromnu, gotovo tektonsku razliku u vašoj komunikaciji. Djetetu time dajete do znanja da je njegova priča bitna, da je ono što osjeća važno i da ima vašu pozornost. Pristup ohrabruje dijete za sve buduće izazove. Potiče ga da s vama otvorenije dijeli svoja svakodnevna iskustva i brige.

Djetetu treba pokazati i da ste razumjeli njegovu poruku. Odrasli često upadaju u zamku pa iz najbolje namjere nude gotova rješenja ili donose ishitrene zaključke koji djetetu u tom trenutku uopće ne trebaju. Umjesto pristupa koji guši razgovor, efektnije je vlastitim riječima prepričati i ponoviti ono što ste čuli. Tim potezom, dijete dobiva sigurni prostor da dodatno objasni i raspetlja svoje osjećaje. Vi mu pritom, bez forsiranja, šaljete poruku empatije i razumijevanja njegove situacije. Smireniji i promišljeniji pristup rezultira iskrenijom komunikacijom. To je u praksi učinkovitije od serviranja niza, instant-savjeta ili dijeljenja demotivirajućih kritika.

Treća bitna stavka koju UNICEF ističe odnosi se na prilagodbu vokabulara i načina na koji strukturiramo svoje rečenice. Jezik kojim se služite u svakodnevnoj komunikaciji treba odgovarati djetetovoj dobi i stupnju razvoja. Inače se vaša poruka potpuno gubi u prijevodu. Kratke i jasne rečenice su djeci razumljivije i prirodnije od kompliciranih i zamornih objašnjenja koja ih u pravilu zbunjuju. Roditelji, htjeli oni to ili ne, vlastitim primjerom daju najvažniju životnu lekciju o tome što znači pristojna i uvažavajuća komunikacija. Djeca upijaju vaše obrasce ponašanja, riječi koje birate i intonaciju s kojom im se obraćate.

Razgovor je prilika za učenje o osjećajima

Nije tajna da djeca svakodnevno proživljavaju i osjećaju više nego što u tom trenutku uopće mogu izraziti svojim vokabularom. Zbog nesrazmjernosti između siline emocije i riječi, roditelji imaju ključnu ulogu u tome da im pomognu prepoznati i imenovati unutarnje procese. Kada dijete neutješno plače, proživljava izljev bijesa ili je pak pretjerano uzbuđeno zbog sitnice, roditeljska reakcija ne bi trebalo biti ušutkavanje i guranje problema pod tepih. Korisnije je, i dugoročno zdravije, uzeti kratku pauzu, sjesti pored djeteta i razgovarati o tome što se događa. Mališani tako korak po korak razvijaju emocionalnu pismenost.

U procesu izgradnje djetetove ličnosti, pohvala ima veliku ulogu kada je u pitanju stvaranje samopouzdanja. Ipak, UNICEF-ovi stručnjaci napominju kako s pohvalama treba postupati pametno i s mjerom. Primjerice, djetetu će više značiti ako mu kažete da ste primijetili kako je danas samo pospremilo igračke, bez vašeg upozorenja. Isti taj princip vrijedi i za sve one situacije u kojima je dijete samoinicijativno pomoglo mlađem bratu ili sestri u nekoj obvezi. Ciljane pohvale djetetu zapravo šalju kristalno jasnu poruku o tome koja točno ponašanja vi cijenite i potičete u vašem domu.

S one druge, stručnjaci upozoravaju da materijalne nagrade ne bi smjele postati glavni ili jedini alat za djetetovu svakodnevnu motivaciju. Ako se baš svako dobro ponašanje i svaka poslušnost, automatski povezuju isključivo sa slatkišima ili kupovinom poklona, budite svjesni da time radite dugoročnu štetu. Dijete odgajano na taj način gubi urođenu unutarnju motivaciju za suradnju i pretvara se u osobu koja sve radi isključivo iz nekog interesa. Tajna uspjeha leži u postavljanju jasnih pravila, dosljednosti i pohvali u trenucima kada ju dijete zaista zaslužuje.

Roditelji su djeci najvažniji primjer

Svi znamo da, kako djeca rastu, obiteljska svakodnevica postaje krcata najrazličitijim obvezama s kojima se ponekad jedva nosimo. Zato UNICEF-ovi stručnjaci podsjećaju kako se usred svog tog kaosa ne smije zaboraviti na ključni element svakog zdravog odnosa – zajedničku zabavu. Čak i usputne zajedničke šale izrečene u hodu pomažu u stvaranju bliskosti i povjerenja koje ništa ne može narušiti. U konačnici, spontani, pozitivni trenuci u sjećanju redovito ostavljaju snažniji trag od odgojnih prodika koje djeca brzo potisnu.

Naravno, ne bježimo od činjenice da kućna pravila itekako moraju postojati. Stručnjaci savjetuju dosljednu primjenu zlatnog pravila. Roditelji bi u svakodRnevnim reakcijama trebali biti precizni i kritizirati isključivo loš postupak. Ne treba usmjeravati verbalni napad na dijete kao osobu. Rečenice poput Nikako mi se ne sviđa kada nakon škole ostaviš svu svoju odjeću na podu u praksi su korisnije. Izjave poput Ti si užasno neuredna osoba dugoročno rade samo nepopravljivu štetu i stvaraju obrambeni zid. Jasnom komunikacijom o problemu, bez povišenih tonova i nervoze, dijete točno razumije što točno treba promijeniti u svom svakodnevnom ponašanju.

Na kraju, UNICEF neumorno podsjeća na najvažniju lekciju o odgoju s kojom ćete se kao roditelji susresti. Djeca najviše uče tako što svakodnevno promatraju i analiziraju ponašanje svih odraslih oko sebe. Način na koji vi iz dana u dan komunicirate, kako slušate druge ljude i koliko dosljedno ispunjavate svoja zadana obećanja – sve to postaje njihov temeljni životni model po kojem će krojiti vlastitu budućnost. Treba pritom biti realan i priznati da savršen roditelj ne postoji. Ipak, osnovna ljubaznost, nepokolebljiva dosljednost u odgoju i spremnost na otvoreni razgovor zaista čine prava čuda.

Naslovna fotografija: Pexels / Jenny Uhling